Bošnjaci u južnom Sandžaku (Crna Gora) suočeni su sa gubitkom legitimiteta svojih vodećih političkih predstavnika od početka novog milenija pa na ovamo. Na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori, tadašnja SDA osvojila je 9 mandata i apsolutnu vlast u Rožajama. Nakon toga slijedi brutalno razbijanje stranke, te protupravno hapšenje čelnika stranke, mučenja, prebijanja, zlostavljanja, te presude na višegodišnje robije i jedna cijelo desetljeće mraka Bošnjačke politike u Crnoj Gori, čije se posljedice i danas osjećaju.
Nakon gašenja SDA Crne Gore i izlaska vodećih autoriteta i predstavnika Bošnjaka sa političke scene, Bošnjačka politička eminencija u Crnoj Gori nikako nije uspjela da okupi Bošnjačko političko tkivo pod jednim barjakom. Od tada je prošla cijela decenija, a taj period je isuviše dug za popravljanje stanja, ili je Bošnjačkim političarima, prvenstveno misleći na Bošnjačku stranku (BS) kao neformalnog nasljednika SDA Crne Gore, nedostajalo strategije kako da ponovo okupi Bošnjake. Danas je više nego katastrofalna situacija da u Crnoj Gori, tek jedna četvrtina ili petina Bošnjaka u Sandžačkim općinama podržava jednu od svojih nacionalnih stranaka, dok se, i te kako, svi Crnogorci opredjeljuju za svoje, ali svi Srbi za svoje i gotovo svi Albanci, također, a da ne govorimo o Hrvatima koji su sa oko 2.000 glasova bili jedinstveni na prošlim parlametarnim izborima i dobili svog predstavnika u parlamentu Crne Gore.
Bošnjaci VS Bošnjaci
Primjera radi, Bošnjačka stranka u Bijelom Polju ima samo 2 odbornika (Bošnjaka), dok ih u svojim redovima DPS ima 8 (od ukupno 18), SDP 2 (od ukupno 3), a od ukupno nezavisnih 4 – 3 su Bošnjaci. Dakle, od ukupno 15 Bošnjaka u lokalnom parlamentu, samo 2 su u jednoj autentičnoj Bošnjačkoj stranci. U Petnjici BS ima 4 odbornika, ali zato ih DPS svih 15 od ukupnog broja, SDP 11 od ukupnog, također, i SNP svog jedinog predstavnika – Bošnjaka. U Gusinju, BS ima jednog odbornika. Partija za Gusinje je uspijela da okupi Bošnjake tog kraja i osvoji 6 odbornika. Od 2 odbornika SDP-a – oba su Bošnjaci. Nova SD Crne Gore ima 4 odbornika – 4 Bošnjaka i DPS od 9 odbornika – 7 Bošnjaka.
U dominantno većinskim Bošnjačkim općinama, kao što su Rožaje, Petnjica, Plav i Gusinje, možemo da zaključimo da odbori DPS-a i ostalih stranaka ne bi mogli postojati, pa se podrazumijeva da Bošnjaci moraju biti na listama, ali je paradoks da se Bošnjaci bore za glasove protiv Bošnjaka i da umjesto da su Bošnjačke stranke na vlasti samostalno u svim općinama, Bošnjaci su resurs podgoričkim strankama. Taj resurs je tek evidentan na parlamentarnim izborima kada se po koji Bošnjak nađe na listi crnogorskih partija: DPS -3, DEMOKRATE – 1, SDP – 1.
Sudeći po mnogim pokazateljima na terenu, BDZ Crne Gore uspjela je sačuvati one Bošnjačke glasove koji bi otišli nebošnjačkim strankama u Crnoj Gori, a politička utakmica u kojoj BS dobija svog konkurenta, ne može se shvatiti kao atak na njeno djelovanje koje je daleko od idealnog, već da Bošnjaci u Crnoj Gori imaju šansu da biraju ili između više ponuda unutar svojih redova, ili da jedna nova politička opcija uspije što nisu dosadašnje – da povrati politički legitimitet Bošnjacima južnog Sandžaka.
