Sandžak – Page 4 – Nacionalna revija za politiku i kulturu

USKORO: KNJIGA “KNJIŽEVNI PORTRET ZAIMA AZEMOVIĆA”

Sandžački filozof i pisac, dr. Šefket Krcić (1953), profesor Univerziteta u Novom Pazaru i Univerziteta u Tuzli, poznat po brojnim filozofskim i književnim djelima, za štampu je pripremio studijsku monografiju, pod nazivom “Književni portret Zaima Azemovića” (1935-2015), a u povodu prve obljetnice od preseljenja na Ahiret ovog Sandžačkog pisca.
U ovoj studijskoj monografiji, autor sa estetsko-poetičkih i etičkih pozicija, analizira Azemovićevo poetsko i prozno djelo, kao i njegov znanstveni i društveni angažman, koji je tijekom svog života i rada u rožajskom kraju, sabirao, te okupljao književne, znanstvene i kulturne stvaraoce.
Cilj ove monografske studije, prema mišljenju autora, jeste da pruži opći uvid studentima i istraživačima u Azemovićevu književnu i znanstvenu misao.
Zacijelo, ovom studijom, prof. Krcić, je značajno doprinio rasvjetljavanju suvremene sandžačke i opće bošnjačke literature. Poželjno bi bilo, da Krcićev primjer, slijede i drugi kritičari i istraživači i late se ozbiljnog pristupa u proučavanju starih i novih Sandžačkih stvaralaca. Zasigurno, rijetki su primjeri, da će netko iz Beograda ili Podgorice, proučavati sandžačku i bošnjačku duhovnost, upravo zbog sveprisutnije diskriminacije i netolerancije, koje šire centri moći i obrazovne institucije na Balkanu, koji ne mogu da prebole jednu historijsku i književnu činjenicu, da upravo u Sandžaku je rođen najveći poeta svijeta Avdo Međedović (1866-1953), koji je svojim dugim epovina nadmašio legendarnog Homera. Upravo na voe činjenice, ukazivao je u brojnim radovima dr. Krcić.
Jasno, autor je u ovoj studijskoj monografiji o Azemovićevom književnom stvaralaštvu, objedinio i razvio svoje tekstove o ovom piscu, koje je svojevremeno objavljivao u sljedećim glasilima: Revija “Sandžak”, “Rožajski zbornik”, “Preporod”, “Glas islama”, “Avlija”, “Sandžakpress”, “Godišnjak Preporoda” i u drugim medijima.
Urednik ove jedinstvene monografije je prof. dr Sefer Međedović. Recezenti su: akademik dr. Dževad Jahić i Doc. dr. Jahja Fehratović, koji su pozdravili ovaj istraživački i izdavački poduhvat profesora Krcića, koji je svojim ukupnim angažmanom i sadržajima doprinio očuvanju sjećanja na Azemovića, sjajnog pisca i čovjeka.
Na ovoj publikaciji sudjeluje i tim Matice Bošnjaka Sandžaka: MSc Dženis Šaćirović (tehnički urednik) i a Azra Jejna (kompjuterski slog).

