Mi smo tim

Govor novoizabranog predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice, prof. dr. Admira Muratovića, na promotivnoj skupštini održanoj 24. januara 2014. godine u Velikoj sali Mešihata

Dozvolite mi da vam se svima zahvalim što ste u ovom impozantnom broju došli da podržite Bošnjačku kulturnu zajednicu, i nas koji danas preuzimamo ovu časnu dužnost.

Želim vam potvrditi ono što ste imali prilike čuti, da smo prije nekoliko sahata imali uspješnu izbornu skupštinu, na kojoj smo izabrali novi tim, usvojili plan rada i djelovanja na putu borbe za kulturna prava Bošnjaka, kao i za afirmaciju našeg sveukupnog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta.

Ovaj tim ljudi dao mi je povjerenje da u narednom mandatu budem na čelu ove organizacije, da budem prvi među jednakima.

Ja im još jednom od sveg srca zahvaljujem, te poručujem da sam izuzetno počastvovan i sretan što ću, u periodu pred nama, biti na čelu ovakve jedne skupine ljudi koju bi poželjeli da imaju mnogi mnogobrojniji narodi.

Svako od ovih ljudi koji stoje večeras pred vama ima kapaciteta, jednako kao i ja, da bude na bilo kojoj poziciji u ovoj organizaciji, pa i na čelnoj.

Mi smo tim! Tim koji će uspjeti, tim koji će, inšallah,pobijediti.

Poštovani prisutni!

Jako sam uzbuđen i izuzetno počastvovan što ovaj emanet preuzimam od osnivača Bošnjačke kulturne zajednice, lidera bošnjačke kulturne revolucije, nosioca pobjedničke liste BKZ-a, čovjeka koji je svima pokazao da nijedna žrtva, pa ni ona lična, nije značajna u mjeri u kojoj je značajna institucija, u kojoj je značajan cilj radi koga jesmo tu gdje jesmo – od Muftije Muamera-ef. Zukorlića.

Muftija, znam da su pojedinci pogazili ovu zakletvu, ali je mnogo više onih koji  nisu, zato i ovaj tim koji stoji pred Vama večeras poručuje da neće iznevjeriti povjereni emanet!

Emanet preuzimam i od prvog predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice, predsjednika Mešihata, prof. dr. Mevluda Dudića.

Poštovani predsjedniče, u rukovodstvu, članovima i simpatizerima Bošnjačke kulturne zajednice ćete, kao i do sada, imati snažnu podršku na putu bespoštedne borbe za odbranu slobode i autonomnosti Islamske zajednice.

Dužnost predsjednika BKZ-a preuzimam od svog brata, i velikog prijatelja i saborca, dr. Jahje Fehratovića. Bit će teško nastaviti tempom kojim je Jahja radio. Za njegova mandata ideja BKZ-a prenijela se širom prostora Balkana, Evrope i Amerike.

Dragi Jahja, hvala ti na svemu što si uradio za Bošnjačku kulturnu zajednicu. Želim da znaš i da budeš siguran da je politika novog rukovodstva Bošnjačke kulturne zajednice: politika suštinskog kontinuiteta!

Uvaženi gosti, dragi prijatelji!

Ideja Bošnjačke kulturne zajednice nastala je u trenutku kada je to bilo najpotrebnije, kada su mnogi smatrali da su Bošnjaci Sandžaka otpisani, kada se vjerovalo da im je skoro pa presuđeno, posebno nakon brutalne agresije na Islamsku zajednicu.

Pokazalo se, kao i nebrojeno puta do tada, da narod koji je duboko ukorijenjen u historiju ovih prostora, narod koji ima snažnu tradiciju, bogatu kulturnu baštinu, ne može biti na koljenima.

Prvi put, nakon Balkanskih ratova, Bošnjaci sa gotovo cijelog životnog prostora su se organizirali i sistemski uvezali kroz projekat koji je, s jedne strane, bio lišen primjesa dnevne politike, ali ono što je najvažnije, originalno njihov. Do tog momenta, jedini stožer njihovog grupisanja, opstajanja i postojanja bila je Islamska zajednica.

