MOJ POGLED NA SVIJET

Život uvek igra male igre sa nama. Nekad one budu dobre, a ponekad loše. Ko zna kakve planove imamo za sebe i za svoj život, ali svašta nam se desi na tom putu.
Sve dok nisam porasla jedini moj oslonac bili su moji roditelji, a sada kada sam odrasla i završila srednju školu došlo je vrijeme da izgradim svoju ličnost. Sada imam život bolji od snova,od koga ne bih odustala ni za ceo svijet. Sve se desilo baš ovako, nalazim se tamo gdje želim da budem. Kao što sam vam i ispričala nije bilo lako doći do ove tacke. Padala sam ustajala, umarala,odmarala. Dešavalo se da padnem u beznađe, i to više puta. Gubila sam svoj put, mislila da ga više nikada neću pronaći. U trenutku kada pomislimo da je sve gotovo, da nećemo biti srećni počinje životno čudo. Posle srednje škole dovela sam sebe u nezgodan položajželja i mogućnost se nikako nisu poklapali, jer za školu koju sam želela upisati bilo je potrebno znanje s kojim sam bila plitka, a to jeste znanje o Islamu. I uprkos svemu tome odlučila sam upisati Fis. Tu sam pronašla svoje pravo sklonište, a to je danas teško pronaći sve što je godinama nedostajalo u mom živootu pronašla sam na fakultetu za Islamske studije.
Fis je ključan za svaki uspeh u našem društvu, a u njemu se ljudi obrazuju na pravi način i srećna sam što sam imala tu mogućnost da budem student fakulteta kojinam pomaže da izgradimo sebe kao pravu ličnost kojaće biti korisna ovom svijetu i sa kojom će Gospodar biti zadovoljan, a što je danas veoma teško postići. Svjesna sam toga da život u ovom svijetu nimalo nije lak, da danas na svakom koraku vrijeba iskušenje, ali da li smo se nekada zapitali zbogčega nas stalno vrebaju iskušenja¬? Sigurno nismo sve dok nas ne zadese, ali jedno da znate da nas stalno vrebaju iskušenja, jer nas Gospodar želi još više učvrstiti na pravom putu, jer ovaj dunjaluk je prolazan. Upoznavajući svijet spoznašsamog sebe sve što ti je nekada bilo prepreka uživotu samo ti je donosilo uspeh, jer taj put nisi trebao izabrati, možda bi krenuo pogrešnom stazom i nikada ne bi bio ono što jesi. Svaka staza tvog života ima gorčinu, a na kraju one prave se uvijek osjeti slast uspeha, a kakav bi nam bio uspeh da ne osetimo gorčinu pri dostizanju tog uspeha, jer u današnjem svijetu nekima je uspeh samo da dožive novi dan poput onih koji su primorani da žive u ratu. Duboko razmisljajuci o stanju nas muslimana danas u svijetu odlučila sam upisati Fis, a mnogi će se zapitati zbog čega mi je bašto bilo najbitnije, pa ću zbog toga o tome vise govoriti. Poznato je svima nama da danas u svijetu nas muslimane prvo predstavljaju kao teroriste, a onda se tako prema nama i ophode i pokušavaju da nas zlostavljaju, da ubijaju nas narod ne daju nam slobodu volje i sami nam nameću koje kakve njihove sistemeživota,a nabrojiću samo jedan koji je svima poznat da ukoliko je žena pokrivena ne daju joj pravo rada u većini evropski gradova, bas zbog toga sam odlucila upisati Fis da bi prvo sebe obrazovala na pravi način, a onda uzela pravo da govorim o ljepoti islama, da govorim o svim ovim godinama koje pamtim još kad sam bila dijete kako neko guii muslinane i neda im slobodu volje. Često sebe zamisljam kao pisca koji će nadam se dan po dan ispisati sve boli i patnje muslimana ,a da će se svaki čovjek koji je odgovoran za bilo kakvo zlo nad muslimanima stidjeti sebe, jer će tad shvatiti vrijednost Islama i muslimana… Prijetelj kog najviše volim jeste knjiga, a često svi mi nismo svjesni vrijednosti knjige sve dok ona ne postane dio nas i dokčitajuci nju ne osetimo olšaksicu u životu. Često se u ovom svijetu nalazimo na mjestima gde nepravda vlalda, ali da bi bilo šta promijenili u ovom svijetu moramo prvo sticati znanje, jer tako ćemo na neki način pokušati da izmijenimo ljude oko sebe, da bi onda uspeli bilo šta promijeniti u ovom svijetu. Život u ovom svijetu nije lak, ali ako budes uzeo knjigu za najboljeg prijatelja onda ćes dostići velike ciljeve koje si sebi postavio. Jedino što me plaši u ovom svijetu jeste što djeca nemaju slobodu volje često ih ubijaju,prodaju ili prave pakao od njihovog života.
Ako se ikada budešrazočao u ljude nemoj da tiživot gubi smisao, već samo nastavi da živiš u injat svima to će te održavati u ovom svijetu.

Piše: Sabina Feković, Revija Sandžak

ZAŠTO FAKULTET ZA ISLAMSKE STUDIJE?

Kao što je nezamisivo da se duša i tjelo mogu odvojiti, tako ja ne mogu zamisliti mene bez Fakulteta za Islamske studije. On je taj koji mi napaja dušu, tjelo pa i srce.
Fakultet za Islamske studije nam pruža obrazovanje i vaspitanje koje će nam koristiti tokom čitavog života, a i za budući svijet, Ahiret. On čovjeka ne ograničava, već mu nudi slobodu mišljenja i prihvata te takvog kakav zapravo jesi.
Dokaz za to da je Fakultet za Islamske studije pravi izbor je to što nam je Allah, džellešanuhu, obečao da će do Sudnjeg dana čuvati Častnu knjigu Kur’an, te samim tim i Islam, što je Allah i ispunio obećanje sa izgradnjom Fakulteta za Islamske studije i sa Njegovom dozvolom on se proširio. Fakultet za Islamske studije je milost od Gospodara, kako bi nam olakšao njime put do Dženneta.
Ovaj fakultet je naše najveće bogastvo u Novom Pazaru. Samim brojom upisanih studenta, koji svojim studiranjem i učenjem na različitim smjerovima doprinose zajednici u kojoj živimo aludira na to da je on pravi izbor.
Fakultet nam pomaže time što se možemo angažovati raznim aktivnostima kao što je debata, pisanje različitih članaka, koji će ostati iza nas, a koji imaju status trajne sadake i drugo.
Profesori pokušavaju da nas podstaknu da bismo bili aktivni na svim mogučim poljima. Kako bi sagradili svoju pravu i uspešnu ličnost, oni nam pružaju znanje na razne načine putem biblioteke koja je u toku sređivanja, raznom tehnologijom, i slično.
Kao što je dekan Gicić izjavio jedne prilike:« Nama ne trebaju klonovi, več ljudi, koji će se boriti za očuvanje vjere na ovim prostorima i oćuvanje generacija koje tek dolaze, a to je naš Emanet.«