(Informativna služba Matice Bošnjaka Sandžaka) Revija Sandžak 189. broj

EDICIJA “DOBRI BOŠNJANI” KNJIŽEVNIK DR. MUHSIN RIZVIĆ

Muhsin Rizvić (14. april 1930. – 9. juni 1994.) rodom je iz Mostara, mada mu je očeva porodična loza vezana za Konjic. Od djetinjstva živi u Sarajevu, gdje mu je otac bio muderis u Gazi Husrevbegovoj medresi i slovio kao jedan od najboljih kaligrafa svoga vremena.
Kao omladinac, pridružio se djelovanju grupe “Mladi muslimani“, te je zbog toga uhapšen i osuđen. U zatvoru je teško obolio od tuberkuloze.
Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Rizvić je diplomirao na studijskoj grupi za južnoslavenske književnosti i maternji jezik, a jedanaest godina kasnije na istom je fakultetu odbranio doktorsku disertaciju ”Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine”. Bio je to pionirski književnohistorijski zahvat i jedan od najvećih književnoistraživačkih podviga unutar bošnjačke književne tradicije u ovom stoljeću.
Nagovorom prof. dr. Midhata Begića, Rizvić kasnije prelazi za profesora na katedru južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je radio sve do svoje iznenadne smrti juna 1994. godine. Uoči agresije na BiH 1992. i sve vrijeme svoga života bio je vidno angažiran u fundamentalnim bošnjackim nacionalnim projektima. Prije svega, obavljao je funkciju predsjednika Kulturnog društva Bošnjaka ”Preporod” nakon njegove Obnoviteljske skupštine oktobra 1990., a smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Savjeta KDB ”Preporod”.
Akademske djelatnosti:
-Rad na Institutu za izučavanje jugoslavenskih književnosti u Sarajevu
-Profesor historije jugoslavenskih književnosti XVIII i XIX vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
-Profesor Metodologije i tehnike naucnog rada na postdiplomskom studiju knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
-Gost predavač na Univerzitetima na području bivše Jugoslavije (Dubrovnik, Novi Sad, Zagreb, Skoplje, Beograd)
Ostale djelatnosti, funkcije i angažmani:
-Sekretar saveza slavističkih društava bivše Jugoslavije
-Urednik bigrafsko-bibliografskog leksikona Jugoslavenskih pisaca
-Član komisije za izradu historije književnosti BiH u Akademiji nauka i umjetnosti BiH
-Član u organima upravljanja različitih značajnih naučnih institucija u Sarajevu (Institut za jezik i književnost, Orijentalni institut, Seminar za strane slaviste, Muzej književnosti BiH itd.)
Nagrade:
1. Republička nagrada za naučni rad “Veselin Masleša” (1973) za knjigu Behar
2. 27-Julska nagrada (1975) za disertaciju
BIBLIOGRAFIJA
Knjige:
1. IZNAD I ISPOD TEKSTA. OGLEDI I KRITIKE, Svjetlost, Sarajevo, 1969., lat., p.215
2. BEHAR. KNJIŽEVNOISTORIJSKA MONOGRAFIJA, Svjetlost, Sarajevo, 1971.
3. KNJIŽEVNO STVARANJE MUSLIMANSKIH PISACA U BOSNI I HERCEGOVINI U DOBA AUSTROUGARSKE VLADAVINE. (Akademija nauka i umjetnosti BiH, Djela, XLVI/1-2), Sarajevo, 1973. – II izd.: BOSANSKO-MUSLIMANSKA KNJIZEVNOST U DOBA PREPORODA 1887.-1918., Mešihat islamske zajednice BiH, El-Kalem, Izdavačka djelatnost, (Biblioteka: Kulturna baština), Sarajevo, 1990., lat., p. 581
4. INTERPRETACIJE IZ ROMANTIZMA, Svjetlost, Zavod za uđbenike, Sarajevo, 1976, lat., p. 254
5. BOSANSKOHERCEGOVAČKE KNJIŽEVNE STUDIJE; IRO Veselin Masleša, OO Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1980., lat., p. 424
6. INTERPRETACIJE IZ ROMANTIZMA II, Svjetlost, Sarajevo, Zavod za uđbenike i nastavna sredstva, Nastavna biblioteka, knj. 104., Sarajevo, 1984., lat., 215
7. PREGLED KNJIŽEVNOSTI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, SOUR Veselin Masleša, IRO Sarajevo, OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1985., lat., p. 215
8. TOKOVI I STVARAOCI KNJIŽEVNE BOSNE, Univerzal, Tuzla, 1986., lat., p. 315
9. KROZ GORSKI VIJENAC INTERPRETACIJA I TEKSTUALNO-KOMPARATIVNA STUDIJA O STRUKTURI, Svjetlost, Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1989., lat., p. 444
10. IZMEDJU VUKA I GAJA, Izdavačka djelatnost NIPRO Oslobodjenje, Sarajevo, 1989., lat., p. 384
11. PANORAMA BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994., lat., p. 447
12. BOSANSKI MUSLIMANI U ANDRICEVU SVIJETU, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1995., lat., p. 686
13. BOSNA I BOŠNJACI, JEZIK I PISMO, Bošnjacka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1999., lat., p. 68
14. KNJIŽEVNE STUDIJE, Bošnjacka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 2005., lat., p. 548
Kritički Tekstovi:
1. Mihovil Kombol o književnosti naroda Bosne i Hercegovine, Izraz, 1982., 5-6, 468-485.
2. Estetski arhaizam Matije Divkovića, Literat…zbor, 1982., 5, 33-54; Zbornik radova o Matiji Divkoviću, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, 1982., 145-162.
3. Ekspoze o unutarnjem kontinuitetu, Odjek, 1971., 5, 10; 6, 18.
4. Satirični mehanizam u Jazavcu pred sudom, Život, 1983., 7-8, 78-88.
5. Šantićeva antologija, Izraz, 1983., 5, 361-367.
6. Buntovno-aktivistički Kranjčević, Pregled, 1965., 7-8, 43-72.
7. Meditativno-pesimistički Kranjčević, Život, 1965., 6, 3-20, 7-8, 68-83.
8. Jevrejska književnost između dva rata, Izraz, 1980., 6, 538-563, 7, 47-66, Pe’Amim, 1982., 14, 107–131.
9. Prohod kroz djelo Maka Dizdara, Odjek, 1981., 4.
10. Relativizam kao struktura i poetika romana Derviš i smrt, Život, 1984., 3-4, 294-300.
11. Ogled o Begićevu eseju, Život, 1981., 7-8, 100-106.
12. Književna kritika u “Bosanskoj vili”, – Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, II/1964., 337-403.
13. Traume djetinjstva i zavičaja u poeziji Anđelka Vuletića, – Odjek, 25/1972., 13, 11, od 1. do 15. jula.
14. Teze za pristup izučavanju bosanskohercegovačke književnosti i neki primjeri koji ih učvršćuju, Godišnjak Instituta za književnost, III-IV, 1975., 227–231.
15. Socijalna problematika u književnom stvaranju muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Referat na Drugoj naučnoj konferenciji seminara za makedonski jazik, literatura i kultura, Ohrid, 1975.
16. Turski folklor u bosanskohercegovačkim časopisima i njegovi tragovi u djelima nekih bosansko–muslimanskih pisaca, Referat na Prvom internacionalnom kongresu turskog folklora, Istanbul, 1975.
17. “Komšije”– vezivna odredba proze Svetozara Ćorovića, Most, 1975., 5-6, 13-22.
18. Pisma muslimanskih krajišnika pisana bosančicom od XVI. do sredine XIX. stoljeća kao oblik stare epistolarne književnosti, Godišnjak Instituta za jezik i književnost, 1976., V, 217-264.
19. Stvaralački doživljaj i čitalačka recepcija u književnosti Muslimana na orijentalnim jezicima, Književna istorija, 10/1977., 37, 3-12.
Revija Sandžak, 189. broj

ANALIZA PO MJERI KONC-LOGORA, ETNIČKOG ČIŠĆENJA I GENOCIDA

(reakcija na tekst Timothy Lessa u Foreign Afairs-u od 20.12. pod nazivom „Dysfunction in the Balkans – Can the Post-Yugoslav Settlement Survive?“

Neki britanski “pametnjakovići”, (nazovi analitičari) predlažu cijepanje Balkanskih država koji bi se mogao ostvariti samo na principu djelovanja konc-logora, etničkog čišćenja i genocida. Van svih civilizacijskih protokola, oni bi da stvore tri velike države i naprave tri mikro države i stvore “trajni mir” na Balkanu. Oni otvoreno zagovaraju stvaranje etnički i nacionalno čistih država koje bi podrazumijevalo da se od autohtonih sredina, stvore vještačke i otvoreno pozivaju na nove progone, a tako i legaliziraju stare na ovim prostorima.
U XXI vijeku, oni predlažu da se stvori hrvatski entitet u BiH, da se entitet RS pripoji Srbiji, da se stvori entitet Albanije u Crnoj Gori, a ostatak Crne Gore pripoji Srbiji. Zatim, da se dio Makedonije pripoji Albaniji, te Preševska dolina Kosovu, a da općine sa Kosova gdje žive Srbi se pripoje Srbiji. Makedonija da ostane “pola države”, Bosna 1/3, Crna Gora da se “ugasi” i sve to lijepo “mirnim predajama”. Po njima postoji samo jedno pravilo: podrži sve koji imaju ambicije da prave veledržave. Dakle, oni priznaju i nameću jedan jedini zakon: “ZAKON SILE – SILOM DO KONAČNOG MIRA!” No, to liči na britansku diplomatiju i tijekom agresije na Bosnu, ali i kasnije. Epilog još doživljavamo.
Ono što gospodin Timothy Less, direktor agencije Nova Evropa iz Cambridgea kao vodeći analitičar / glasnogovornik i njegovi ne uzimaju u obzir jeste to da na zapadnom Balkanu ne postoji par kvadratnih kilometara gdje žive istovjetne jedinke u vjerskom i nacionalnom smislu. Dakle, velikodržavni projekti su mogući samo, i isključivo samo: na principu djelovanja konc-logora, etničkog čišćenja i genocida.
Jedini princip koji je konačni korak ka ostvarenju trajnog mira je na građanskom principu jednakosti: da je Bošnjak u Kragujevcu ravnopravan sa Srbinom u Zenici; Srbin u Prizrenu sa Albancem u Novom Sadu; Albanac u Nikšiću sa Crnogorcem u Tirani; Hrvat u Kruševcu kao Srbin u Zagrebu, itd. Najveće dvije kočnice su neimplementacija Dejtonskog Aneksa 7 i pitanje oko Kosova, koje ide u jednom smjeru, piše u raekaciji Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak.

