Kao što je nezamisivo da se duša i tjelo mogu odvojiti, tako ja ne mogu zamisliti mene bez Fakulteta za Islamske studije. On je taj koji mi napaja dušu, tjelo pa i srce.
Fakultet za Islamske studije nam pruža obrazovanje i vaspitanje koje će nam koristiti tokom čitavog života, a i za budući svijet, Ahiret. On čovjeka ne ograničava, već mu nudi slobodu mišljenja i prihvata te takvog kakav zapravo jesi.
Dokaz za to da je Fakultet za Islamske studije pravi izbor je to što nam je Allah, džellešanuhu, obečao da će do Sudnjeg dana čuvati Častnu knjigu Kur’an, te samim tim i Islam, što je Allah i ispunio obećanje sa izgradnjom Fakulteta za Islamske studije i sa Njegovom dozvolom on se proširio. Fakultet za Islamske studije je milost od Gospodara, kako bi nam olakšao njime put do Dženneta.
Ovaj fakultet je naše najveće bogastvo u Novom Pazaru. Samim brojom upisanih studenta, koji svojim studiranjem i učenjem na različitim smjerovima doprinose zajednici u kojoj živimo aludira na to da je on pravi izbor.
Fakultet nam pomaže time što se možemo angažovati raznim aktivnostima kao što je debata, pisanje različitih članaka, koji će ostati iza nas, a koji imaju status trajne sadake i drugo.
Profesori pokušavaju da nas podstaknu da bismo bili aktivni na svim mogučim poljima. Kako bi sagradili svoju pravu i uspešnu ličnost, oni nam pružaju znanje na razne načine putem biblioteke koja je u toku sređivanja, raznom tehnologijom, i slično.
Kao što je dekan Gicić izjavio jedne prilike:« Nama ne trebaju klonovi, več ljudi, koji će se boriti za očuvanje vjere na ovim prostorima i oćuvanje generacija koje tek dolaze, a to je naš Emanet.«

MOJ POGLED NA SVIJET

Svijet danas i nekad se mnogo promjenio, tako što su ljudi počeli lićeti na životinje. Naravno ja ne kažem da svi moramo biti savršeni, jer je samo Uzvišeni savršen i lišen svih nedostataka. Ono što nas zapravo razlikuje od drugih na tom polju je nastojanje prema savršenstvu, odnosno prema tome da budemo što bolje ljudsko biće, koje se pozitivno ostvaruje u društvenom, emotivnom i poslovnom stanju, ali da pritom ne zaboravimo na to da čovjek nije stvoren da bude savršen, več samo da pokuša postati bolja verzija sebe.
Da bih mogli promjeniti svijet u kojem živimo moramo nastojati prvo promjeniti sebe. Nisu dovoljne samo želje ili potajno razmišljanje o tome, već i naporan trud koji se na kraju uvijek isplati.
Često se pitam: » Gdje je nestala ta motivacija u narodu? Zašto mnogi svoje dane bacaju u nepovrat, a da pritom nisu ni svjesni toga? Koliko nam je dana prošlo, a da u njemu nismo naučili ništa novo?« Pa zato niko od nas ne smije zaboraviti da će se svaki od tih dana vratiti, ali kao svjedok našeg života na Dunjaluku.

Dunjaluk je prolazan, šaren i varljiv, na izgled sladak i lijep, prikazan je u raznim šarenim bojama i ukusima. Privlačan je za ljudsko oko, koje je tako malo, ali tako veliko da u njemu staje čitav Dunjaluk, a nekada i više od toga. Šta je tu varljivo i loše, kada je lijepo i ljudskom oku privlačno? Da li je naš Gospodar, Uzvišeni Allah zabranio ljepotu? Naravno da nije. On je Uzvišen i Lijep i voli ljepotu. Međutim, Uzvišeni Allah je trasirao put čovjeku kako da prođe Dunjaukom, kako da se ponaša i vlada na njemu. Postavio je granice i kazao čovjeku da im se ne približuje, jer ako se približi, postoji opasnost da pređe, a ako pređe može otići daleko i zalutati, kao i što se danas dešava na ovome varljivom svijetu. Naš Gospodar zna šta valja i što je lijepo te ćemu služe granice na ovome Dunjaluku. Čim je prolazan, znači da poslje njega dolazi nešto puno bolje i večno, kao što Uzvišeni kaže u Časnome Kur’anu: » Uživanje na ovome svijetu je kratko, a Onaj je bolji za one koji se grijeha klone.«[1]

Često se pitam šta nas to vuče i tjera da se zaljubimo u ovaj svijet, da ga volimo i dajemo značaj više nego što treba. To je »zasluga« prokletog šejtana i onih poput njega. On je taj čija je šansa samo Dunjaluk i koji se Allahu, džellešanuhu, zakleo da će koristiti sve svoje resure kako bi zaveo ljude. Zato je ovaj svijet na izgled šaren, sladak i lijep, varljiv, privlačan, ali prava ljepota je u nečem drugom. Ovaj svijet jeste i sve to, ali ne zaslužuje ljubav i posebnu pažnju, jer ima nešto bolje, nešto što je vječno. Naš Poslanik, salallahu alejhi we sellem, je to najbolje pokazao kada kaže:« Radi za ovaj svijet kao da češ vječno živjeti na njemu, a radi za Budući svijet kao da češ sutra umrijeti.«
Sva naša nastojanja, ljubav i pažnja prema ovome svijetu treba da budu bazirana na ovom pravilu. U suprotnom, ko god dadne prednost Dunjaluku i zaljubi se u njega bit će prevaren. Dunjaluk je tu samo da iskoristi i da se stekne ono što je bolje i što je vječno.
Imperativ za muslimana jeste da bude produktivan, da bude koristan u društvu u kojem se nalazi, prvo zbog ajeta u kojem Uzvišeni kaže:« Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna vidljivi i nevidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti,«[2] a onda i zbog takozvanog modernog svijeta. Moderan svijet ne prihvaća religiju kao glavni put u nečijem životu, več je vidi kao nešto sputavajuće za čovjeka. Moderan svijet na sve što je drugačije gleda sa prezirom. U modernom svijetu moraš pokazati zašto si takav kakav jesi, ako zbog toga odstupiš od večine. Zato ne smijemo dati krivu sliku islama i zbog svoje lijenosti nekog udaljiti od vjere. Muslimani moramo biti drugačiji,bolji u svemu. Pa tako El-Bejheki kaže:« Allah doista voli da, kada neko od vas radi neki posao, da ga uredno i precizno obavi.«

Piše: Nurfeta Šaćirović, Revija Sandžak