MOJ POGLED NA SVIJET

Svijet danas i nekad se mnogo promjenio, tako što su ljudi počeli lićeti na životinje. Naravno ja ne kažem da svi moramo biti savršeni, jer je samo Uzvišeni savršen i lišen svih nedostataka. Ono što nas zapravo razlikuje od drugih na tom polju je nastojanje prema savršenstvu, odnosno prema tome da budemo što bolje ljudsko biće, koje se pozitivno ostvaruje u društvenom, emotivnom i poslovnom stanju, ali da pritom ne zaboravimo na to da čovjek nije stvoren da bude savršen, več samo da pokuša postati bolja verzija sebe.
Da bih mogli promjeniti svijet u kojem živimo moramo nastojati prvo promjeniti sebe. Nisu dovoljne samo želje ili potajno razmišljanje o tome, već i naporan trud koji se na kraju uvijek isplati.
Često se pitam: » Gdje je nestala ta motivacija u narodu? Zašto mnogi svoje dane bacaju u nepovrat, a da pritom nisu ni svjesni toga? Koliko nam je dana prošlo, a da u njemu nismo naučili ništa novo?« Pa zato niko od nas ne smije zaboraviti da će se svaki od tih dana vratiti, ali kao svjedok našeg života na Dunjaluku.

Dunjaluk je prolazan, šaren i varljiv, na izgled sladak i lijep, prikazan je u raznim šarenim bojama i ukusima. Privlačan je za ljudsko oko, koje je tako malo, ali tako veliko da u njemu staje čitav Dunjaluk, a nekada i više od toga. Šta je tu varljivo i loše, kada je lijepo i ljudskom oku privlačno? Da li je naš Gospodar, Uzvišeni Allah zabranio ljepotu? Naravno da nije. On je Uzvišen i Lijep i voli ljepotu. Međutim, Uzvišeni Allah je trasirao put čovjeku kako da prođe Dunjaukom, kako da se ponaša i vlada na njemu. Postavio je granice i kazao čovjeku da im se ne približuje, jer ako se približi, postoji opasnost da pređe, a ako pređe može otići daleko i zalutati, kao i što se danas dešava na ovome varljivom svijetu. Naš Gospodar zna šta valja i što je lijepo te ćemu služe granice na ovome Dunjaluku. Čim je prolazan, znači da poslje njega dolazi nešto puno bolje i večno, kao što Uzvišeni kaže u Časnome Kur’anu: » Uživanje na ovome svijetu je kratko, a Onaj je bolji za one koji se grijeha klone.«[1]

Često se pitam šta nas to vuče i tjera da se zaljubimo u ovaj svijet, da ga volimo i dajemo značaj više nego što treba. To je »zasluga« prokletog šejtana i onih poput njega. On je taj čija je šansa samo Dunjaluk i koji se Allahu, džellešanuhu, zakleo da će koristiti sve svoje resure kako bi zaveo ljude. Zato je ovaj svijet na izgled šaren, sladak i lijep, varljiv, privlačan, ali prava ljepota je u nečem drugom. Ovaj svijet jeste i sve to, ali ne zaslužuje ljubav i posebnu pažnju, jer ima nešto bolje, nešto što je vječno. Naš Poslanik, salallahu alejhi we sellem, je to najbolje pokazao kada kaže:« Radi za ovaj svijet kao da češ vječno živjeti na njemu, a radi za Budući svijet kao da češ sutra umrijeti.«
Sva naša nastojanja, ljubav i pažnja prema ovome svijetu treba da budu bazirana na ovom pravilu. U suprotnom, ko god dadne prednost Dunjaluku i zaljubi se u njega bit će prevaren. Dunjaluk je tu samo da iskoristi i da se stekne ono što je bolje i što je vječno.
Imperativ za muslimana jeste da bude produktivan, da bude koristan u društvu u kojem se nalazi, prvo zbog ajeta u kojem Uzvišeni kaže:« Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna vidljivi i nevidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti,«[2] a onda i zbog takozvanog modernog svijeta. Moderan svijet ne prihvaća religiju kao glavni put u nečijem životu, več je vidi kao nešto sputavajuće za čovjeka. Moderan svijet na sve što je drugačije gleda sa prezirom. U modernom svijetu moraš pokazati zašto si takav kakav jesi, ako zbog toga odstupiš od večine. Zato ne smijemo dati krivu sliku islama i zbog svoje lijenosti nekog udaljiti od vjere. Muslimani moramo biti drugačiji,bolji u svemu. Pa tako El-Bejheki kaže:« Allah doista voli da, kada neko od vas radi neki posao, da ga uredno i precizno obavi.«

Piše: Nurfeta Šaćirović, Revija Sandžak

INTERVJU SA DR. NAZAROM OMRANOM

Uvaženi dr. kakva je vaša uloga na Fakultetu za islamske studije?
Dr.Nazar Omran: Podučavam arapski jezik devet godina i engleski jezik poslednje dvije godine. Također iz tih oblasti pomažem u prevođenju administrativnih poslova i pišem za određene arapske organizacije.

Možete li da opišete svoj život ukratko?
Dr.Nazar Omran: Moj život prolazi kroz više stadijuma. Ja sam rođen i odrastao sam u Siriji. Tamo sam završio srednju školu 1979.godine. Onda sam počeo da studiram inžinjerstvo, te se prebacujem na književnost i završavam studije 1990.godine. U toku tog vremena ja sam radio za ministarstvo u Siriji. Selim se iz Sirije 1992. i odlazim u Mađarsku gdje radim kao direktor euro-kompany na pet godina. Nakon toga selim se 1997.godine za Bosnu u Sarajevo. U Bosni počinjem da radim kao učitelj u Wait hildu. U islamskom centru Al-Amal školi i podučavao sam također engleski jezik. U isto vrijeme radio sam kao novinar na Kuvajt-TV i Tunisija7.
Zbog čega dolazite u Sandžak?
Dr.Nazar Omran: Sviđaju mi se Sanđaklije. Oni su ozbiljniji i odgovorniji u poslu i učenju. Također sam upoznao svoju ženu koja je bila u četvrtoj godini medicinskog fakulteta, ženim je i sa njom sada imam tri čerke.