Piše: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, 189. broj

MI NE VOLIMO SVOJU DJECU

Prvi je radni dan za škole u mom gradu posle produženog zimskog raspusta. Svi znamo i zašto je taj raspust i produžen.
Stižem po običaju malo ranije ispred predškolske ustanove na Hađžetu, da uzmem svoje dijete. Hladno je. Mrak je. Snijeg tiho pada.
Sjetih se svojeg školovanja. Sjetih se zbog toga što dva roditelja glasno razgovaraju o tome kako im je dijete kazalo da mu je jutros bilo hladno u školi. Nema grijanja. Da su ozebli. Ja slušajući to, u redu gdje zajedno čekamo naše najmilije, okrećem se ka njima i kažem im, glasno, “Vi ne volite svoju djecu”. I to ponovim nekoliko puta. Svi se okreću ka meni. Svi su to čuli, a ja ponavljam “Vi ne volite svoju djecu”. Čovjek poblijede. Kaže: “Da, upravu je, mi ne volimo svoju djecu”. Njegov sagovornik, dodaje: “Pa šta da radimo, nemaju za grijanje”. Ja odgovaram: ” Novac za škole stiže gradovima i općinama iz državnog buđžeta. Imaju novca za pjevače, a nemaju za osnovne uvjete, za normalo školovanje naše djece. Kako šta da radite, borite se za svoje dijete i ne čekajte da se neko drugi bori za vas”.
Vidim da sam se i ja, a i ostali roditelji uzbudili. Odlučujem da se ušutim. Dosta sam kazao. Ali u sebi nešto razmišljam, zašto taj roditelj nije ušao u školu sa svojim djetetom, škola je javna ustanova, pa da se i sam uvjeri, pa da i sam vidi gdje šalje svoje dijete, kome i gdje ga ostavlja. Valjda smo tako “dresirani” da ne smijemo ništa da znamo, pitamo, učinimo…
I tako dok se smirujem sjetih se restrikcije struje, mraka u školi, sjetih se da je i meni bilo hladno kad sam išao u školu. Sjetih se i ovih ratova. Svašta nešto se sjetih. To u trenutku prekide glas neke druge učiteljice, jer je “naša” u bolnici. “Mehmed” – ja se trgoh i javih. Preuzeh dijete. Vratih se u realnost.
Stigosmo kući, i kao po običaju, pregledah razne infomativne internet portale. Zapazih, za naš grad udarnu vijest, sliku, nekih vojnih oklopnih vozila koja su prošla gradom. I svatih da ni ja ne volim svoje dijete. Svatih da i njega čeka neka sudbina slična mojoj. Neki novi ratovi. Svatih da sam trebao i ja, kao što su moji drugovi koji su odavno otišli, da odem… Ali gdje?

Piše: Senadin Halitović, Revija Sandžak 189. broj

85 GODINA REVIJE “SANDŽAK”

PROGLAS Revije “Sandžak” iz 1932. godine: „Sandžaklijama i prijateljima Sandžaka“: „Potreban je bio odavno jedan list u kome bi našao pisanog izlaza cio javni život našega Sandžaka. Potrebno je podstaći ljude da nekakav kulturno značajan posao otpočne. Potrebno je bilo da se naši školovani ljudi zainteresiraju za javne poslove rodnog kraja, da se unese nešto duhovnog života u naše zaspale gradove i prošire pokret na naše sandžačko selo. Zbog toga je pokrenut list ‘Sandžak.’ Poreknut ne da on sam sve to sredi, nego da pomogne, ponegdje podstakne, dovede u međusobnu vezu one koji to hoće da rade…“
Ove godine, tačnije 1. februara, navršava se 85 godina od objavljivanja prvog broja najvećeg lista u historiji ovih prostora. Revija “Sandžak” je fenomen kakav nije zabilježen do današnjih dana, a uloga koju je ovaj medij imao, kroz svoj diskontitunitet pojavljivanja, ostavio je neizbrisiv trag na polju novinarstva, ali i sveopće uloge u svim kritičnim vremenima u Sandžaku.
Podsjećanja radi, Revija “Sandžak” je objavljivana u periodima: 1932-1938, 1944-45, 1990-91, 1992-2001, 2011-2015, i uspostavljena pod novim rukovodstvom 2016. godine. Promatrajući godine izlaska, ovaj fenomen nazvan “glasom istine i pobune”, vjerovatno najvrijednijeg urednika prof. dr. Šefketa Krcića, nesumnjivo je u nekim godinama svog djelovanja, predstavljao i jedini izvor normiranog medijskog izvještavanja u vihoru nevolja naroda Sandžaka. Podsjećanja radi, Sreten Vukosavljević, svoje političke i društvene stavove, uprkos volji režima tadašnjeg državnog ustrojstva, deklarirao je u Revija “Sandžak” po cijeni pune odgovornosti i odmazde. Milivoje Žugić je, tijekom,
Kroz ovaj hronološki leksikon kulturnih i političkih događaja u Sandžaku, prošla su sva imena. Gotovo da ne postoji ime u politici i kulturi da nije u određenom periodu bilo prisutno u Reviji “Sandžak”. Svi su u ostavili traga, kako u svojim deklariranjima u sferi politike, tako i u izvještajima o aktivnostima na svim društvenim poljima. Revija je, stoga, i svojevtsno vjedočanstvo koje sa sobom nosi neizbrisiv trag svih ljudi i vinovnika događaja.
Za ovo glasilo možemo slobodno reći da je bilo u fokusu borbe sa tri najveća režima koji su za prostor i narod Sandžaka bili naročito destruktivni: Karađorđevićev, Miloševićev i Tadićev. Zamislite samo, tu ključnu ulogu koju u teškim vremenima na sebe preuzima grupa odgovornih ljudi. Odgovornih prema sebi, svom narodu i vremenu, a pored toga hrabrih i ljudi na strani istine.
Sa Revijom “Sandžak” je teško trgovati argumentima, jer njena arhiva govori i svim događajima. Ona je zabilježila svaki duh teških vremena, a ako govorimo o historijskoj ulozi na prostoru Sandžaka i Srbije, možemo reći da je tijekom devedesetih godina bila i jedino svjetlo istine na ovim prostorima. Plasiranjem istine u ono vrijeme, zabranama, zaplenama, zastrašivanjima, ucjenama, prijetnjama, te sudskim proganjanjima uredništva i ostalim metodama ugrožavanja prava na pisanju istine, Revija “Sandžak” je oličenje istrajnosti, ali i vječite potrebe da se pojavi i obavlja svoju ulogu. Možemo sa ponosom reći da je ovaj medij izdržao sve nedaće, nepravde i ostao ono što je od samog početka i bio – simbol Sandžaka i najveće ime pod nebom sandžačkog novinarstva.
U ime uredništva Revije “Sandžak”, svim Sandžaklijama – Bošnjacima, Srbima, Crnogorcima i Albancima, čestitam Dan Sandžačkog novinarstva.

