U ovom komentaru ću se mimo pravila pisanja ovakvih osvrta dotaknuti nekoliko tema koje samo na prvi pogled nemaju ništa zajedničko, a tiču se svakog Bošnjaka, ma gdje da se on trenutno nalazi.
Sigurno ste svi pod dojmom čupanja iz kamena istine o genocidu nad Bošnjacima u višegradskom mezarju, uz neviđeno jaku asistenciju snaga sigurnosti, na čijem čelu je Dodikov “najministar” Fahrudin Radončić. Kad se uporedi ova demonstracija sile na privatnom posjedu Islamske zajednice Bošnjaka sa očitom namjerom da se sa privatnog posjeda najhrabrije Bošnjakinje ne ukloni crkva, usprkos sudskim presudama i jasnim činjenicama, onda se vidi da su Bošnjaci u nezavidnom položaju i u svojoj matičnoj domovini, a dok god je tako ni oni izvan nje se ne mogu nadati ničemu dobrom.
U takvom su položaju, prije svega, zbog organiziranog progona od strane susjednih zemalja čije naučne ustanove vjekovima prave planove za nestanak Bošnjaka, ali i zbog svoje nesloge koja daje neprijateljima još veći elan i snagu. Nepostojanje “donje crte” koju nijedan Bošnjak ne bi smio preći kad je u pitanju zajednički interes, sile zla koriste za svoje ciljeve koje više i ne skrivaju od očiju javnosti.
Zato je osnivanje bošnjačkih institucija i naišlo na takav otpor kod neprijatelja, jer znaju da samo te institucije mogu napraviti nacionalnu strategiju i povući tu crtu, a znaju da postoji i dovoljan broj svjesnih Bošnjaka koji će strategiju prihvatiti i sprovoditi u djelo.
Srbi imaju zloglasnu SANU i akademiju svoje „republike šumske“. Hrvati imaju HAZU u našoj i njihovoj domovini i HNS (Hrvatski narodni sabor) i samim time oba naroda imaju jasno definirane ciljeve u odnosu na druge, pa i kad se međusobno glože stav prema nama im je svima jednak. Nije rijedak slučaj da se često dogovore da i zajednički protiv nas nastupe, kao što su radili Tuđman i Milošević, iako se ni međusobno previše ne podnose. Slično je i sa Crnom Gorom.
Mislim da velikom broju Bošnjaka nije jasno šta se to dešava u vezi presude Sejdić-Finci i čemu tolika halabuka oko naizgled bezazlene stavke u izbornom zakonu, po kojoj bi i “ostali” imali pravo kandidovanja za najviše funkcije, pa ću u ovom komentaru najviše prostora posvetiti tom pitanju.
Nakon što je u Sarajevu održan još jedan neuspješan sastanak evropskog komesara za proširenje Štefana Filea sa liderima sedam najuticajnijih stranaka, na kojem je glavna tema bila pronalaženje načina za primjenu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, većina učesnika bila je mišljenja da je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, imao megalomanske zahtjeve i onemogućio svaki dogovor.
Posebno je bilo zanimljivo vidjeti kako se po prvi put u potpunosti slažu Bakir Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić, a slažu se upravo u tome da je Čović stalno izmišljao nove zahtjeve i podizao ljestvicu, kako rekoše.
Odavno mnogi znaju da je presuda Sejdić-Finci, ustvari, rješavanje pitanja takozvanog trećeg entiteta, zašta se sve glasnije zalaže Čović, a da se radi upravo o tome rekao je njegov partner Milorad Dodik, kod kojeg je Čović odmah nakon izbora otišao na dogovor. Djelić dogovora Dodik je nesmotreno otkrio u emisiji “Nedeljom u 2” kod poznatog voditelja Aleksandra Stankovića, a glasi otprilike: “Imat ćete podršku za treći entitet ako ne budete dirali u RS, a ako budete dirali – nećete imati.”
Pao je dogovor i od tada je Dodik postao veliki “zaštitinik” Hrvata, kojima bi dao čitavu FBiH, pa čak i dijelove Albanije, dakle sve ono što im ne može dati, samo da Hrvati ne povlače pitanje Posavine i drugih dijelova RS-a odakle su prognani Hrvati.
