Allah, dž.š., je neke Svoje Poslanike slao određenim narodima kako bi se pripadnici tog naroda opametili i pouku primili, a Muhammed, s.a.v.s., je poslat cijelom čovječanstvu. Mnogi Allahovi poslanici su bili vrijeđani od strane onih koji su trebali pouku primiti. O tome govori Kur’an, a.š:
,,A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik, od koga oni glave okreću i govore: ‘Poučeni – umno poremećeni!’” (Ed-Duhan, 13-14)
Tako su široke narodne mase kontinuirano kroz povijest iznjedravale najbolji sloj ljudi – elitu koja je predstavljala nositelje baklje pravde i reda na Zemlji, ali su, također, proizvodile i grupe ljudi veoma negativnog emotivnog naboja, tzv. rulje koje su nekontrolisano pravile nerede na Zemlji.
Povijest je puna primjera gdje su široke narodne mase proizvodeći elitu, ali i rulju, bile svjedoci kontinuirane borbe dobra i zla. Sjetimo se, na trenutak, elite u vrijeme Nuha, a.s., koju je Allah, dž.š., spasio od općeg potopa i od koje je kasnije ponovo nastalo čovječanstvo, i rulje koja se ismijavala Nuhu, a.s., što gradi lađu, ili odvratne homoseksualne i zoofilne rulje iz vremena Luta, a.s., koje je Allah, dž.š., zbog njihovog razvrata uništio u Sodomi i Gomori. Allahovi Poslanici su imali svoje najodabranije sljedbenike koji su na početku svojih misija bili malobrojni u odnosu na masu protivnika koja ih, na početku, ne bi prihvatala već bi se protiv njih borila.
Havarijjuni
Zato je Allah, dž.š., Svoje Poslanike pomagao mudžizama. U suri El-Maide, 110, kaže se: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Ruhul-Kudusom (Džibrilom) pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada Sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali povikali: ‘Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’“
Isa, a.s., sin Merjemin, imao je svoje učenike koji su ga slijedili, havarijjune (koje kršćani nazivaju apostolima). To su bili časni ljudi, vjernici koji su prepoznali Isa, a.s., kao Allahovog poslanika. Neki od njih su bili zanemarili sve drugo u svojim životima i potpuno se posvetili druženju sa Isaom, a.s., i primanju pouka od njega. Zajedno sa njim su, na Allahovom Putu, trpjeli glad, žeđ, vrućinu, napade nevjernika i sve druge poteškoće.
Protivnici Isaa, a.s., su se žestoko suprotstavljali onome čemu ih je on pozivao. O tome Kur’an, a.š., kaže: “A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: ‘Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu!?’ ‘Mi!’ – rekoše havarijjuni – ‘Mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!’” (Ali Imran 52-53) Havarijjuni su, kako vidimo, bili najbolji ljudi svog vremena, vjerska elita koja je poslanika Isaa, a.s., slijedila u dobru i svim poteškoćama.
Ashabi
Posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., poslat cijelom čovječanstvu, također je tokom svog poslaničkog života imao svoje sljedbenike, učenike, drugove – ashabe. Ashabi su se isticali imanom, lijepim ahlakom, moralom, naobrazbom, inteligencijom, ljubaznošću, odanošću i velikom ljubavlju prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.
Idolopoklonici su se suprotstavljali vjerovanju prvih muslimana, maltretirali su ih i zastrašivali nadajući se da će tim metodama zaustaviti širenje islama. Međutim, Allahovom voljom, islam se nezaustavljivo širio. Allah, dž.š., u suri El-Feth (Pobjeda) veli:
„Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako klanjaju i licem na tlo padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača…“ (El-Feth, 29)
Među ashabima je bilo onih koji su još na ovome svijetu bili obradovani Džennetom, tj. viješću da će, kada budu preselili na Ahiret, otići u Džennet. Međutim, oni su svoje ibadete radili isto kao da za tu informaciju nisu znali. Nimalo se nisu opuštali, niti u ibadetskoj revnosti popuštali. Činili su ibadet iz velike ljubavi prema svome Gospodaru Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Zato se veli da je generacija ashaba najbolja generacija muslimana. Nakon njih to je generacija tabiina (generacija nakon ashaba), tabi-tabiina (generacija nakon tabiina) itd.
Naša generacija
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je u jednom hadisu rekao: „Dok se skupina moga ummeta čvrsto pridržava Allahovih odredbi, neće im naštetiti onaj ko im se suprotstavi!“ Pridržava li se Allahovih odredbi naša generacija u dovoljnoj mjeri?
Naše vrijeme svjedoči o iznjedravanju mnogih narodnih elita, vjerskih, nacionalnih, kulturnih, političkih. A i rulja ima mnogo vrsta. Evo, naprimjer, prije neki dan su svi svjetski mediji objavili vijest da je jedna policijska rulja iz Egipta silovala pokrivenu djevojku, studenticu na Univerzitetu Al-Azhar u blindiranom policijskom autu. Tiranin Es-Sisi proizveo je rulju policajaca koji umjesto da štite prava građana, ruše ih i nasrću na čast muslimanki. Mediji su, između ostalih, objavili i nekoliko grupnih silovanja pokrivenih muslimanki na ulicama drevnog grada Egipta od strane Es-Sisijeve rulje.