Kakav je bio Vaš povod da doktorirate i zbog čega ste težili (doktoratu) tome?
Dr.Nazar Omran: Čovjek treba da uči ceo život. Učenje je složen proces. Tokom svog života istraživao sam i čitao razne teme: iz ekonomije, filozofije, historije,…
Za moj predhodni posao mi nije trebao certifikat, ali kada sam počeo da podučavam, ja sam shvatio da mi je on (certifikat) potreban. Tako sam se doškolovao za islamsku teologiju i islamske nauke. Za vrijeme studija uživao sam u učenju. Učenje je povezano sa našim životom i budučnošću i ono utiče na stvaranje te iste.
Kako ste dobili posao na Fakultetu za islamske studije?
Dr.Nazar Omran: Posao sam našao neposredno prije svog dolaska u Novi Pazar. Primili su me Almir Pramenković i Mevlud Dudić kao profesora arapskog jezika.
Znamo da je dogradnja Fakulteta za islamske studije u toku. Kakvu važnost dajete tome i kako vi vidite fakultet za deset godina?
Dr.Nazar Omran: To je veoma lijepo i značajno pitanje. Deset godina radim na fakultetu. Primetio sam progres na mnogim poljima, koji se dešava postepeno. Hvala Allahu u poslednjim godimana progres je brži i napredak se primečuje na mnogim poljima; širenje fakulteta (anfiteatar, biblioteka), polju znanja, organizacije, tehničke opreme, koja znatno doprinosi nastavi i dr.
Pitali ste me da li vidim fakultet za deset godina. Ne vidim fakultet, več univerzitet i nadam se da čemo u skorijim godinama to postići. Također bih želeo da postane glavni centar za islamske nauke na Balkanu.

Šta Fakultet za islamske studije izdvaja od ostalih fakulteta?
Dr.Nazar Omran: Fakultet se po mnogo čemu razlikuje od ostalih. Drago mi je da su ovdje ljudi otvorenog uma i da predstavljamo društvo bošnjaka u lijepom svetlu. Fakultet brine o svojim studentima i trudimo se da im prenesemo znanje na najbolji moguči način i tako doprinesemo njihovom kompletnom razvoju i zdravlju.

Kakvi su danas svršenici fakulteta i da li je ova ustanova uspjela u svojoj misiji?
Dr.Nazar Omran: S obzirom da smo u društvenoj manjini i uprkos tome postoje studenti koji ozbiljno i studiozno pristupaju ustanovi. Trude se od samog početka školovanja da steknu što više znanja, kako bi doprinjeli razvoju sredine i društva. Pojedinci su u tome uspjeli zahvaljujući odgovornosti, velikom trudu i radu.
Na kojim pitanjima se sada bavite, šta mozemo očekivati od vas u budučnosti?
Dr.Nazar Omran: Kao građani ove sredine osječam prema njoj odgovornost, stoga dok ne ostarim radit ću koliko je u mojoj moći da prenesem znanje na mlađe generacije, vrednosti islamskih načela, prave vrednosti koje će im pomoći da razumiju i rade za svoje društvo i okolinu. I ne samo društvu, nego i cjelokupnom čovječanstvu, jer islam šalje takvu poruku. Moramo biti otvorenog uma, komunicirati sa ostalim nacijama i religijama, idejama i ideologijama. Zato nam treba samopouzdanje da predstavimo i diskutujemo o svojim načelima i uvjerenjima.
Kakva je Vaša poruka (onima koji žele upisati fakultet) studentima Fakulteta islamskih studija?
Dr.Nazar Omran: Moj savjet s obzirom da je ovo mjesto za sticanje znanja i uputu nauku da studenti ikoriste svoju poziciju u izučavanju i radu i u tome daju svoj maksimum. Svi naši studenti su lijepo vaspitani, kulturni i duhovno čisti. Zato oni pripadaju društvenoj eliti, toga treba da budu svjestni i shodno tome da doprinose i budu primjer sredine.
Intervju vodila: Nurfeta Šaćirović, studentica FIS-a, Revija Sandžak

ODRŽANI SKUP PROMOCIJE I RASPRAVA O ,,VATANU“ AUTORA AKADEMIKA ŠEFKETA KRCIĆA

Skup je održan u narodnoj i univerzitetskoj biblioteci ,,Derviš Sušić“ u Tuzli dana 26.1.2018 s početkom u 17 h.
Uvodnu riječ i pozdrav u ime biblioteke je izrazila direktorica prof Mirna Trifković koja je posebno izrazila zadovoljstvo što su studenti predložili da se o Krcićevom djelu Vatan raspravlja, te je ona prihvatila taj prijedlog.

O filozofskom i književnom djelu govorili su pred prepunom salom:
-akademik prof. dr. Enver Halilović
-prof dr. Kadrija Hodžić
-prof. dr. Izet Šabotić
-književnik Mehmed Đedović
i mladi filozofi iz Tuzle Mensur Pavica i Edina Delić.
Na kraju ove filozofske rasprave auditoriju se obratio i autor akademik prof. dr. Šefket Krcić.
Posebne akcente izdvojili bi smo iz izlaganja promotera.
1) Akademik prof. dr. Enver Halilović
Pravu akademsku besjedu sa estetičko-filozofskih pozicija izgovorio je akademik prof. dr. Enver Halilović, nekadašnji rektor univerziteta u Tuzli, a sada direktor zavoda za visoko školstvo u BIH. On je inspirativno govorio o Krcićevom djelu Vatan sa filozofsko pjesničkih pozicija i ukazao na činjenicu da autora poznaje 4 decenije. Vatan je, prema Haliloviću, smisao života i pogled na svijet. U podužoj besjedi koja će biti objavljena, prof Halilović je posebno u fokus stavio Krcićev rad sa studentima s etičko-estetsko-pedagoških pozicija.
2) Prof. dr. Kadrija Hodžić
Ovaj znameniti profesor univerziteta je na specifičan način tumačio Krcićevu poetiku o očuvanju Bosne kao države i bosanskog identiteta. Prema njemu Vatan predstavlja pravu lirsku etiku Bosne. Pored toga, profesor Hodžić je ukazao na originalno Krcićevo stanovište koje se tiče proučavanja brojnih filozofskih tema a posebno povijesti filozofske misli kod bošnjaka kao i kapitalno djelo enciklopedija Sandžaka. On je akcentovao na brojne metafore iz Vatana koje smatra najboljim djelom Bošnjačke literature.
3) Prof. dr. Izet Šabotić
Profesor historije na filozofskom fakultetu tumačeći Vatan profesora Krcića tumačio ga je s historijskih pozicija tumačeći brojne historijske događaje o kojima svijedoči Vatan. Prema njemu moguća je relacija historije-poezije-filozofije.
4) Književnik Mehmed Đedović
On je posebno izrazio zadovoljstvo što je Vatan jedinstven u bošnjačkoj literaturi. Ukazao je da je važno što se promoviše pred kulturnom javnošću BIH i vjeruje da će uskoro Vatan biti objavljen i u BIH.
5) Filozof Mensur Pavica