Piše: Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak, 189. broj

USVOJENA IV SANDŽAČKA DEKLARACIJA

Na Sveopćem Saboru Islamske zajednice održanom 07.11.2016. godine u Novom Pazaru, na kome su učestvovali članovi Sabora i Mešihata, kao i rukovodioci ustanova, glavni imami, predsjednici medžlisa, muderisi, imami i vjeroučitelji Islamske zajednice; bošnjački narodni poslanici, članovi Bošnjačkog nacionalnog vijeća, bošnjački odbornici i drugi politički predstavnici; članovi Senata i Nastavno-naučnog vijeća Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru; predstavnici bošnjačkih nevladinih organizacija; predstavnici sandžačkih medijskih kuća, kao i brojni ugledni pojedinci, nakon razmatranja stanja kolektivnih i individualnih prava muslimana u Srbiji u svjetlu permanentne opstrukcije jedinstva Islamske zajednice i nedavnog ataka na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, usvojena je ČETVRTA SANDŽAČKA DEKLARACIJA.
Sveopći Sabor, otvorio je učenjem dove Muftija Sandžački Hfz. Abrurrahman ef. Kujević.
Prisutnima su se zatim obratili:
– Predsjednik Mešihata islamske zajednice u Srbiji – Muftija prof. dr. Mevlud ef. Dudić
– Narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije i predsjednik skupštinskog Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo – Muamer ef. Zukorlić.
– Predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka i univerzitetski profesor – prof. dr. Šefket Krcić
– Narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije i univerzitetski profesor – dr. Jahja Fehratović
– Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) i univerzitetski profesor – prof. dr. Admir Muratović
– Predsjednik Medžlisa u Beogradu Mešihata islamske zajednice u Srbiji i potpredsjednik Sabora Islamske zajednice u Srbiji – dr. Smajo Serhatlić
– Državni sekretar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture vlade Republike Srbije – Edin Zećirović
– Predsjednica Udruženja žena „Ana“ – Muradija Nokić
– Direktor Gazi Isa Begove medrese u Novom Pazaru – Rešad ef. Plojović
– Državni sekretar u Ministrastvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja vlade Republike Srbije – Zaim Redžepović
– Glavni imam Medžlisa u Beogradu Mešihata islamske zajednice u Srbiji – Kasim ef. Zlatić
– Rektor Univerziteta u Novom Pazaru – prof. dr. Suad Bećirović
– Generalni sekretar Mešihata islamske zajednice u Srbiji – Samir Škrijelj

Nakon izlaganja, pročitan je tekst Deklaracije koji je nakon čega je ista stavljena na glasanje i izglasana.
Važno je napomenuti da se pozivu na Sveopći Sabor islamske zajednice u Srbiji nisu odazvale druge institucije koje predstavljaju Bošnjake u Srbiji, iako se radilo u knjučnim i fundamentalnim pitanjima od interesa za Sandžak i Bošnjake.

SADRŽAJ DEKLARACIJE
I
Oštro osuđujemo i potpuno odbacujemo tendencioznu i negativnu odluku Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanje o akreditaciji Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru koja ima za cilj opstrukciju daljeg razvoja ovog univerziteta i ometanje školovanja mladih u Sandžaku. Atak na ovaj univerzitet znači udar na jedan od najvažnijih stubova mira i stabilnosti u ovom dijelu zemlje i regije.
Tražimo od Premijera i drugih nadležnih organa da se sa ove ustanove hitno skinu sve nezakonite stege kako bi se nastavila razvijati u duhu svoje uloge i potreba studenata i šire društvene zajednice.
II
Odbacujemo i smatramo štetnim neustavno i nezakonito ponašanje pojedinih državnih organa i činovnika na štetu jedinstva Islamske zajednice zahtijevajući od najviših predstavnika države da Islamskoj zajednici osiguraju mogućnost implementacije Ustavom zagarantovanog prava na institucionalno jedinstvo, čime bi se doprinijelo ambijentu osjećaja jednakopravnosti svih građana, što je nužna pretpostavka zaštite od ekstremnih tendencija i ostvarenja pune stabilnosti i očuvanja mira.
III
Od Dijaneta Republike Turske tražimo da prestane sa miješanjem u unutarnje stvari Islamske zajednice čime nanosi ogromnu štetu Bošnjacima i tursko-bošnjačkim odnosima.
IV
Neprihvatljivo je da deset godina od donošenja Zakona o vraćanju oduzete imovine vjerskim zajednicama Islamskoj zajednici nije vraćen nijedan vakufski objekat, što ukazuje na dvojne standarde u primjeni ovog zakona od strane nadležne Direkcije, zbog čega Islamska zajednica i njeni pripadnici trpe ogromnu štetu.
V
Pozdravljamo početak rješavanja pitanja islamske vjeronauke, očekujući da se u narednu školsku godinu uđe sa potpuno legitimnim i kompetentnim vjeroučiteljima.
VI
Od državnog vrha i nadležnih organa očekujemo da prestanu sa ignorisanjem zahtjeva porodica žrtava otmice u Sjeverinu, otmice u Štrpcima i ubijenih u Kukurovićima i Priboju 1992. 1993. godine, čime bi se prihvatila neophodna odgovornost prema žrtvama ovih zločina, što je uslov vraćanju poljuljanog povjerenja.
VII
Od Vlade tražimo da hitno donese konačnu odluku o pešterskoj trasi Koridora 11, čime bi se konačno stavila tačka na višedecenijsku politiku ekonomske i infrastrukturne izolacije Sandžaka i zaustavilo dalje propadanje privrede i iseljavanje stanovništva.
VIII
Od Vlade očekujemo da ubrza početak razgovora o ustavno-pravnom položaju bošnjačkog naroda u Srbiji, što bi unaprijedilo puni domovinski osjećaj među Bošnjacima i doprinijelo otvaranju P oglavlja 23 i 24 i uspjehu pregovora o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
IX
Prekograničnu evropsku regiju Sandžak smatramo neophodnim faktorom unapređenja regionalne stabilnosti i mira te dugoročnog podsticaja privrednog razvoja. Zato je važno pokrenuti dijalog radi realizacije ovog projekta.
X
Odbacujući sve učestalije nasrtaje na bosanski jezik, posebno od strane Srpske akademije nauka i umjetnosti i Matice srpske, uvjereni da je takav odnos destruktivan za državu i društvo, pozivamo nadležne državne organe da u školama, medijima i javnim ustanovama omoguće Ustavom zagarantovano pravo na upotrebu jezika i pripadnicima bošnjačkog naroda.
XI
Zahtijevamo da se, u skladu sa zakonom, na javnim servisima omogući afirmativno predstavljanje bošnjačkih i muslimanskih vrijednosti i kulture.
XII
Dajemo punu podršku ideji pomirenja i pozivamo sve relevantne političke faktore da nesebično daju podsticaj i doprinos politici dijaloga i pomirenja, što bi dovelo do dugoročnog mira i stabilnosti u zemlji i regionu.