I kršćani imaju svoje rulje. Na medijima se mogu vidjeti snimci iz centralne Afrike na kojima, naprimjer, rulja kršćana drži svezanog muslimana na ulici koji od silnih povreda može pokretati samo jednu nogu kojom se do posljednjeg daha nastoji odbraniti. Iz rulje izlazi jedan kršćanski nasilnik sa ogromnim kamenom u rukama i izvodeći neku vrstu zabave, okrećući se sa sve kamenom oko svoje ose, razbija glavu svezanom muslimanu. On polahko izdiše u rulji koja euforično urla.
Primjeri prodaje časti
Međutim, mišljenja smo da rulja ne mora biti toliko nasilna da bi imala svojstvo rulje. Ima potpuno nenasilnih rulja koje su naprimjer samo pohlepne i potkupljive. Jedan se uspješni biznismen iz dijaspore, simpatizer predsjednika iskompromitovane SDA stranke Sandžaka, nedavno javno hvalio (a bez sumnje ima takvih i više) kako je pred ove posljednje izbore sa 100.000 evra, idući iz sela u selo, došao u jedno sandžačko selo i ponudio glasačima po 20 evra (za glas Ugljaninu). Pa kaže: „Da vidite, kad narod navali…“
(Mi bismo, bez trunke griže savjesti, ovakvu skupinu pohlepnika iz naroda slobodno mogli nazvati svojevrsnom neprosvijećenom ruljom, jer, neshvatljivo je da dostojansveni pripadnik svog časnog naroda „navali“ da za mizernih 20 evra bilo kome proda svoju čast. Iskreni i pošteni birači za svoje favorite glasaju iz čistog ubjeđenja)
Sličan primjer se navodi i kada je riječ o kupovini glasova za pobjedu predsjednika Bošnjačke stranke (BS) u Crnoj Gori, s tom razlikom da se u ovom slučaju spominje cifra od 50 evra. Narod je u južnom Sandžaku, Rožajama, osim masovnim podmićivanjem evrima, u nekim drugim slučajevima, plašen i ukidanjem socijalne pomoći. Crnogorska vlast je odabrala metodu upravljanja narodom na način da prvo pogasi uspješne fabrike, prije svih, u mjestima sa bošnjačkom većinom, zatim dopusti brz razvoj kriminala (najviše šverca duhana i opojnih sredstava), nakon toga dovede veliki broj građana do stanja potrebe primanja socijalne pomoći, da bi na kraju, kako se evo ispostavilo, pred izbore prijetila građanima ukidanjem te pomoći.
Začuđujuće je kako se ponekad neki narod počne ponašati kao bezlična amorfna masa u rukama nekih vlastodržaca kao da je narod od plastelina, a ne živi narod. Razlog tome često bude neprosvijećenost, neprosvijetljenost i dugotrajno povijesno životarenje u mraku nametnute inferiornosti.
Posadi „stabljiku sadnice“ koju držiš u ruci!
Svi Božiji poslanici i njihovi odani sljedbenici su tokom povijesti čovječanstva bili uzori i bit će to do Sudnjeg dana. Široke narodne mase će do tada konstantno proizvoditi sljedbenike dobra i sljedbenike zla. Pojavljivat će se u svakom vremenu elite i „elite“, kao i protivnički suprotstavljene elite. Mnogi pripadnici srpskog naroda smatraju, naprimjer, Dobricu Ćosića svojom elitom, dok ga pripadnici bošnjačkog naroda smatraju tvorcem genocida i, zbog njegovih izrađivanja zločinačkih planova, nazivaju „Zloćkom Ćosićem“. Brojni su slični primjeri širom zemlje, regiona i svijeta.
Što se našeg naroda tiče, bit će, nesumnjivo, bošnjačkih patriota dok je časti, ali bit će i bošnjačkih izdajnika dok je kupovine časti. A svačiji život ima samo jednu šansu za življenje. Spas bošnjačkog naroda leži u jedinstvu i odricanju od izdajstva interesa naroda.
Podsjetićemo se dijela gore citiranog ajeta o časnim ljudima, ashabima: “Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača…“ (El-Feth, 29)
U ovom teškim vremenima podsjetićemo se i na poznati hadis: „Ako držiš stabljiku sadnice u ruci, a Sudnji dan je već nastupio, čak i tad, bez imalo dvoumljenja, posadi je!“ Zamislimo situaciju, zemlja se trese, vulkani svoju lavu izbacuju, cunamiji kopna poplavljuju, grobovi se prevrću, a ti držiš stabljiku u ruci… Posadi je! Ona možda neće zivjeti ni par minuta, ali ti je posadi, jer upisat će ti se dobro djelo, a Allah određuje vijek trajanja svemu.
Navedeni primjeri svojevrsne prodaje časti, ponašanja nasilnih i nenasilnih vrsta rulja po cijelom svijetu, podsjećaju nas na skori neminovni dolazak Smaka svijeta. U Bosni se nedavno u vrijeme poplava i klizišta, kako znamo, zemlja na nekim mjestima otvarala i cijele kuće gutala, što je mnogim porodicama bilo kao da je najavljeni Dan već došao. I sad, u svakoj sekundi neko negdje pati. Zato ćemo mi čistim i iskrenim srcem slušati savjete poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i uprkos teškim političkim situacijama u kojima se nalazimo i koje nas okružuju, kao i uprkos prirodnim elementarnim nepogodama, saditi svoje „stabljike“ koje imamo u svojim rukama. Činit ćemo maksimum u borbi za pobjedu dobra i nećemo posustati.
(kraj)