MOJE IZLAGANJE SASTOJI SE IZ TRI DIJELA I TO: IZ ZAHVALE MOJIM MENTORIMA, IZ PJESME O DOMOVINI I IZ MOJE FILOZOFSKE ANALIZE VATANA.
I DIO (RIJEČ ZAHVALE)
MOJI MENTORI, DRAGI, CIJENJENI, UVAŽENI I POŠTOVANI PROFESORE KRCIĆU I PROFESORE HALILOVIĆU.
MALO JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA ŽIVIMO ZBOG FILOZOFIJE.
JOŠ I MANJE JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA ŽIVIMO FILOZOFIJU.
JOŠ I MANJE JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA PIŠEMO FILOZOFIJU.
NAJMANJE JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA VOLIMO FILOZOFIJU.
VI STE RAZLOG ŠTO VOLIMO FILOZOFIJU.
HVALA VAM NA TOME U IME SVIH STUDENATA ODSJEKA ZA FILOZOFIJU I SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U TUZLI.
II DIO (PJESMA O DOMOVINI)
VATAN ZNAČI DOMOVINA PA SAM ZA VEČERAS S NJEMAČKOG PREVEO I PJESMU O DOMOVINI, TAČNIJE O POGUBNOSTI NEIMANJA DOMOVINE, OD POZNATOG FILOZOFA FRIEDRICH NIETZSCHE-A KOJI IAKO JE BIO FILOZOFSKI NIHILISTA NIJE MOGAO A DA NE CIJENI DOMOVINU. PJESMA NOSI NASLOV U ORIGINALU ,,VEREINSAMT“ (,,USAMLJEN“). OVOM PRILIKOM ŽELIM SAMO ISTAĆI DA JE ŠTETA ŠTO JE NIETZSCHE-OVA PJESNIČKA DJELATNOST NEDOVOLJNO POZNATA ŠIROJ JAVNOSTI, TE SE NADAM DA ĆE IZDAVAČKE KUĆE TO PREPOZNATI I USKORO PREVESTI I OBJAVITI I NJEGOVE PJESME.
PJESMA GLASI:
Usamljen
Fridrich Nietsche

Vrane vrište i lete lepršavim letom ka gradu
Uskoro će padati snijeg
Blago onom ko sad još ima domovinu

Sad stojiš ukočen, gledaš unazad, ah!
Koliko dugo već!
Šta si ti ludo od zime odbjegao u svijet!

Svijet-kapija do 1000 pustinja nijem i hladan!
Ko je izgubio ono što si ti izgubio nigdje se ne zaustavlja!

Sad stojiš blijed
Na zimsko putovanje proklet
Sličan dimu koji stalno teži sve hladnijim nebesima

Leti prico, pjevaj svoju pjesmu u tonu pustinjske ptice!
Sakri o ludo svoje krvareće srce u ledu i ruganju!

Vrane vrište i lete lepršavim letom ka gradu.
Uskoro će padati snijeg.
Teško onom koji nema domovine!
(KRAJ)
III DIO (FILOZOFSKE DIMENZIJE VATANA)

VATAN ZA LINGVISTU ZNAČI DOMOVINA.
MEĐUTIM VATAN ZA PJESNIKA-FILOZOFA ZNAČI DOMOVINA, ZAVIČAJ, DOM, KUĆA, SVIJET, JEZIK.
KAO TAKO FILOZOFSKO-POETSKI VIŠEZNAČAN, TAJ POJAM ME NAVEO NA SLIJEDEĆE FILOZOFSKE MISLI:
1. DOMOVINA JE TEMELJ EGZISTENCIJALISTIČKE FILOZOFIJE JER JE EGZISTENCIJALISTIČKI OTUĐEN SVAKI ONAJ KOJI NEMA DOMOVINE ILI NEMA DOVOLJNO SVIJESTI O SVOJOJ DOMOVINI.
2. DOMOVINA FILOZOFA JE JEZIK A JEZIK JE PO HAJDEGERU KUĆA BITKA.
3. U RELATIVNOM SVIJETU JE SVE DEFINISANO TOTALITETOM SVOJIH RELACIJA A SKUP SVIH RELACIJA JEDNOG POJMA JE NJEGOVA DOMOVINA
4. DOMOVINA JE TOTALITET LJUBAVI A LJUBAV JE PO GETEU PREDUSLOV SVAKE SPOZNAJE
5. VATAN JE ONO MISTIČNO PO VITGENŠTAJNU TJ. ONO O ČEMU SE NE MOŽE GOVORITI.
6. DOMOVINA SUBJEKTA JE JEDINA MOGUĆNOST PREMOŠTAVANJA JAZA IZMEĐU SUBJEKTA I OBJEKTA JER PREDSTAVLJA SVOJEVRSNU SINTEZU SUBJEKTA I OBJEKTA
7. VATANJE KLJUČNI POJAM METAFIZIKE JER SVAKA METAFIZIKA NA SVOJEVRSTAN NAČIN DEFINIŠE I TUMAČI POJAM VATANA.
8. ETIČKO-ESTETIČKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE VATAN MEDIJ ETIKE I ESTETIKE JER GDJE JE ETIČKO-ESTETSKI ODNOS TU JE VATAN.
9. LOGIČKA DIMENZIJA VATANA JE ŠTO JE VATAN SVUDA TAMO GDJE VAŽI LOGIKA SUBJEKTA.
10. EPISTEMOLOŠKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE VATAN SPOZNATLJIVI ASPEKT STVARNOSTI
11. FENOMENOLOŠKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE HISTORIJA RAZVOJ SVIJESTI O SLOBODI PO HEGELU ALI SAMO U SVOJOJ DOMOVINI JE ČOVJEK ISTINSKI SLOBODAN
12. POLITIČKO-FILOZOFSKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE ODBRANA VATANA PO MAKJAVELIJU JEDINI CILJ KOJI OPRAVDAVA SVA SREDSTVA
13. GRANICA MOGA JEZIKA JE GRANICA MOGA SVIJETA PO VITGENŠTAJNU A JEDNO OD FILOZOFSKIH ZNAČENJA VATANA JE JEZIK
14. PRAKTIČNA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO SMO BIĆA KOJA SVOJIM IZBORIMA MODELIRAJU SVOJ SVIJET TJ VATAN. VATAN JE SVIJET NA KOJI IMAMO UTICAJ, SVIJET PRAKSE A ČOVJEK KAO BIĆE PRAKSE JE BIĆE VATANA.
15. EGZISTENCIJALISTIČKA DIMENZIJA VATANA PO SARTRU JE U TOME ŠTO JE SVAKI ČOVJEK ODGOVORAN ZA CIJELI SVIJET U KOJEM ŽIVI A VATAN JE SVIJET ZA KOJI OSJEĆAMO APSOLUTNU ODGOVORNOST.
HVALA VAM PROFESORE KRCIĆU ŠTO STE NAS SVOJIM VATANOM POUČILI APSOLUTNOJ ODGOVORNOSTI ZA NAŠ VATAN!
6) Filozofesa Edina Delić
Ona je citirala pjesme iz Vatana,,U BAŠČI MILOVANJA“ i ,,TAJNOST ŽIVOTA“ i hermeneutički ih tumačila.
7) Autor akademik prof dr Šefket Krcić
Na kraju se auditoriju obratio i sam autor i rekao da je Tuzla privredni, kulturni i filozofski centar BIH.
Prilikom besjede nije objašnjavao Vatan već je najavio djelo ,,Tako je zborio Jupo Tajbin“ (1913-1977) kojeg je proglasio bošnjačkim Demostenom.

