Jedna od karakteristika pomenutih izbora jeste nabrzinu sklepan izborni zakon koji u sebi sadrži brojne nepravilnosti, pa čak i diskriminirajuće odredbe. Zahvaljujući baš ovom zakonu, članovi i simpatizeri samo pojedinih političkih partija su prinuđeni da svoju biračku volju iskažu dva puta. Prvi put javno pred opštinskom izbornom komisijom, dajući svoj potpis za podršku liste, a drugi put „tajno“ na biralištima na sam dan izbora. Junak popularne crtane serije iz sedamdesetih godina prošlog vijeka Kalimero bi na ovo uzviknuo: „Nepravda, brate, pa to ti je!” Dakle, startne pozicije aktera ove predizborne trke nisu iste.
Da sudbina nije htjela da se kao alternativa i izlaz iz mraka na političkoj sceni pojavi Bošnjačka demokratska zajednica, mogla je da se desi nezapamćena izborna farsa u kojoj bi se oko glasova otimala vlast u liku DPS-a i njeni vjerni čuvari SDP i BS. Može se samo pretpostaviti kakav bi to bio „ljuti“ boj koji bi se vodio između ove tri velike ljubavi na državnom, a žestokih rivala na lokalnom nivou.
Još jedan veoma bitan momenat koji karakteriše ovaj izborni proces u gradu pod Hajlom jesu evidentni i učestali prelasci do juče visokih partijskih funkcionera vladajuće stranke uglavnom u BS. Ovo bi se moglo shvatiti i protumačiti kako oni nisu mogli ostvariti svoje lične interese tamo odakle bježe, ili pak predosjećaju opasnost, pa na vakat napuštaju brod koji će uskoro potonuti, a zapravo je pravi razlog ovakve pojave činjenica da između ovih partija ne postoji ama baš nikakva konceptualna razlika, tako da je ljudima sasvim svejedno u kojoj će od njih biti. Bilo da sebe nazivaju građanskim ili nacionalnim, njima se upravlja iz jednog centra i sve funkcionišu po istoj matrici i sa ciljem da naši glasovi cure prema Podgorici. Sasvim je svejedno da li ti glasovi idu Milu ili Ranku, kroz velika ili mala vrata, jer mi zauzvrat ne dobijamo ništa ili vrlo malo.
Zajednička karakteristika ovog trojstva jeste i zloupotreba državnih resursa, bilo da su u pitanju privremena zapošljavanja, otpisivanje ili preuzimanje dugova za struju, davanje drvnih sortimenata, ukratko – nuđenje narodu komplet ,,rahatluka“. Dakle, u nedostatku kvalitetnih programskih ponuda i nemoći da zasluže povjerenje građana, oni ga kupuju trgujući ljudskim dušama, direktno učestvujući u dodatnom ponižavanju ionako poniženih građana.
Najveća i najopasnija zloupotreba jeste davanje gotovog novca za glas. A da bi neko mogao dati novac na ruke, on ga mora neovlašteno izvući iz legalnih tokova, tj. podići sa žiro računa i nenamjenski trošiti. Drugi način jeste da ga, uz ne malu kamatu, pozajme od onih koji ga nisu ni uvodili u legalne tokove, pa samim tim izbjegli plaćanje poreza državi, a stekli su ga sami procijenite kako.
Zar nije više nego očigledno da nas oni na ovaj način podstiču da robujemo radnom mjestu, jelama i smrčama, prljavom novcu, njima – insanima? Nažalost, pred ovom pojavom zatvaraju oči i ćute baš oni koji bi morali dići svoj glas i strogo je osuditi, ako ni zbog čega drugog a ono zbog prirode posla koji obavljaju. Umjesto toga, često i sami učestvuju u ovakvim radnjama. Ne bi začudilo da neko izda fetvu kako je i ovo halal.
A šta će biti nakon izbora? Mnogi će, neminovno, ostati bez privremenog zaposlenja, jer je neodrživo. Dugovi za utrošenu struju će se ponovo nagomilati, a novac, bilo da je uzet od prodatih homora na panju ili direktno na ruke, će se brzo potrošiti, tako da će narod naredne četiri godine morati da trpi jaram na svom vratu, koji će često žuljati do bola. A da li je u prirodi čovjeka da dobrovoljno nosi lance i okove? Naravno da nije. Nosit će ih samo kada mora i pri tome vrebati čak i najmanju priliku da ih pokida i zbaci sa sebe, jer se rađa kao slobodno biće.
Sloboda je najveći ljudski ideal, ali ona ne dolazi sama od sebe, niti će nam je iko servirati na tacni. Za nju se valja izboriti. Zato, oslobodimo najprije svoj zarobljeni um i odbacimo nepotrebne strahove od ljudi. Priča koju nam serviraju uoči svakih izbora, priča o tome kako će, ako ne glasamo njih, naše ,,spasioce“, doći ovi ili oni i uraditi nam veoma ružne stvari, više ne pije vodu. To je valjda jasno i vrapcima na grani. Nema više ratnog okruženja niti paravojnih formacija koje kao dželati stoje nad našim glavama. Danas najveću opasnost za sve poštene i dobronamjerne građane predstavljaju organizovani kriminal i korupcija na svim nivoima vlasti, na šta nas vrlo često upozoravaju sa svih relevantnih evropskih i svjetskih adresa. Opasnost predstavljaju uništene nam fabrike i jedna opšta besperspektivnost koja nam se u kontinuitetu nudi već dugi niz godina.
Nažalost, usred ove kolotečine pluta i Bošnjačaka stranka, potpuno zaboravljajući svoja programska načela i svrhu postojanja, zadovoljavajući se mrvicama sa DPS sofre.
Nezadovoljna ovakvim stanjem, Bošnjačka demokratska zajednica, na čelu sa predsjednikom Hazbijom Kalačem, koja u svojim redovima ima uglavnom mlade i obrazovane ljude sa idejama, bez bilo kakvih hipoteka iz prošlosti, zalagat će se da bošnjačkom narodu vrati dostojanstvo i ulogu u društvu koja mu realno pripada. Bošnjačka demokratska zajednica nije nastala ni iz kakvog hira niti ličnih ambicija I želje pojedinaca za političkom afirmacijom, već iz krajnje nužde. Nije nastala, radi ovih lokalnih izbora, već je u pitanju jedna dugoročna misija u kojoj će svi njeni učesnici uvijek na svakom mjestu lične interese podrediti opštim. Ona sa sobom donosi istinu, mir, toleranciju i suživot, kao i stvaranje pretpostavki za bolju budućnost i život dostojan čovjeka.
Njeni dometi u ovoj časnoj namjeri prevashodno će zavisiti od količine podrške ponosnih Bošnjaka.
Autor: Erdžan Fetahović
revija SANDŽAK | 1. maj 2014. | br. 179 | RevijaSANDZAK.com