(Dženis Šaćirović) Revija Sandžak, 188. broj

“SUSRETI U BIJELOM” NOVO OSTVARENJE SANDŽAČKE PJESNIKINJE AMRE TAHIROVIĆ

U petak, 28. oktobra 2016. godine u 19 časova u velikoj sali Centra za kulturu u Rožajama, održana je promocija zbirke pjesama “Susreti u bijelom” mlade rožajske pjesnikinje Amre Tahirović. Promocija je započela stihovima Amrine pjesme “Olujna noć” , nakon čega je o knjizi govorio akademik Sreten Vujović, pjesnik i književni kritičar sa Cetinja, koji je za ovu zbirku uradio lekturu i recenziju.
“Zbirka pjesama “Susreti u bijelom” mlade poetese Amre Tahirović iz Rožaja predstavlja začuđujući spoj konkretne životne neiskustvenosti mlade osobe i zrelosti u duhovnom, odnosno umjetničkom poimanju. Reklo bi se da se mlada Amra “nalazi u opasnom dodiru sa pjesmom”. Amra Tahirović kroz svoju poeziju, otkrivajući svijet suprotan bezbrižnom djetinjstvu izražava suptilnu pobunu protiv neumitnog sazrijevanja, nevinog doba, koje se poput mjehurića od sapunice rasplinjava u ovom nemilosrdnom svijetu.” – kazao je Vujović
U narednom izlaganju, profesor Agim Ljaić, recenzent ove zbirke iznio je svoje viđenje o Amrinoj poeziji.
Ljaić je kazao: “Druga zbirka mlade pjesnikinje Amre Tahirović, donosi jedan novi osjećaj života, lakoću pjesničkog stvaralaštva, umjerenu i ritmičnu leksiku, smirenu intonaciju i jasnu viziju svijeta malde pjesničke duše. Autorica oživljava svoj dječiji svijet lakoćom pjesničke intuicije, ali upada u zamku nepomirljivih dječijih shvatanja i bolnog ljudskog iskustva koje u stihovima stalno traje, kao lajtmotivska okosnica svih pjesama i vječito se obnavlja kao feniks i sam sebe razapinje i spaljuje.”
Zatim se publici obratio urednik zbirke, profesor Ismet Mujević koji se osvrnuo na rad pjesnikinje i ukazao na zavidan nivo zrelosti njenog stvaranja.
Stihove Amrinih pjesama govorili su Altuna Musić, Inesa Pilica i Amin Kardović. Da bi ovo književno veče bilo dinamičnije publici se muzičkom numerom predstavila Ahsena Nokić, dok je recitacije na gitari pratio Ensar Dedeić. Moderator promocije bila je Sajma Pepić.
Na kraju večeri prisutnima se obratila i Amra Tahirović koja se zahvalila svima koji su uložili trud da ova zbirka bude predstavljena javnosti, kao i onima koji su finansijskom podrškom omogućili njeno štampanje.
“Ne mogu riječima izraziti zadovoljstvo i zahvalnost što ste večeras tu da zajedno proslavimo moje stvaralaštvo i drugu po redu zbirku pjesama.
21. marta 2014. godine stajala sam pred vama zbunjena, sa strahom kakvu reakciju će izazvati moja poezija. Večeras stojim pred vama ponosna jer ste učinili da osjećam da je ovo što radim bitno i vrijedno pažnje. Vama sam zahvalna na hrabrosti koju imam da pisanom riječju predstavim sebe. Moje zadovoljstvo kulminira pogledom na ovu salu punu ljudi čije mi prisustvo neizmjerno znači. Neću govoriti puno o zbirci, ostavljam vama da nakon čitanja donesete sud, jer ja sam u njoj rekla sve što sam imala.” -kazala je Tahirović
Izlaganje je završila stihovima pjesme “Epilog”.

REPORTAŽA, Revija Sandžak, 188. broj

TKO JE ZAŠTITNIK GRAĐANA U R. SRBIJI

Stav Matice Bošnjaka – Povodom vrijeđanja pripadnika islama i studenata Sandžaka od strane tzv. „zaštitnika građanina“ Saše Jankovića