Revija Sandžak

UČEŠĆE PROFESORA DEPARTMANA ZA PRAVNE NAUKE UNINP-A, DOC. DR. REJHANA KURTOVIĆA NA ,,ŠESTOM OKRUGLOM STOLU’’ U VEZI IZMJENA USTAVA REPUBLIKE SRBIJE

Šesti okrugli sto u vezi izmena Ustava Republike Srbije koji se odnosi na pravosuđe sa temom “Izbor i mandat nosilaca pravosudnih funkcija”, održan je 15.11. 2017. godine u Palati Srbija u Beogradu. Učesnici okruglog stola bili su: predstavnici Vlade Srbije, Narodne skupštine, strukovnih udruženja civilnih organizacija, rektori univerziteta, dekani pravnih fakulteta, univerzitetski profesori i predstavnici medjunarodnih organizacija
Uvodničari na ovom okruglom stolu bili su: pomoćnik ministra pravde i šef pregovaračke grupe za Poglavlje 23 Čedomir Backović, pomoćnik ministra za evropske integracije Ksenija Milenković i Sanja Atanacković Opačić iz Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Srbije.

Ispred Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, učešće na okruglom stolu uzeo je Doc. dr Rejhan R. Kurtović, profesor na Departmanu za pravne nauke.
On je govorio o neophodnosti promene Ustava Republike Srbije, načinu i modelima izbora sudija, kontroli rada sudija, Pravosudnoj akademiji, proporcionalnoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih zajednica u sudovima, te njihovoj zastupljenosti u najvećim sudskim instancama.
Profesor Rejhan R. Kurtović smatra da sudije i dalje treba birati parlament, a ne neke druge institucije ili udruzenja kako su neki predlagali. Izbor sudija mora biti javan i transparentan, na osnovu njihovih kvaliteta i referenci, po tačno utvrdjenim kriterijumima. Probni rad sudija treba produziti sa 3 na 5 godina, i na svakih narednih 10 godina treba vrsiti reviziju njihovog rada.
Prof. Kurtović dao je predlog, da Pravosudna akademija postane ustavna kategorija, i da bude jedan od modela izbora sudija.

Prof. Kurtović je naveo, da je nezamislivo da predstavnici nacionalnih zajednica nemaju sudije u najvećim sudskim instancama, apelacionim, privrednim i Upravnom sudu RS, i da je ta zastupljenost u Vrhovnom kasacionom sudu na veoma malom nivou.
Takodje, naveo je, da se načela o afirmativnoj akciji i pozitivnoj diskiminaciji nisu pokazala kao djelotvorna, te da danas imamo neproporcionalnu zastupljenost pripadnika nacionalnih zajednica u sudovima svih nivoa. Prof. Kurtovic se zalaže da se to uzdigne na nivo ustavnog nacela i da se na taj način otklone problemi koji su evidentni u praksi.
Na kraju, prof. Kurtović zaključio je, da su ovi okrugli stolovi dobar način da se identifikuju problemi, iznađu konkretna rešenja i daju dobri predlozi o promjeni Ustava Republike Srbije.
Revija Sandžak, broj 192.

REAGIRANJE MATICE BOŠNJAKA SANDŽAKA

U tijeku skupštinske rasprave o dualnom obrazovanju, 25.10. ove godine, desio se ultranacionalistički i mrziteljski nastup šefa poslaničke grupe “Dveri”, Boška Obradovića koji je kritikujući ministra Šarčevića rekao da su Bošnjaci “izmišljen” narod sa izmišljenim, kako je izrekao “bošnjačkim/bosanskim” jezikom. Ovakvim govorom mržnje i izlivima netrpeljivosti, dotična persona, poziva na mržnju i ukidanje elementarnih prava građana, pri tome, vrlo subjektivno iskazujući svoje populističke ambicije, zaobilazeći nauku, historiju i bilo kakvo sučeljavanje. Veoma drskim izlaganjem, dotična figura i predstavnik nazadnosti i jednoumlja, anatemisao je cijeli jedan narod, bez trunke stida i civilizacijske odgovornosti.
Uopće ne treba da dokazujemo ko smo i šta smo bilo kome ko nije na naučnom nivou i ko ne pripada krugu ljudi koji zaslužuju da se nađu za naučnim stolom, a kamo li onim šovinistima kojima smetaju dobri odnosi Bošnjaka i Srba, naročito u Sandžaku, koji oba naroda vijekovima doživljavaju kao svoj matični prostor i zajednički grade budućnost. Također, potrebno je takvima kao što je Obradović, poručiti da ni kao ličnost, ni kao ime ni kao predstavnik jedne politke, ne može učiniti ništa da pokvari evropski put za koji se svi narodi u Srbiji zalažu. Osuđujemo manipulantsko korišćenje prostora i zloupotrebu povjerenja njegovih glasača kako bi opstao na političkoj sceni i ukazao na sebe. Ovakve istupe ogradiđujemo od naroda u čije ime se istupa i ukazujemo na potrebu potpune izolacije ovakvih jedinki.

PREDSJEDNIŠTVO MATICE BOŠNJAKA SANDŽAKA
Novi Pazar 25.102017. godine

PRILOG IZUČAVANJU PLAVSKE DUHOVNOSTI

Nove knjige

(Autor Ibrahim Reković: “PLAVLJANI I GUSINJANI U ANEGDOTAMA”, “Almanah”, Podgorica, 2016., 195 str.)

