Salahudin Fetić, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak
Salahudin Fetić, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak

Nekako nije u tradiciji Bošnjaka da se posebno vežemo za gregorijanski kalendar. Ipak, čovjek se više puta tokom godine treba osvrnuti za sobom i proanalizirati protekli vakat i počinjena djela, kako dobra tako i loša. Tako je i ova prilika zgodna da pogledamo iza se, u šta nam je proteklo 365 dana 2013. godine.

Definitivno i 2013. godina je bila godina napada na Islamsku zajednicu u Sandžaku i Srbiji i njenog prvog čovjeka muftiju Muamer-ef. Zukorlića. Ovo ističem na prvom mjestu jer me tokom cijele godine prati jedna priča koju do sada nisam ispričao, a sada je želim podijeliti sa čitaocima revije „Sandžak“.

Jedne prilike, negdje sa samog početka 2013. godine, putujući rodnim Južnim Sandžakom, sreo sam se sa jednim od mojih prijatelja iz djetinjstva. Tokom muhabeta dotakli smo se brojnih tema, među kojima je došla i ona skoro neizostavna o muftiji Muamer-ef. Zukorliću. Skoro uplašen, sa vidno iskrenom brigom na licu, moj prijatelj mi je saopćio jednu informaciju, koja će me, koliko god sam se trudio da je odagnam od sebe, pratiti tokom cijele godine. Naime, kazao mi je kako ima pouzdanu informaciju iz vrha jedne političke stranke u Crnoj Gori (neću spominjati njeno ime), a oni iz svojih izvora i Turske, da je, kako se izrazio: „Muftija gotov u aprilu i da je njegova karijera završena.“ Kada sam ga upitao da mi kaže kako to misli „gotov“, rekao je da su mu zajednički pripremili zamku, ili zamke, koje neće moći izdržati. Moram priznati da me ta informacija i nije  baš ostavila ravnodušnim, ali sam, uprkos tome, prikupio dovoljno sabura i saopćio mom ahbabu da je već mnogo takvih planova propalo, da smo preživjeli mnogo štošta te da, ako Bog da, nema sile, do Božje, koja može slomiti našeg Muftiju. Moj prijatelj i sagovornik podržao je taj moj optimizam i vjeru da se ništa bez Božjeg određenja ne može desiti, ali je istrajavao u osjećanju da će se ovog puta dogoditi nešto strašno i da je zbog toga vrlo zabrinut.

Nakon povratka u Novi Pazar sve sam saopćio Muftiji. On me je saslušao i kazao mi da mu je već dolazilo više ljudi sa sličnim informacijama, ali da će biti „onako kako Allah odredi“. Njegove riječi su me blago umirile, ali valjalo je dočekati i preživjeti taj famozni april.

Kasnija događanja donekle će potvrditi i otkriti postojanje famoznog plana o smjeni Muftije sa pozicija koje rukovode radom Islamske zajednice, ali i značajnih nacionalnih institucija u Sandžaku. Desit će se ubrzo objelodanjivanje formiranja tzv. „inicijative“, sačinjene od imama koji su 2007. godine izdali Islamsku zajednicu i nekih trenutnih uposlenika u Islamskoj zajednici, koja se trebala predstaviti kao grupa muslihuna koji žele „izmiriti zavađeni narod u Sandžaku“. Radilo se, upravo, o jednoj u nizu zamki kojom je trebalo slomiti muftiju Zukorlića i ukloniti ga sa  čela već izdiferenciranog i kroz mnoge institucije legitimiziranog nacionalnog pokreta.

Uslijedila je zatim izdaja Bekira Makića, koji je inscenirao navodne batine od muftije Zukorlića čime je Muftiju trebalo predstaviti u svjetlu nasilnika i opravdati ponašanje samozvane „inicijative“. Kada je to sve propalo, laži i inscenirana prevara Bekira Makića izišle su  na vidjelo.

Nakon toga dolazi do čuvene izdaje Emira Elfića i njegovih poslušnika, koji je bio na čelu političke partije Bošnjačke demokratske zajednice i koji je imao namjeru odvesti stranku krivim putem, a njegovi poslušnici sa raznih pozicija Internacionalnog univerziteta, Media centra Islamske zajednice, Televizije „Jedinstvo“ i drugih ustanova i službi, podržati ga u tom naumu, kako bi Muftija, navodno, izgubio kontrolu nad ovim dvjema institucijama.

Bilo je još napada, poput Radončićevog, koji je posredstvom Dnevnog Avaza objavljivao najmizernije pljuvačine i neistine o vjerskom velikodostojniku koje nisu zabilježene u modernom novinarstvu. I Radončić i svi prethodni, sinhronizovano sa ostalim događajima koje nisam spomenuo, trebali su biti zamke u koje će Muftija upadati iz jedne u drugu i zaključno sa posljednjom izdajom, koja je bila i najteža, definitivno ga slomiti i, kako to oni vole kazati, „okončati njegovu karijeru“.

Međutim, desilo se nešto drugo. Zapravo, planeri smutnje nisu razumjeli da Muftijin dvadesetogodišnji angažman na brojnim društvenim poljima nije nikakva lična karijera kakvom su planeri lično opterećeni, već misija velikog misionara. Misija koja ima za cilj osnovno islamsko načelo – uzdizanje Allahove dž.š. riječi.

Žrtva udružene regionalne zavjere, muftija Zukorlić, umjesto polomljen, kako su ga vidjeli, vidno ojačan, doživi tako i april, i maj, i juni, i juli i sve do decembra, pa evo i januar 2014. godine. Oni što nepokolebljivo prate njegov rad i učestvuju u radu institucija koje predvodi, uz zahvalnost Bogu dragome, svjedoče radost pobjede istine nad smutnjom, i to u kontinuitetu iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.

Među brojnim događajima koji prate ovu borbu istine protiv smutnje, registrujemo i osnivanje BDZ-a u Crnoj Gori, a BDZ Sandžaka obilježi svoju trogodišnjicu i na čelu sa novim predsjednikom, sa vidnim pojačanjem novih kadrovskih rješenja, ostade uspravna i dostojanstvena, očigledno mnogo jača i stabilnija nego je ikada bila. Posvjedočismo godišnjicu Svjetskog bošnjačkog kongresa i plodove jednogodišnjeg rada. Posvjedočismo i izbore u Islamskoj zajednici, širinu i veličinu muftije Zukorlića njegovim nekandidiranjem, te snagu i pojačanje izborom dr. Mevluda Dudića za predsjednika Mešihata.

Iako u ovoj uvodnoj riječi nastojim iskazati stav posmatrača sa izvjesne medijske distance, ne mogu se oteti osjećaju radosti što sam svjedočio svim ovim događajima i zato se ne mogu oduprijeti potrebi da se zahvalim Gospodaru svih svjetova koji nas u Knjizi Časnoj poduči: „Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete! – A Allah je na strani izdržljivih.“

revija SANDŽAK | 10. januar 2014. | br. 175 | RevijaSANDZAK.com

Leave a comment