Matica Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, prati sva aktualna zbivanja u regionu, a posebno sagledava stavove i kritički procjenjuje predrasude službenog Beograda i službene Podgorice prema Bošnjacima i građanima Sandžaka.
Ovaj stav i reagiranje donosimo, na temelju široke rasprave, analitičkog istraživanja i demokratske diskusije, hladne glave i vrućeg srca. Ovim prilogom, javno želimo upoznati sa našim stvarnim stanjem i tom prilikom izražavamo veliku zabrinutost za svoj dalji opstanak na ovim surovim balkanskim prostorima. U tom smislu, veoma smo iznenađeni stavovima zaštitnika građana Saše Jankovića, koji se bezsmisleno upustio u jednu nemilosrdnu kampanju protiv Islamske zajednice u Srbiji, kao i protiv studenata i nastavnika Fakulteta za islamske studije, zbog čega ne možemo ostati ravnodušni.
Nama koji živimo na sandžačkom prostoru, uopće nam nije poznato, kada je tzv. zaštitnik građana vidio Novi Pazar, i razgovarao sa prestavnicima relevantnih institucija, kako bi znali za njegovu namjeru, da od islamskih institucija u Novom Pazaru napravi vandalističko čudo, poput one koji su njegovi sljedbenici uradili sa „Savamahalom“ u Beogradu. Zato nam nije jasno, zašto se Janković ostrvio na nezaštićene mlade ljude, a preskače Beograd i druge velike gradove (kako bi se reklo, da od drveta ne vidi šumu), pa mu je palo na oko na zdanije Fakulteta za islamske studije, koji je sagrađen prije jednog stoljeća, i to na vakufskom zemljištu (pa valjda je svakom normalnom poznato, da je vjera odvojena od države). Danas, ta mala nadogradnja ne remeti saobraćaj niti ugrožava bilo kojeg građanina ili instituciju. Da podsjetimo, na nekoliko stotina metara od FIS-a (Fakulteta za islamske studije), godine 1971. prilikom pripreme za Brozov dolazak u Novi Pazar, tadašnje vlasti su srušile čuvenu „Tijesnu čaršiju“, koja je bila remek djelo islamske i uopće balkanske arhitekture u ovom kraju.
Da je netko od naših članova, uglednih pravnika, umjesto Jankovića bio „zaštitnik građana“, koji iza sebe imaju izuzetne znanstvene rezultate, primjera radi, poput prof. dr. Sefera Međedovića, istaknutog pisca brojnih pravnih djela, zatim istaknutih advokata Kadriju Kolića, dr. Izeta Laličića, Mehmeda Hota i drugih naših renomiranih stručnjaka, nikad se ne bi nitko od nas usudio da zatraži od vlasti u Beogradu, a još manje da ruše nadogradnju Pravoslavnog teološkog fakulteta, ili bilo koje druge hrišćanske bogomolje, niti da ruše zgradu Skupštine Jugoslavije, odnosno, danas Skupštine R. Srbije. To bi bio apsurd! S druge strane, po Jankovićevoj „logici“, to bi bilo normalno! Da podsjetimo, na tom mjestu (gdje je sada Skupština) bila je, kako kaže historija Grada Beograda, najpoznatija džamija na Balkanu, čuvena „Batal džamija“, sa četiri munare.
U tom smislu, nikada nitko od nas ne bi savjetovao poslanike bošnjačke nacionalnosti, niti bilo koje druge poslanike, da traže rušenje zgrade Skupštine (gdje je nekad bila džamija). S druge strane, bilo bi normalno, da Vlada R. Srbije, dodijeli adekvanto zemljište u centru Beograda (blizu Kalemegdana) za izgradnju velikog Islamskog centra, po ugledu na Islamski centar u Zagrebu (Hrvatska), ali ne manje površine od zgrade današnje Skupštine R. Srbije.
Dalje, s obzirom da je zaštitnik građana ušao u pred-predsjedničku kampanju (koja još nije oficijelno raspisana), za predsjednika Srbije, i navodno da su ga za tu akciju podržali apelom sto intelektulaca (!!!???), bilo bi nam interesantno, da potpisnici (tog apela) ako imaju imalo etike, dostojanstva i odgovornosti, da dođu u Novi Pazar, pa da podrže građanina i pseudopravnika Sašu Jankovića, u rušenju zdanija Fakulteta za islamske studije. Jasno, među potpisnicima tzv. apela, postoje i neki časni pojedinci, koji vjerujem, nisu upoznati sa prljavim angažmanom tzv. pravnika (ne)zaštitnika građana Saše Jankovića, čije postupke sa prezirom pratimo.
Članovi Matice Bošnjaka, nitkom ne mogu i ne žele zabraniti da ispolje svoju kandidaturu, pa ni ovu najavljenu Saše Jankovića, nejćemo ometati. Moguće je da kandidat Janković, postane i predsjednik „Savamahale“, ako ista proglasi autonomiju na nivou Beograda i Srbije. Ali, ako je R. Srbija i njene najveće znanstvene, kulturne i političke institucije su došle na nivo jednog kontraverznog Saše Jankovića, koji zagovara otvorenu mržnju i sije predrasude i druge stereotipe protiv islama i studenata bošnjačke nacionalnosti, možemo konstatovati, da je pod uticajem jedne bezobzirne i nedefinirane alapače (bivše poslanice iz /ne/demokratske stranke), iz pazarske tzv. šejtan mahale, čije djelovanje dolazi pod zapaženim uticajem ateističkog kruga (ili klana) Gradske uprave Novog Pazara, koji orkestrirano djeluju protiv vlastitog naroda, a posebno pitanje Islamske zajednice u Srbiji, izazivajući pri tome, neslogu i nepotrebne sporove među vjernicima i građanima. Sve je to u interesu, da se Sandžak i građani ove regije drže u izolaciji i da se podstaknu na iseljavanja, koja traju čitavog XX stoljeća, a i danas su prisutna.
Smatramo, da tim činom, državne insistucije ne smiju spadati na tako niske grane, jer demokratski svijet cijeni društveno uređenje jedne zemlje, kakva su u biti, prava manjinskih naroda. Upravo zahvaljujući takvim pojedincima, kao što je Saša Janković i ini, slobodni smo konstatovati i predočiti javnosti, da su Bošnjaci u Sandžaku, postali Peregrini, tj. narod van zakona. U tom smislu smo izazvani da ne pristajemo na šutnju i da „gledamo svog posla“, kako bi se žargonski izrazili. Zato smo spremni, da odgovorimo na Jankovićevu izraženu mržnju, ali istovremeno ne uzvraćamo mržnjom, već želimo da svim zvaničnim insitutcijama uspostavimo suradnju i dijalog u skladu sa etičkim kodeksom i zvaničnim zakonskim propisima.

Zahvaljujemo svim medijima i urednicima, na ustupljenom prostoru, koji imaju hrabrosti da objave ovaj naš stav, koji dolazi od intelektualaca obespravljenog bošnjačkog naroda, koji su spremni na dalji demokratski dijalog. Bujrum!

S poštovanjem,

PREDSJEDNIK
Akademik, dr. Šefket KRCIĆ, v.r. Revija Sandžak, 188. broj

OTPOR VREMENU ZLA – Tkome smeta Internacionalni Univerzitet i školovanje Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori?

Pogled iz Sandžaka

Diskusija na Sveopćem Saboru Islamske zajednice
u povodu ataku na Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
Akcenti iz izlaganja našeg suradnika iz Sandžaka, prof. dr. Šefketa Krcića.

Uvaženi glavni muftija, uvaženi narodni poslanici, poštovana ulemo, koleginice i kolege, neka je selam i mir na sve vas. Zahvaljujem na ljubaznom pozivu, da sudjelujem na Sveopćem Saboru Islamske zajednice, što je za mene kao filozofa i profesora univerziteta, posebna čast.
Došao sam sa na ovaj častan skup, da iznesem svoj stav, kao najstariji profesor univerziteta i društveni djelatnik, da otvorim nekoliko pitanja, koja svojevremeno potencirao filozof Rasim Muminović o otriježnjenju Bošnjaka, kao i o stavu narodnog poslanika M. Zukorlića, o porobljenoj svijesti Bošnjaka, koji ravnodušno promatraju sve probleme sa kojima se naš narod sučeljava. Jasno, ne mogu biti ravnodušan, a da ne kažem sljedeće:

Udar bezumnika na autornomiju
Univerziteta u Novom Pazaru

Ovo je vrijeme velike hajke na autonomiju univerziteta, presija na bošnjačkog čovjeka i sandžačku viziju humanizma, kako se znao izraziti naš rahmetli filozof Muminović. Režim nemilosrdno urada bez ikakvog osnova na mlade ljude, koji studiraju na našem Univerzitetu kao i njihove porodice. Takav postupak je jasan znak, da ljudi žive u strahu i da se moraju iseljavati. Sjetimo se samo Ničeovog stava, da dobronamjerni ljudi postaju bezopasni. Izgleda, da Zukorlićeva teza i stavovi o velikom pomirenju, koja dolazi od naroda koji je doživio velike žrtve, koje nikad nisu pravno procesuirane i adekvatno sancionirane, izgleda da se to vraća, kao bumerang za dobronamjernost. Podsjećam, profesor i sociolog i filozof društva dr. Esad Ćimić je znao podići poklič i reči: Trebamo se baviti politikom, kako se politika ne bi bavila nama! Zacijelo, naši studenti posjeduju svijest i savjest i bilo bi interesantno da sa svojim besjedama nastupe na nekom od beogradskih televizija, na način kako to govore na našem Univerzitetu, što redovno prenosi TV Sandžak.
Međutim, Bošnjaci Sandžaka, posebno kritički intelektualci (to nisu oni koji su svoju glavu stavili u pijesak i služe prljavim režimima Beograda i Podgorice), već oni koji do najvećih visina uzdižu ljudski ideal slobode i pravde, i u tom smislu se moraju oduprijeti vremenu zla, kao što su to znali veliki pisci Meša Selimović, Mak Dizdar, Nusret Idrizović, Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić iz redova Bošnjaka i usamljeni pisac Mihailo Lalić iz redova Crnogoraca, Esad Mekuli, Redžeć Qosija, Ismail Kadare i Ibrahim Rugova iz redova Albanaca, koji su se jedino mogli približiti kritičkom i humanističkom duhu velikog M. Krleže.
U tom smislu, ja sam nošen vizijama ideala slobode i pravde, koji su najavili, narodni heroj i pjesnik, Rifat Burdžović, te spomenuti pisci Selimović i Lalić i drugi, pa smo sa grupom bošnjačkih intelektualaca, na čelu sa akademikom M. Filipovićem, mudrim i prodornim internacionalncem Adil-begom Zulfikarpašićem, te filozofom dr. Hasanom Sušićem i drugima, još 1989. kada smo u Sarajevu osnovali Forum za individulanu, kolektivnu i tradicijsku zaštitu Bošnjaka – muslimana. Na dalje, osnivanjem institucija u Sandžaku, SDA (1990), Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka (1991), Matice Bošnjaka Sandžaka (1991), posebno Mešihata Sandžaka (1992), Internacionalnog Univerziteta (2002) i drugih političkih, kulturnih i humanitarnih organizacija, s ciljem da izgradimo ideal sandžačkog društva, slobodu i pravdu za Bošnjake i sve druge građane naše regije, kako bi mogli raditi na kritičkom potiskivanju nemilosrdne hajke i kamanje, koje se vode iz centara moći, prema vodećim institucijama Sandžaka. Te činjenice su svjesni istinski vjernici, da je atak na bošnjačke insitucije, tj. atak na Internacionalni univerzitet, koji se bavi proizvodnjom znanja. Jer, Islamska zajednica je stožer jedinstva i osjećaja za zajednicu Bošnjaka. Ako je tu udar izvršen, onda se udar širi na sve druge institucije, grupe i ljude, a posebno na vodeću instituciju Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru, kao edukativni i znanstveni centar javnog djelovanja i njegovog utjecaja na progres i emancipaciju Bošnjaka Sandžaka.
Jasno, svi oni eksperti iz zemlje i svijeta, koji su posjetili Internacionalni Univerzitet, mogli su da se uvjere u njegovu integralnu autonomiju. Na ovaj univerzitet, ne može bez najave doći ni načelnik Opštine, ni predsjednik Republike. Zatim, da se uvjere u jedan izuzetno lijepo sređen objekat, sa perfekcionističkim programima, za svaku studijsku grupu, kao i elitni nastavnički, suradnički kadar i uljudnu i pristojnu administraciju. Zacijelo, za djevojke nejma boljeg i sigurnijeg univerziteta u regionu. Na svima njima je da sada javno kažu svoju istinu i da stanu u odbranu Univerziteta i njegovog dostojanstva.
Helem, Bošnjaci u Srbiji i Crnoj Gori postaju, po svemu sudeći, Peregrini, kako bi se srati Rimljani izrazili, tj. narod van zakona. Iz dana u dan, permanentno se ukidaju i dovode u pitanju njihove vjerske, edukativne, znanstvene i nacionalne institucije. Zato smo začuđeni, zašto registrirane političke partije iz Sandžaka, i one koji imaju svoje zastupnike u općine, šute pred ovom velikom kampanjom i hajkom, koju je lansirao Nacionalni savjet za visoko obrazovanje (smatram, da i njihove diplome mogu biti probelmatične, ako se sagledaju kritički, i koje stavove u nauci zastupaju, pa bi to bio pravni osnov, da se oni pozabave samim sobom) i sa veoma zlonamjernom i tendencioznom tzv. Akreditacionom komisijom, koju nadam se, da ćemo ovim našim stavom pozvati ih na crtu sučeljavanja. Mi, redovni profesori Univerziteta za takav dijalog smo spremni. Sve to jasno ukazuje na rat protiv Bošnjaka i bošnjačkih institucija, čak i onih koji imaju internacionalno obilježje, kao što je Univerzitet. Dakle, nad Bošnjacima, Srbije i Crne Gore se proizdovi državni teror, a državni teror je i danas kada je opozicija u Crnoj Gori ponudila Bošnjacima premijersko mjesto, oni zbog sluganstva, poltronizma i primitivizma nisu to prihvatili, bez obzira što u našem narodu ima više kvalitetnih pojedinaca, koji tu funkciju mogu sa uspjehom obnašati. Takvo stanje stvari ugrožava egzistencijalnu, tj. biološku supstancu Bošnjaka, kojim se i narušava očuvanje moralnih običajnih vrijednosti, a time i opstanak Bošnjaka.