Ime Ibrahima Rekovića, je višedimenzionalno poznato, kako u zavičaju (plavsko-gusinjskom kraju), Sandžaku, Crnoj Gori, kao i među našim zemljacima u emigraciji. Pored svojim duhovnitih slikarskih priloga iz tradicije plavsko-gusinjskog kraja, ostvario je brojne izložbe, kao i napisao značajne publikacije iz oblasti plavsko-gusinjske duhovnosti, a koje se tiču anegdota, legendi, kao i posebno poglavlje njegovog istraživačkog rada, jeste jezikoslovlja. Sve je to prilika, da se o njemu i njegovom djelu na jedan odgovoran način pristupa, zbog čega je obrađen u Enciklopediji Sandžaka.
slika np
Slovo o autoru:

Ibrahim Reković, slikar, publicist i političar, rođen je 3. marta 1941. godine u Plavu. Roditelji: Bećo i Esmana, rođena Šahmanović. Supruga Sabrija, rođena Hodžić. Djeca: Beco, Almasa i Almir. Završio Višu pedagošku likovnu akademiju. Bavi se slikarstvom. Izlagao radove u: Plavu, Peći, Prištini, Sarajevu, Škofjoj Loki /Slovenija/, Podgorici i drugim mjestima. Bio je u dva mandata Poslanik Skupštine Crne Gore. Obavljao je odgovorne funkcije na nivou Opštine: predsjednik omladine, SSRN-a, sekretar Komiteta, SR predsjednik Vijeća Sindikata, direktor SIZ-a za stambeno-komunalnu djelatnost i dr. Savjetnik je za kulturu u Organu uprave SO-e Plav.
Kao vojnik odlikovan je “Ordenom za vojničke vrline.” Za svoj rad je odlikovan i “Ordenom Zasluge za narod sa srebrenom zvijezdom.” Dobitnik je sve tri nagrade na javno raspisanom konkursu za likovno rješenje Grba Opštine Plav. Bavi se prikupljenjem starih riječi plavsko-gusinjskog kraja i dogodovština. Bojom, tušem, olovkom i perom nastoji da otrgne od zaborava, makar dio onoga što je bilo lijepo i karakteristično za Plav i Gusinje. Objavio je knjige „Plavsko-gusinjski biseri“ (anegdote, 2004.), „Izgubljeni ambijent – Plav i Gusinje nekada“ (monografija-crteži, 2004), „Rječnik plavsko-gusinjskog govora“ (2013), „Plavljani i Gusinjani u anegdotama“ (Podgorica, 2016). Sa nekoliko likovnih priloga i anegdota zastupljen je u udžbenicima „Mostovi“, čitankama za orijentalne razrede Bosanskog jezika i književnosti na Kosovu. Autor je likovnog rješenja Grba Opštine Plav. Uradio je ambleme – logoe za: „Plavsko Jezero“ Plav, Stranku Nacionalne Ravnopravnosti Crne Gore, Turističko-kulturnu manifestaciju „Dani borovnice“ Plav, Bošnjačko društvo Plavljana i Gusinjana „Behar“ u Holandiji i dr. Likovne priloge, rijeli i anegdote objavljivao je u listovima, časopisima i revijama: „Izvor“, „Sandžak“, „Sandžačke novine“, „Plavsko-Gusinjski Glas“, „Plavsko-Gusinjski Avaz“, „Glas Islama“, „Almanah“, „Pobjeda“, „Vijesti“, „Bošnjačke novine“, „Journal“, „Pan Bošnjak“,
„Fokus“, „Forum Bošnjaka“, „Republika“, „Publika“, „Avlija“ i dr. Hobi: Plivanje i vožnja čamcem na Plavskom jezeru.

Struktura knjige:

Pored Predgovora i bilješke o autoru, ova knjiga nosi sljedeće naslove i to: anegdote, legende, Podsećanje ne neke riječi i termine, Riječ urednik, Recenzije: A. Džogović: Humor kao mentalitet socijalne sredine i F. Dizdarević: Smijeh je jedna od najdragocjenijih vrlina čovjekove duše.
Akribijskim metodom, Reković je sakupio 280 anegdota iz plavsko-gusinjskog kraja, koje oslikavaju ovaj duhovni prostor na specifičan način. Sredina koja ima takve anegdote i viceve, zaslužuje da bude šire književno kritički obrađena. Malo je sredina u Sandžaku, koji imaju takvu duhovnost kao što je plavsko-gusinjski kraj. Primjerice radi, Reković je prikupio zapažen broj anegdota o značajnom Plavljaninu Bošnjaku Amiru Šiljkovići, koji ga on naziva Amir Šiljko. Anegdote o ovom duhovnjaku stvaraju očaravajući ambijent dosljetki u svim situacijama. Nažalost, sada je Amir Šiljko otišao za uvijek iz zavičaja i života, ali ostala je pričao o njemu. Bio je to istinski šeret od rane mladosti do zadnjeg dana života, kako na račun drugih, tako se šalio i na svoj način. Kroz portret i dosjetke Amir Šiljka, možemo razmišljati u kakvom vaktu i zemanu smo živjeli, kakav je smisao egzistencije svakog insana ponaosob.
Zatim, autor je zabilježio mnoge događaje, mada anegdotski, iz plavsko-gusinjskog kraja, kojima nedostaju naslovi. Pa je to naša jedina uputa autoru za buduće izdanje, kako bi ovjekovječio mnoge zaboravljene događaje i ličnosti iz ovog kraja ispod Prokletije, kojima mašta nikad nije nedostajala.
Na kraju, najkraće rečeno, smatramo da je ovo divna prilika da knjigu Ibrahima Rekovića, preporučimo široj javnosti, a svojim recenzijama su već to učinili akademik Alija Džogović i književnik Faruk Dizdarević.

Dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, broj 192.

