Na protestu je bilo prisutno preko trista ljudi, koji su svojim prisustvom izrazili veliku dozu solidarnosti prema porodici Guberinić. Skup je započeo okupljanjem ljudi ispred zgrade Tužilaštva, da bi nakon obraćanja govornika protest bio nastavljen ispred zgrade Osnovnog suda. Pored građana Bijelog Polja, svojim prisustvom podršku su ukazali građani iz Nikšića, Podgorice, Rožaja i Novog Pazara. Na skupu su bili prisutni i predstavnici više nevladinih organizacija, sportskih klubova, a posebno predsjednik džudo kluba „Favorit“ Samedin Agović sa saradnicima i sportistima koji su trenirali zajedno sa rahmetli Ismailom. Takođe su bili prisutni i funkcioneri i članovi Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori (BDZ), na čelu sa predsjednikom Hazbijom Kalačem, i potpredsjednikom Adnanom Ademovicem, kao i rukovodstvo i svi clanovi Opstinskog i mjesnih odbora Bosnjačke demokratske zajednice u Bijelom Polju. Protest je bio pravog građanskog karaktera, jer je u njemu učestvovao veliki broj pripadnika različitih nacionalnosti. Građani su na simboličan način i mirnim putem ukazali na gaženje ljudskog dostojanstva, kao i na nesavjesno i neefikasno funkcionisanje pravosudnih organa u Crnoj Gori. Na skupu su govorili otac rahmetli Ismaila i njegov amidža Almir Guberinić, kao i predsjednica Udruženja paraplegičara Bijelog Polja i Mojkovca, gospođa Milka Stojanović.Ispred zgrade Tužilaštva u Bijelom Polju prisutnima se obratio Almir Guberinić, koji je, između ostalog, izjavio sljedeće: „Mislite li sa ovakvim pravosuđem u Evropu? Zar ovako Crna Gora štiti svoju đecu? Mi druge domovine nemamo. Ovdje su naši korijeni. Ovdje su naši mezari. A nama i Ismailu je uskraćeno osnovno ljudsko pravo: pravo na sudsku zaštitu! Ne može dijete da bude za sve krivo, gospodo! To nije pravda! Ne sipajte so na onu vječnu ranu! Ovako se u Evropu ne može, sa vezama ne možemo u Evropu! Mi želimo na sud. Želimo da sud razmotri ove izvještaje, napravi rekonstrukciju događaja, ispita ih i dovede u pitanje licence vještaka. Mi hoćemo za Ismaila pravdu! Pravdu na sudu, a ne iza kulisa! Je li tražimo previše? Molim vas, prijatelji, recite mi, tražimo li previše? Je li istina i pravda previše za ovo pravosuđe? Mi nećemo odustati, ako je za ovaj sud pravda previše, sigurno nije za onaj u Strazburu! Tužilaštvo, imate popravni, imate priliku za ispravku! Sudije, radite svoj posao, nemojte da ga drugi umjesto vas rade. Vas za to narod ove naše države plaća!“
Nakon toga, skupu se obratila gospođa Milka Stojanović, koja je svojim riječima pružila punu podršku porodici Guberinić, i koja je uputila oštre kritike pravosudnim organima i njihovim nepravednim i nesavjesnim odnosom prema osobama sa invaliditetom.
Protest je dalje nastavljen ispred zgrade Osnovnog suda, gdje se prisutnima obratio babo rahmetli Ismaila Samir Guberinić. On je pod jakom dozom emocija, gutajući suze i tihim glasom uputio nekoliko rečenica prisutnima: „Dragi prijatelji, moja braćo i sestre! Stojimo ispred ove zgrade da pokažemo da ljudi koji rade u njoj ne rade dobro, iako ih plaćamo za to. U ovoj sam zgradi obavio pripravnički staž prije 20 godina. Pravda i pravo o kom sam ja učio ne liči na ovo! Prema članu 17. Zakona o bezbijednosti saobraćaja na putevima, vozаč je dužаn dа obrаti pаžnju nа pješаke koji se nаlаze nа kolovozu ili stupаju nа kolovoz ili iskаzuju nаmjeru dа stupe nа kolovoz i da ne ugrožava njihovu bezbijednost. A nа dijelu putа nа kojem se kreću djecа, lica sa invaliditetom, starija i nemoćna lica, vozаč je dužаn dа vozi sа nаročitom opreznošću, tаko dа može blаgovremeno dа zаustаvi vozilo. Predsjedniče Radule Piper, dužni ste na osnovu ovog člana i izjave svjedoka koji je do detalja opisao događaj, da prihvatite optužnicu! Omogućite nam da ostvarimo temeljno pravo na sudsku zaštitu! Kakva Vam dorada treba? Da Vam ne treba dorada zakona? Hoćemo suđenje! Tražimo suđenje!“
Posebno sam neprijatno iznenađen odnosom pojedinih televizija u Crnoj Gori, koje nijesu skupile dovoljno hrabrosti da bar, u najmanju ruku, pomenu da je protest bio organizovan. To pokazuje njihovu pristrasnost u radu, njihovu zavisnost od režima i njihovu slobodu. Nije im dovoljno što imamo institucionalnu diskriminaciju, nego još i onu medijsku. Takođe sam neprijatno iznenađen neprisustvom građanskih stranaka, a posebno stranaka režima, koje permanentno govore kako se zalažu za koncept „građanskog“ organizovanja. Ovim su pokazali svo političko licemjerstvo, i da je njihovo građansko zalaganje aktuelno samo onda kada im je neophodna podrska birača. Kada je u pitanju narušavanje prava građana koji pripadaju bošnjačkoj naciji, onda njihov „građanski“ koncept totalno zataji. Ovo je, gospodo iz vlasti, kap koja je prelila čašu podrške Bošnjaka vašim strankama. Vjerujem da vam Bošnjaci nikad više neće povjeriti emanet.
Poznavajući porodicu Guberinić, stekao sam dojam da je njihov revolt prije svega usmjeren prema državnim organima i njihovom odnosu prema vrijednosti nevinog dječijeg života, a tek onda prema počiniocu ovog krivičnog djela. Mi muslimani vjerujemo da je sve što se dešava kader, odnosno Allahova volja i odredba, i da sve što nas je snašlo nije nas moglo zaobići. Međutim, kada se radi o odlukama koje su u rukama ljudi, kada čovjek bira između dobra i zla, između istine i neistine, između pravde i nepravde, i kada te odluke utiču na živote ljudi, onda donosioci odluka koji su preuzeli emanet moraju biti nepristrasni i pravedni i permanentno se zalagati za očuvanje prava svakog pojedinca.
Lično se pitam, a pitam i javnost, da li je ovo nastavak nepravednih sudskih odluka i montiranih procesa započetih 90-ih u kojima su glavne žrtve Bošnjaci, ili je to rezultat nedovoljno jakih i sposobnih sudskih i tužiteljskih organa, da istraju u pronalaženju istine? Pozivam sve građane Crne Gore da dignu glas protiv nepravde, da nam se pridruže u pronalaženju istine, da se zajedno sa nama bore za pravdu, jer nepravda ne bira, niti vjeru, niti naciju. Juče je nepravda pogodila porodicu Guberinić, danas može nas, a sjutra nekog drugog. Zato nam je primarna obaveza da se zajedno borimo protiv svakog oblika nepravde!