Bošnjačka kulturna zajednica, posebno nakon ubjedljive pobjede na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće, bez obzira na opstrukcije, uspjela je u onome radi čega je i osnovana: trasirala je put osnivanju ostalih sudbinski važnih nacionalnih institucija.

S ovog mjesta poručujemo da nismo, niti ćemo ikada zaboraviti nepravdu koja je nanijeta Bošnjačkoj kulturnoj zajednici od strane režima Borisa Tadića, koja i do danas traje. Bošnjačka kulturna zajednica i Bošnjačko nacionalno vijeće koje je formirala jedino ima legitimitet i legalitet da u nacionalnom i kulturnom smislu predstavlja Bošnjake. Vrijeme koje je pred nama to će iznova potvrditi, u to smo posve sigurni!

Također, nismo zaboravili ni nepravdu prema Islamskoj zajednici, Internacionalnom univerzitetu, pitanje vakufske imovine, vjeroučitelja. Zahtijevamo od predstavnika vlasti da konačno sarađuju u cilju rešavanja ovih važnih pitanja.

Dragi prijatelji!

U tradiciji Bošnjaka je ostalo zapisano da bi u presudnim procesima sudbonosno važnim za opstanak dina, džana i vatana, učeni ljudi i ulema 7 puta učili hatmu oko određenog mjesta ili grada, vjerujući da će tako, Božijom voljom, napraviti  7 prstenova zaštite, te biti spašeni.

Spominju se dva takva primjera: Novi Pazar 1941. godine i Trnovo, Bosna, 1992. godine.

Novi Pazar je tada spašen od razaranja, Bošnjaci od potpunog uništenja. Zilhad Ključanin, u svom romanu „Šahid“, spominje da se 1992. godine, neposredno pred agresiju na Bosnu i genocid nad Bošnjacima, oko Trnova 7 puta proučila hatma, a da se dobilo 7 neprijateljskih obruča oko tog mjesta, u kojem je ubijeno i onih 6 mladića iz Srebrenice, čiju smo nečovječnu likvidaciju imali prilike vidjeti na video snimku.

Suštinska poruka je da pored formalnog očitovanja vjere i dova na jeziku, trebamo čvrsto vjerovati i dosljedno raditi kako bi imali pravo na slobodu i dostojanstven život, te pravo na Božiju pomoć.

Broj hatmi je 7. Broj godina od agresije na Islamsku zajednicu je 7. Tokom tih sedam godina, zahvaljujući viziji rukovodstva Islamske zajednice, uz podršku Internacionalnog univerziteta, inicirano je osnivanje Bošnjačke kulturne zajednice. BKZ je nakon pobjede na izborima, kako kazasmo, formirala BNV. Nakon toga uslijedilo je osnivanje Narodnog vijeća Sandžaka, Bošnjačke nacionalne fondacije, Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, Svjetskog bošnjačkog kongresa.

7 prstenova zaštite, oko bošnjačkog nacionalnog bića, koji nam daju za pravo vjerovati u sigurniju i svjetliju budućnost, i nadati se Allahovoj pomoći.

 

Uvaženi prisutni!

Pred nama su brojni zadaci. Postoji samo jedan put do uspjeha: „Vjerovati i boriti se!“ – kaže rahmetli predsjednik Alija Izetbegović.

Ova generacija Bošnjaka više nema prava na izgovor.

Tačno je da nam u posljednjih 150 godina okruženje nije bilo prijateljsko. Naprotiv! Tačno je da i danas ne možemo sa sigurnošću kazati da nam je naklonjeno. Ali je isto tako tačno da naša generacija ima šansu da pomjeri granice svoje slobode i svoga dostojanstva.

Bez obzira na opstrukcije, danas se najvažnija pitanja za Bošnjake rješavaju u Sarajevu, posebno u Novom Pazaru, ne više u Podgorici, Zagrebu ili Beogradu!