Kasnije je, kao što znate, slijedom tih događaja počela kriza vlasti u FBiH, prije nego što je i formirana, a po svoj prilici završit će kako je i počelo. Čović je doslovno natjerao SDP da formira vlast sa drugim manjim strankama, pa je krenula priča o ugroženosti Hrvata (zašta je od Dodika imao recepata koliko hoće) i nelegitimitetu onih koji su u vlasti, a predstavljaju Hrvate, od Željka Komšića, pa naniže!
Pamtimo i nezgrapni pokušaj Visokog predstavnika da nešto učini kako bi se vlast uopće formirala, što je bio vjerovatno posljednji pokušaj Valentina Incka da se umiješa u svoj posao, ne računamo li sugestiju Živku Budumiru “da razmisli” kada je razriješio dužnosti ministra Krajinu.
Samo oni koji znaju šta se dešava u Evropskom parlamentu i ne znaju cijelu priču o Draganu Čoviću, mogu se začuditi njegovim megalomanskim zahtjevima i drskosti da svima postavlja nemoguće uslove. Oni koji prate šta se u EU parlamentu dešava začudit će se što nije još zahtjevniji, obzirom na to da nema nijedan bh. političar takvu podršku u toj instituciji, pa kad tome dodamo Dodika i razilaženja bošnjačkih političara, među kojima uvijek ima nekoga čvrsto na svojoj strani.
Ulaskom Hrvatske u EU Dragan Čović je dobio čvrstu zaleđinu u zastupnicima poput Davor Ivo Stiera. Ovaj HDZ-ov jastreb je diplomirani politolog Katoličkog sveučilišta u Buenos Airesu. On ne krije da se zalaže za podjelu BiH i treći entitet za Hrvate. Pored njega je još četvoro predstavnika HDZ (ta stranka je dio političke skupine Kršćanski demokrati, iako kod nas svaka šuša zamjera muftiji Zukorliću miješanje u politiku, kod njih je to skroz normalno), a na podršku može računati i od Ruže Tomašić, koja spada u konzervativce.
Ako se uzme u obzir mišljenje da se EU umorila od propalog američkog projekta dejtonske BiH i da su Hrvati uvijek imali jak lobi u EU, onda je i sasvim moguće povjerovati u to da bi prema nekim informacijama, a koje iznosi i Zekirijah Smajić, poznati analičar sa boravkom u Briselu, već 30% EU parlamentaraca podržalo raspad BiH. Kažem podržalo, ali samo miran raspad, iako imaju dva ključna pitanja na koja nijedan kojeg sam pitao nema adekvatan odgovor, a to su: kako obezbijediti da se to desi mirno i šta bi sa “muslimanskom državicom” koja bi u tom slučaju nastala na teritoriji EU?
Ni Čovića sad za sad ne zanima odgovor na ova dva pitanja. On je uz pomoć Dodika, zajedničkim pritiskom na sudstvo, uspio zaustaviti protiv sebe sudski proces, ima podršku o kojoj govorim i sve to mu se poklopilo sa izbornom kampanjom.
Zao duh kojeg nosi njegovo ime teško će uhvatiti i vratiti u flašu trojka koju spomenuh na početku teksta, a koja se očito uplašila Čovića i po prvi put je jedinstvena u nekom stavu!
Kada se uzme u obzir to da je izborna godina i da će međubošnjačka borba za vlast dodatno ojačati neprijatelje BiH i Bošnjaka, moram mimo svog običaja biti jako zabrinut za budućnost naše domovine, nad kojom su se zaista nadvili tmurni oblaci, te pozvati na jedinstvo koje nam je sad potrebnije nego ikad.
Svako treba u krugu svoje porodice i prijatelja djelovati kako bi onemogućili likove poput “jadončića” da se dočepa faktičke vlasti jer je, hvala Bogu, na vrijeme pokazao pravo lice, a naše institucije BANU, SBK, BKZ i ostale treba podržati svim sredstvima. Primjer kako se može riješiti svakakva kriza, ako to želi većina jednog naroda, vidimo na nevjerovatnom primjeru Islanda, kojeg sam obradio za renomiranu Al Džeziru na ovom linku…
http://balkans.aljazeera.net/blog/kako-je-island-umakao-mmf-u-i-svjetskoj-banci
Autor: Muhamed Mahmutović
(revija SANDŽAK | 1. februar 2014. | br. 176 | RevijaSANDZAK.com)