PROFESOR UNIVERZITETA U NOVOM PAZARU NA PRESTIŽNOM SVJETSKOM UNIVERZITETU

Profesor Departmana za pravne nauke Univerziteta u Novom Pazaru, dr. Eldar Šaljić, nakon 10 godina vrlo uspješne akademske karijere na Univerzitetu u Novom Pazaru postao profesor i programski direktor postdiplomskih studija na American university in the Emirates, jednom od najprestižnijih fakulteta na Srednjem istoku. Profesor Šaljić je diplomirao na Univerzitetu u Sarajevu, a magistarsku i doktorsku diplomu stekao je na Univerzitetu u Novom Pazaru. Kao ekspert za bezbjednost i terorizam, objavio je nekoliko knjiga, desetine naučnih radova i učestvovao na nekoliko desetina važnih međunarodnih konferencija. Član je mnogih međunarodnih organizacija. Važi za jednog od najrespektabilnijih profesora na prostoru Balkana. Nastavu drži na engleskom jeziku.
KRATKA BIOGRAFIJA:
Doc. dr Eldar Šaljić, rođen je 09. oktobra 1980. godine u Sjenici.
Osnovnu školu je upisao 1987. godine u Sjenici, a završio sa odličnim uspehom 1995. godine u Sjenici. Gimnaziju, smer opšti upisao je 1995. godine u Sjenici, a završio sa odličnim uspehom 1999. godine u Sarajevu- IV gimnazija-Dobrinja.
Na Fakultetu kriminalističkih nauka, diplomirao je 2004. godine kao jedan od najboljih studenata na klasi (tema: “Uloga i značaj ugovora iz Mastrihta u borbi protiv organizovanog kriminala” – mentor prof. dr Mirsad Abazović).
Na Univerzitetu u Novom Pazaru 2007. godine završio je sa prosekom 9,00 magistarske studije, odbranivši magistarski rad i stekavši zvanje magistar pravnih nauka (tema: “Uloga policije u prethodnom i pretkrivičnom postupku”-mentor prof. dr Vladimir Krivokapić). Doktorsku disertaciju, odbranio je 2010. godine na istom fakultetu i stekao zvanje doktora pravnih nauka (tema: “Terorizam-metodologija suzbijanja i otkrivanja” – mentor prof. dr Zvonimir Đorđević).
Od 2008. godine do danas zaposlen je na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. U zvanju asistenta od 2008-2010. Godine držao je nastavu na časovima vežbi iz predmeta: Krivično pravo, Osnovi kriminalistike, Kriminalistička taktika, Kriminalistčka metodika, Prekršajno pravo, Kriminologija, Upravno pravo, Organizovani kriminal, Penologija, Međunarodno krivično pravo, Kriminalistička tehnika, Kriminalistička operativa.
U akademskoj 2010/- godini u zvanju docenta drži nastavu na osnovnim studijama iz predmeta Osnovi kriminalistike, Viktimologija, Kriminologija, Kriminalistička metodika, Kriminalistička operativa, Kriminalistička analitika, Kriminalistička taktika, Organizovani kriminal i na master studijama Organizovani kriminal i terorizam.
Novembra meseca 2008. godine imenovan je za menadžera Centra za monitoring Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazaru.
Aktivno se bavi naučnim radom u oblasti kriminalističko-bezbednosnih i krivično pravnih nauka.
Svoje radove publikovao je u domaćim i inostranim časopisima, koji su visoko rangirani u međunarodnim okvirima.
Do sada je samostalno i u koautorstvu objavio više od 60 naučnih i stručnih radova iz navedenih oblasti. Učestvovao je na nekoliko desetina međunarodnih naučno-stručnih skupova i konferencija. Takođe, u koautorstvu je objavio monografiju i knjige pod nazivom: “Teorizam i organozovani kriminal” i udžbenike: “Viktimologija”, “Kriminalistička metodika” i “Terorizam-pravno bezbednosna infrastruktura”.
2013. godine, imenovan je za upravnika pravne klinike na Univerzitetu u Novom Pazaru
Aktivan član je Internacionalne asocijacije kriminalista (IAK) sa sedištem u Banja Luci.
Zamenik glavnog odgovornog urednika časopisa Pravne teme Departmana za pravne nauke
Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (2013-…).
Ovo je samo jedan od dokaza koliko je stručni kadar Univerziteta u Novom Pazaru cijenjen i priznat u svijetu. Sa druge strane, ovo je dokaz koliko je uprava univerziteta odana odluci da pruži šansu i podršku svima koji su vođeni idejom progresa i ulaganje u lične kapacitete, sa idejom da budućim generacijama u Sandžaku, pruže primjer i daju mogućnosti sveopćeg razvoja.
Kolektiv revije ,,Sandžak’’, upućuje najsrdačnije čestitke profesoru Šaljiću, upravi Univerziteta u Novom Pazaru i upravi American university in the Emirates.

Revija Sandžak, broj 192.

PREDRASUDE I BLASFEMIJE STANIŠE TUTNJEVIĆA

Reagiranje – za glasilo “Srpski književni list” – Beograd

Odgovor na tekst “Truli plodovi ‘bosanskog duha’ Tunje Filipovića”, autora Staniše Tutnjevića, “Srpski književni list”, maj-juli, Beograd, str. 2, 2017.