Bošnjaci su svoji na svome! Imaju svoje ime, svoju teritoriju, svoju historiju, svoju kulturu, poznato im je porijeklo, imaju svoje stećke.

Miroslav Krleža je zapisao: “Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike.“

Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bošnjaka! Šta radi Bošnjak na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!

Ali nigdje, nigdje, nikad niko nije pronašao stećak na kome Bošnjak kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj!

Bošnjaci su jedini narod koji nikada nije imao fašističkog pokreta. 1941. godine usvojili su niz rezolucija o osudi fašističkih zločina nad jevrejima i ostalim narodima. Do te mjere su te rezolucije bile poznate da ih je pozitivno komentarisao i komandant četnika Draža Mihajlović, koji se 1942. godine Hitleru pohvalio da je Srbija prva Judein-rein teritorija – prva evropska zemlja očišćena od Jevreja.

Bošnjaci su bili prvi vojnici koji su digli pobunu protiv nacističkih vojnika u Francuskoj, gdje su na prevaru bili dovedeni kao pripadnici Handžar divizije.

Pobuna u Villefranche-de-Rourgeueu je naziv za događaje koji su se zbili 17. septembra 1943. u Villefranche-de-Rourgeu, gradiću u okupiranoj Francuskoj, kada je nekoliko pripadnika pionirskog (inženjerijskog) bataljona 13. SS Handžar divizije diglo pobunu protiv svojih njemačkih pretpostavljenih, a sa ciljem da se pridruže Saveznicima ili Francuskom pokretu otpora. Pobuna je brzo i krvavo ugušena, ali su nakon rata stanovnici grada pobunjenike slavili kao heroje i mučenike. V         ođa pobune je bio Ferid Džanić. Na osnovu imena strijeljanih tokom gušenja ove pobune svima je jasno da su većina bili Bošnjaci muslimani: Mujo Alispahić, Meho Memišević, Philip Njimać, Ivan Jurković, Alija Beganović, Mustafa Morić, Sulejman Silajdžić, Jusuf Vučjak, Zemko Banjić, Efraim Basić, Ismet Cefković i Uzeir Mehičić su strijeljani.

Stoga bošnjački antifašizam niko ne može dovesti u pitanje.

Svim ovim, i mnogim drugim činjenicama bavit će se odbor za etnologiju i historiju.

Bošnjaci Sandžaka su jedini narod u Evropi koji ima svoja dva epa: Ašknamu Ahmeda Valija iz 16. vijeka, i Ženidbu Smailagić Meha, Avda Međedovića. Imaju Hasanaginicu, koja je napisana na divnom bosanskom jeziku.

Odbor za jezik i književnost će, u narednom periodu, imati pune ruke posla. Potrebno je izvršiti analizu postojećih, te ponuditi kvalitetna rešenja za udžbenike i planove i programe nastave na bosanskom jeziku.

Pozdravljamo uvođenje bosanskog jezika u obrazovni sistem Republike Srbije. To smatramo uspjehom Bošnjačke kulturne zajednice, zato smo punim kapacitetom učestvovali u kampanji alarmiranja roditelja i učenika da se izjasne za nastavu na bosanskom jeziku.

Nismo zadovoljni načinom na koji je pripremljena realizacija nastave, planovima i programima, udžbenicima. Smatramo da oni koji su, političkom odlukom, dobili priliku da implementiraju ovaj projekat nisu dorasli tom zadatku.

Živimo u vremenu kada se manje čita, kada ljudi više preferiraju pogledati određeni video sadržaj. Jedan od najvažnijih projekata koji planiramo u narednom periodu započeti, nadam se, uz Božiju pomoć, i u ovom mandatu realizirati je igrani film o Sandžaku. Ovo je ideja prethodnog rukovodstva BKZ-a koju smo mi s radošću prihvatili. Ovaj zadatak će biti na emanet odboru za lijepe umjetnosti.