Bošnjaci pred novim egzodusom

Prema tome, atak na Internacionalni Univerzitet, jeste novi pritisak na Bošnjake, da krenu u nova iseljavanja, tj. nove egzoduse, koji smo vidjeli svake subote, a i drugim danima, da između 10 i 20 autobusa, mladi ljudi ispod 40 godina putuju prema Zapadu, što bi poremetilo etničku strukturu Sandžaka, a što je strategija Srbije i Crne Gore što lahkše izoliraju Bošnjake u ovoj vještačkoj podjeljenoj regiji.
Na kraju, Bošnjaci Sandžaka, tj. u Crnoj Gori i Srbiji, ne žele da žive pod hipotekom, “turske krivice”, tzv. tuđe krivnje, dakle, ne žele da žive u strahu koju raspiruju i rasturaju karadački i beogradski mediji. Zato, neka zvaničnici Beograda i Podgorice objasne aktulnom turskom režimu, sa kojima imaju dobru suradnju, kad im treba, zašto nam podmeću kukavičije jaje turske krivce, da li ovim činom psuju našu ili Erdoganovu “majku”, nek objasne oni psi rata, koji danas vode politiku Srbije i Crne Gore. Bošnjaci ne žele da žive pod presijom straha. S druge strane, onima kojima je dobro, uvjetno dobro, koji su izabrali beogradizaciju islama, da upotrijebim formulaciju poslanika Zukorlića, oni su pristali na poltronstvo i pohlepu, kako bi se izrazio naš beogradski prijatelj, prof. Čedomir Čupić, čije riječi podrške našem Univerzitetu ne prestaju i čiji stavovi, saopćeni i na ovogodišnjem Sajmu knjiga, da Islamska zajednica svesrdno i dosljedno treba stati u zaštitu dostojnastva i digniteta Univerziteta kao Vakufa, i sandžačkog čovjeka, uopće.
Cijenjeni skupe, moj konkretni prijedlog, upućujem Sveopćem Saboru Islamske zajednice u Srbiji, da usvoji prijedlog Matice Bošnjaka Sandžaka, koji se sastoji u sljedećem: da o svim ovim problemima, sa kojima se sučeljava Intenracionalni Univerzitet u Novom Pazaru i Islamska zajednica u Srbiji, da se u najskorije vrijeme u Sarajevu i Novom Pazaru organizira Svjetski bošnjački kongres i da se isti u svim kapacitetima, posveti ovim pitanjima, kako bi svi Bošnjaci i javnost svijeta bila upoznata sa našim stanjem problema, koje imamo u Srbiji i Crnoj Gori. Cilj Kongresa jeste, da donese odluke, koje ličnosti ne mogu da se bave javnim poslom. Evo paradigme: Ako se kojim slučajem pisac i profesor Šefket Krcić ogriješio o etički kodeks Bošnjaka, treba jasno da se kaže, da li treba ubuduće da se bavi javnim poslom ili ne. Nedopustivo je, da netko od građana donije mandat od Bošnjaka, a da njegovo dalje djelovanje kada se udalji od Sandžaka, pridruži agresorskoj politici protiv Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Takvu lustraciju i stavove treba da se zauzmu prama svakom pojedincu, a ne kad Bošnjaci odu u Beograd, onda pucaju na svoj narod, čast izuzecima dvojici naših sadašnjih poslanika. Selam za sve vas.
Nema kraja.

(Ulomak iz šireg izlaganja)

Piše: Prof. dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, 188. broj

NOVI DETALJI IZ ŽIVOTA JUSUFA MEHONJIĆA

Jusuf Mehonjić, junak koji je „svojom borbom za oslobođenje i zaštitu sandžačkih Bošnjaka ispisao najljepše stranice historije ovog naroda. O njemu postoji čitav spjev koji se i danas pjeva uz gusle…“ (H. Crnovršanin, N. Sadiković: „Sinovi Sandžaka“)

Prilikom našeg prvog susreta sa Mehonjićima u albanskom selu Hamil kod Fiera (http://www.broj19-number19.org/sehid-jusuf-mehonjic/), saznali smo da je njihov djed Jusuf u Grančarevu posjedovao kuću i 5 hektara zemlje, kao i 5 hektara pod šumom. Kada je bio prinuđen da napusti rodni kraj, imanje je ostavio na čuvanje dvojici braće: Stefanu i Maksimu Kastanici. Jusufov rođak Salko Brahović je svojevremeno, prema sopstvenom kazivanju, Stefanu i Maksimu skrenuo pažnju da su prisvojili tuđe imanje, ali su oni odgovorili da je vlasnik ionako mrtav!
Jusufovi unuci su naglasili da ne žele da se odreknu svoje djedovine, kao i da su planirali da se s tim u vezi obrate crnogorskoj ambasadi u Tirani, a u svakom slučaju će tražiti i tapije u istanbulskom arhivu kao dokaz o vlasništvu!
Nakon povratka u Crnu Goru, pokušali smo doći do bližih podataka o braći kojoj je Jusuf Mehonjić povjerio svoju imovinu. Pretpostavili smo da je, usljed zaborava i slabijeg poznavanja jezika, došlo do permutacije prezimena i da su u pitanju braća Kasalica. Tako smo u Monografiji Bijelog Polja, na str.824 našli sljedeći podatak:
„…336. KASALICA Neđeljka MAKSIM, borac, rođen 1895., Komarnica, srez šavnički, zemljoradnik, živio u Grančarevu srez bjelopoljski. U NOB-u od 1941. Borac Šahovićkog partizanskog bataljona. Teško ranjen u borbi protiv četnika na Ostrelju, kod Ravne Rijeke, 27. januara 1942. Kao ranjenik na zvjerski način ubijen od četnika na Brezi, kod Kolašina, u proljeće 1942.
337. KASALICA Sava MILORAD, borac, rođen 1922., Grančarevo, srez bjelopoljski, đak. U NOB-u od jula 1941. do juna 1942., pa od oktobra 1943 borac Bjelopoljskog NOP odreda, zatim 4. sandžačke NOU brigade. Umro u bolnici 37. udarne sandžačke divizije, u maju 1944. kao komesar čete“.
Po svemu sudeći, u Grančarevu porodici Kasalica tuđe imanje nije donijelo sreću…
Nedavno smo u razgovoru sa jednim od mještana Grančareva saznali da je imanje Sava Kasalice u Grančarevu, kupila porodica Furtula. Napravili su novu kuću ali staru nijesu srušili. Pomenuto imanje nalazi se pored crkve u Grančarevu.

Između ostalog, Mehonjići su tada ispričali kako je njihova nana, Jusufova supruga Naza, oko 13 godina provela u Skadru gdje je rođen i sin Lutvo. Stanovali su kod izvjesnog Ćazima Kapisuze visokog oficira rodom iz Podgorice. Feriz Salković, čuveni komita i saborac Jusufov, sa drugim muhadžirima je početkom 30-tih godina prošlog vijeka pošao za Fier pa su pozvali Nazu da im se pridruži, pošto je kao udovica bila u veoma teškoj situaciji…
Familija Kapisuza je, u stvari Kapisazović, koja se u Albaniju doselila iz Podgorice, nakon što se Turska povukla iz Crne Gore. General Ćazim je i danas u sjećanju starijih stanovnika Skadra, pa smo uspjeli da nađemo i njegovu kuću, koja i nakon toliko godina nije izgubila ništa od svoje ljepote.
Zahvaljujući Aranitu Bušatliju, potomku čuvene familije Bušatlija, upoznali smo 75-godišnjeg Agima Kapisuzu, bliskog rođaka generala Ćazima. Jezička barijera nam nije dozvolila da se detaljnije informišemo o čuvenom generalu Kapisuzi, koji se iz Skadra odselio za Tiranu, a od potomstva imao je sina Perlata. Inače, Agimov otac Imer i Ćazim su od dva brata djeca… Agim nam je potvrdio da mu je poznata priča kako su u toj kući svojevremeno utočište nalazili Jusuf Mehonjić i njegova porodica…

Piše: Mirsad-Mirza Kurgaš, Revija Samdžak, broj 188.