Veoma smo iznenađeni sadržinom i strukturom teksta, Staniše Tutnjevića, publiciste i nekadašnjeg Sarajlije, koji je na čitavoj jednoj “ponjavi” lista Srpskog književnog lista, nastojao da udovolji interesima nacionalista, kako bi se pokazao kao veliki znalac prilika u Bosni i Hercegovini i kuda idu tokovi “bosanskog duha”, kako on naziva akademika M. Filipovića “Tunjo Filipović”!
Jasno, na samom početku želimo ukazati, na jednu činjenicu, bez obzira što nitkog ne želimo učiti, kako želi misliti, ali svakako nedopustivo je u javnoj komunikaciji da se netko ko ima svjetsko ime, kao što je to slučaj sa akademikom Muhamedom Filipovćem (1929), da se polemičar obraća mahalskim zlonamjernim jezikom. Prije svega, želimo čitatelje da obavijestimo, da ne znamo koji je pravi povod ovom člankopiscu, da upotrebljava porodični nadimak akademika Muhameda Filipovića, jednog, ne samo vodećih filozofa sa prostora ex-Jugoslavije, nego i svijeta danas. Jasno, ako netko želi, kao dežurni analitičar, da javno polemizira, veoma je neukusno da to čini sa upotrebom privatnih nadimaka.
Kao pisac i filozof koji respektira kulturu i duhovnost svih naroda svijeta, koji je posebno istraživao niški filozofski krug, beogradski filozofski krug, te vojvođanski filozofski krug, smatram da imam dovoljno argumentacije i autroiteta, da kažem javno, da autor spomenutog priloga, Staniša Tutnjević, nije u pravu da stvaralaštvo jednog doajena filozofije i nenadmašnog polemičara akademika M. Filipovića, njegovu djelatnost, da naziva “trulim plodovima”. Zbog čega on to radi, mogu samo da odgovorimo izrazom, zbog predrasuda i blasfemija?
Da podsjetimo, Filipovićev esej, “Bosanski duh u književnosti – šta je to?”, zbog čega je časopis “Život” uređivao legendarni pisac Meša Selimović (bio zabranjen javno bez ijednog argumenta). Poznata je činjenica da bosanski duh je fenomen i da postoji kao univerzalna kategorija mišljenja i življenja i da je nije izmislio akademik Mahmutćehajić, niti legendarni liberal Zulfikarpašić, već taj duh postoji više od jednog milenijuma, ne samo od vremena Kulina Bana, već i ranije, kao i kasnije od mislilaca, među kojima su posebno značajni Hasan Kafija Pruščak (1545-1615), zatim Uskufi (1584-1644), Mustafa Ejubović (1651-1707), Šejh Mehmed Užičanin (1690-1750), Sabit Užičanin (1650-1712), Ahmed Gurbi Baba (1680-1760), sve do Mehmeda Bošnjaka (oko 1570-1644, autor kultne filozofske knjige “Gradacija bitke”), dr. Mirze Safvet-bega Bašagića (1870-1934) i drugi.
Naravno, uz eminentne bošnjačke filozofe i duhovnjake, prije svega Ferida Muhića (1943), Rasima Muminovića (1935-2012), Nerkeza Smailagića (1927-1985), Abdulaha Šarčevića (1929), Arifa Tanovića (1925-2010), Kasima Prohića (1937-1984) i drugih velikana duha Bosne, ime akademika Muhameda Filipovića je na posebnom mjestu. Da podsjetimo, 80-ih godina prošlog stoljeća, otvoreno je rekao partijskim ideolozima, da se on osjeća fundamentalistom. A onda je pojasnio, bavim se Hajdegerovom fundamentalnom ontologijom. Time je nepismene ideologijske poltrone zbunio i bacio u ambis ćorsokaka.
Danas, kada postoje brojna otvorena pitanja literature, a među kojima je ta dilema, vezana oko Andrića, čiji je pisac i koje su njegove elevantne estetske i etičke vrijednosti, u prevrednovanju duha, još nije sve jasno iskrastilizirano. Da li je to pisac hrvatski, bosanski ili srpski? Uopće nisam opterećn, ko sve Andrića prisvaja, pa i oni koji prisvjaju legendarnog i bošnjačkog pisca Mešu Selimovića. Po mom dubokom uvjerenju, važno je da pisci imaju svoje čitatelje. Postoji li pisac i kritičar koji će osporiti djelo “Kameni spavač”, legendarnog Maka Dizdara? Nećemo čekati odgovore, ali kao što i priliči ostaje nam da kažemo, da su Mak Dizdar, Selimović i mnogi drugi bosanski pisci, prije zaslužili Nobela, prije Andrića, kao što su i brojni srpski pisci, među kojim Crnjanski, Tišma, Pekić, su zaslužili Nobela, nego Andrić, kao i eminentni hrvatski doajeni britkog stiha Krleža, Tin Ujević, Marinković, trebali su dobiti Nobela, ali je ocijenjeno, da su previše humanisti!
Tako i u ovom slučaju, mnogo se Tunjević zabrinuo za Andrića, pisca i studenta koji kada je studiora u Beču, stanovao u istoj ulici sa Hitlerom i Brozom. Ništa nije čudno, što je i služio diplomatskim interesima, nekadašnje profašističke jugoslavije, Drugi svjetski rat je proveo u Beogradu, gdje je neometano pisao, pod zaštitom gestapoa, a zatim komunista. Nikad Andirć svoje stanovište nije pojasnio, već je šutio kao riba u vodi! Zato se pitam, zašto mora biti kriv akademik Filipović, što je neki neodmjereni bandit rušio Anrdićevu figuru u Višegradu. To nije bila narudžbina akademika Filipovića.
Na koncu, bio bi sretan, ako bi ovaj prilog pomogao gospodinu Staniši Tutnjeviću, ne da ublaži svoje stavove prema bosanskom duhu i akademiku Filipoviću, već da ne baca ljagu na Bosnu i Hercegovinu, kao državu, od koje bi mogla Europa da nauči, kako se francuski suvremerni filozof izrazio Anri Bernar Leyi. Zato, našem sugovorniku Tutnjeviću, savjetujem, da ne priziva razne duhove, ako to nastavi stalno ćemu se javljati i u snu i u javi bosansku duh pred sobom i nad sobom, a on neće znati zašto. Moja poruka bi bila, kako gospodinu Staniši Tutnjeviću i svim čitateljima dobrim i učenim ljudima da budemo riješeni voditi dijalog i razgovorati o budućem mišljenju, na humanim temeljima naših tradicija i sa dužnim uvažavanjem. Zato, postavljam jedno pitanje, tko bi u Srbiji razgovarao sa mojom malenkošću, ako bi najveće srpske mislioce, B. Petronijevića, B. Šešića, M. Životića i druge, nazviao umjesto pravim imenima, nadimcima. Nadimci su bili i ostali kamen spoticanja i uvrijedljivog odnosa među ljudima i grupama.
S poštovanjem,

Piše: Akademik prof. dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, broj 192.

OBJAVLJENA DRUGA ZBIRKA PJESAMA AUTORA MR. NASERA BAKIĆA “DODIR SANDŽAKA”

Druga zbirka pjesama, pod nazivom ,,Dodir Sandžaka”, autora Nasera Bakića, društvenog djelatnika, pisca, publiciste, doktoranta na Univerzitetu u Novom Pazaru i sekretara Udruženja pisaca Sandžaka, iz štampe je izišla ljetos. Ova publikacija je objavljena u okviru edicije ,,Suvremena poezija Sandžaka” ispred Matice Bošnjaka Sandžaka i Kulturnog društva ,,Zambak”. Recenzenti su emnentni pisci Muvdeta Kreho i Mensur Pavica, a urednik prof. dr. Šefket Krcić. Zbirka predstavlja jedno vrijedno djelo sa 75 pjesama na 140 strana, što dovoljno govori o predanom radu autora, koji je svoje najbolje pjesme objavio pod radnim naslovom ,,Dodir Sandžaka” i one su inspirirane Sandžakom, sandžačkim gradovima, mjestima, sandžačkom biću i svemu onome što krasi duh sandžačkog čovjeka.

Izvod iz recenzije akademika prof. dr. Šefketa Krcića:
-Naser Bakić, je prvenstveno intelektualac i stvaralac, koji potiče sa Pešteri, iz lijepog Devreča, gdje je rođen jedan od najvećih bošnjačkih intelektulaca dr. Ibrahim Bakić. Kad je u pitanju Naser i njegovo pjesničko djelo, koje je pred vama, ono kao takvo najbolje govori o poeti iskrene duše, koji nosi u sebi jedno tragično osjećanje života i vremena, izazvano preranim gubitkom brata Sabahudina, na jednoj od pešterskih destinacija i manifestacija, kada je jedan mladi život na apsurdan način nestao. Takvu situaciju nitko ne može da objasni ni da osjeti, koju ni časni sudovi pravde nisu razriješili na valjan način. Takvu boljku nosi sa sobom poeta Naser. Zatim, iz njegovog života iznenada odlazi plemenita majka Sadija, koja je nakon njegovog povratka iz egzila, izdahnula dušu na njegovim rukama. U takvoj tragičnoj situaciji, Naser je ispisivao svoju patnju i svoj dodir sa sandžačkim načinom života. Čitajte Naserov „Dodir Sandžaka“. … Akademik Šefket KRCIĆ (ulomak iz dužeg rada).

Priredio: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, broj 192.