Bošnjaci Sandžaka imaju bogatu kulturnu zaostavštinu, kulturno-historijske spomenike, bogatu duhovnu tradiciju. Mi imamo obavezu predstaviti, domaćoj i svjetskoj javnosti, naše kulturno bogatstvo.

Nedopustivo je da stranac koji prolazi pored ili kroz gradove Sandžaka ne može imati predstavu da tu žive Bošnjaci, odnosno muslimani, ili ako i zna, onda se čudi kako to da „nemaju niti jednog značajnog spomenika vlastite kulture“, jer nema niti jedan znak pored puta koji bi mu sugerirao nešto tako.

Nedopustivo je da u Novopazarskom zborniku i vodiču za Arhiv grada Novog Pazara možete naći svega osim onog što je originalno bošnjačko, odnosno muslimansko.

Odbor za kulturno naslijeđe će imati zadatak da se u narednom u periodu ozbiljno posveti svim ovim i mnogim drugim pitanjima, da inicira konkretne korake i ponudi konkretna rješenja.

Živimo u vremenu globalizacije, gdje se izuzetno agresivno nameće jedinstveni kulturni obrazac i model ponašanja i življenja, i kada je u pitanju oblačenje, ishrana, muzika, umjetnost, film, verbalna i neverbalna komunikacija, gdje vrlo često dolazi do sukoba između onoga što se nudi i onoga što mi jesmo. Moramo naučiti da, iz te široke lepeze ponuda, uzmemo ono što vrijedi, a odustanemo od onoga što je strano našem identitetu.

Zbog vremenske ograničenosti nismo u prilici upustiti se u šire elaboriranje djelokruga rada svih odbora, ali ih želim ovom prilikom pobrojati. Pored spomenutih, u okviru BKZ-a će djelovati Odbor za obrazovanje, muzičku kulturu i folklor, kulturu ishrane i zdravlja, za zaštitu životne sredine, kulturu stanovanja i arhitekturu, odgoj mladih, za očuvanje duhovne tradicije, za medije i informisanje, izdavaštvo i bibliotekarstvo, porodicu i demografiju.

Glavna vrijednost i prednost ovih odbora su ljudi koji su preuzeli emanet učešća u radu istih. Oni su garancija da će planovi biti realizirani.

Dragi prijatelji!

Nakon 7 mršavih, teških godina, vjerujemo da dolaze sedam, i više od sedam, uspješnih godina.

Ono što ne slomi – ojača. Tako ojačani i svježi imamo pravo očekivati i nadati se uspjehu.

Allah dragi u Kur’anu kaže: Tako mi vremena, doista je svaki čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i rade dobra djela, koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Kada su nevjernici zapalili lomaču da spale Ibrahima, a.s., po jednom predanju, žaba je u usta uzela vode kako bi gasila vatru. Vidio je gavran koji je u kljunu nosio grančice kako bi i on učestvovao u potpaljivanju vatre, pa je pitao kuda je krenula. Kazala je da ide gasiti vatru, na šta joj se gavran nasmija i podrugljivo reče da je ona jadna i mala, te da ne može ništa učiniti. Ona mu odgovori da toliko može, a da je najvažnije to što je ona izabrala stranu.

Također, priča o mravu koji je krenuo na hadžiluk. Čudili se oni koji su ga vidjeli, te odvraćali riječima kako je on sićušan, da nikada neće stići. On im odgovori da nije važno da li će stići ili ne, važno je da se on okrenuo u pravom smjeru.

I nama mnogi govore da smo mali za velika djela, da nismo kadri za duge košije. Poručujemo im da je važno da smo izabrali pravu stranu i okrenuli se prema cilju. Istinom, predanim radom i aktivnim saburom sigurno ćemo postići ono što želimo.

Neka nam je mubarek olsun, uz dovu Gospodaru svjetova da nam pomogne na putu dobra, na putu slobode i borbe za prava, dostojanstvo i prosperitet našeg naroda i naše domovine. Amin!

(revija SANDŽAK | 1. mart  2014. | br. 177 | RevijaSANDZAK.com)