U Rožajama, BS ima 17 odbornika i svi su Bošnjaci. Ali i ovdje DPS od svojih ukupno 12 ima svih 12 Bošnjaka, SDP od 4 – 4 Bošnjaka. U lokalnom parlamentu Rožaja, BDZ Crne Gore koja predstavlja uz BS jedinu Bošnjačku partiju u Crnoj Gori ima jednog odbornika. Poraznost politike BS-a u Rožajama je u tome što umjesto da godinama imaju skoro 100% Bošnjačkih glasova, suočavaju se sa situacijama tijesnih pobjeda na izborima i moraju koalirati sa Crnogorskim partijama, iako se paradoks ogleda u tome da Bošnjaci koaliraju sa Bošnjacima, ali sa “različitih frontova”, što vlastima u “centrali” daje mogućnost da Bošnjake ne učine toliko legitimnim i ne ispoštuju ispunjenja njihovih prava i obaveza države prema njima.
BDZ Crne Gore brana slivanju glasova prema Podgorici.
Kažu da pojava BDZ Crne Gore “ugrožava jedinstvo”. Koje jedinstvo? Ovdje je u pitanju ili poraznost jedne nacionalne politike ili “savršena integracija” Bošnjaka u politički sistem nebošnjačkih stranaka. Pitanje ovakvog haosa i rasula, gdje se +20% Bošnjačkog stanovništva svede na 2 narodna poslanika u parlamentu Crne Gore, pitanje je koje uznemirava svaku savjest. Očigledno je da BS nema legitimitet ili je Bošnjacima “mnogo bolje” sa drugima. Ovakav haos i katastrofa, retultat su političkih privilegija pojedinaca i posljedica po većinu koja živi daleko od standarda dalje od Andrijevice.
BDZ Crne Gore je mlada politička partija među Bošnjacima koja je nastala upravo iz potrebe da prvenstveno prekine rasipanje Bošnjačkih glasova drugim (nebošnjačkim partijama) i nastoji da stvori jednu autentičnu političku opciju koja će imati legitimitet na prostoru Sandžaka i imati veći potencijal u ostvarivanju interesa općina južnog Sandžaka. Za sada je teško prognozirati koliko će vremena biti potrebno da se razbije kult pripadanja “drugima” koji je rezultat privilegiranja povlašćenih struktura koje im pripadaju i koliko će tome doprinijeti neorganiziranost BS-a, koji umjesto da glavnog krivca traži u sebi, odgovornost “nedobijanja” trećeg narodnog poslanika pripisuje BDZ-u Crne Gore. Po svim parametrima sa političkog terena, možemo reći da, ako je BS-u BDZ Crne Gore “oduzeo ½ odbornika”, koliko su mu oduzeli DPS, SNP, SDP, ali i koliko se glasova rasulo na DF i ostale? U pitanju je bar 6 narodnih poslanika, odnosno hiljade glasova Bošnjaka iz južnog Sandžaka. O republičkom nivou nećemo govoriti, jer Bošnjaka ima u značajnoj mjeri u Podgorici, Baru i Ulcinju. Ovu izgubljenu snagu, šansu, ili mogućnost, ne može zadovoljiti 2 ministarstva i mjesto potrpedsjednika vlade. Opet privilegovana manjina, dok narod trpi katastrofalne posljedice nemaštine, razorene privrede i rastućeg trenda napuštanja južnog Sandžaka.
Bošnjaci su presudna podrška Crnoj Gori na putu evrointegracija.
Postoji još jedan problem gubitka legitimiteta i trend pripadanja crnogorskim političkim partijama kada su Bošnjaci južnog Sandžaka u pitanju. To je “trend straha” koji datira još iz doba promiloševićevskog režima kada su Bošnjaci zavtarani, mučeni i osuđivani za pripadanje svom nacionalnom pokretu i ako na to dodamo da su ljudi iz straha okrenuli leđa svojim predstavnicima Harunu Hadžiću, Rifatu Veskoviću i drugima iz toga doba, onda nam je jasno da je politički kredit do početka novog milenija gotovo nestao. Iz svjedočenja nekada istaknutih političkih predstavnika Bošnjaka, dolazimo do zaključka da je prestrašeni Bošnjački narod izgubio koordinaciju, te podršku političkih predstavnika iz sjevernog Sandžaka, a da iz Sarajeva su, također, prestali da stižu svi signali podrške. Prema tome, do pojave utjecaja Islamske zajednice u Srbiji i osnivanja političke partije BDZ Crne Gore, Bošnjaci su sve više hladili i nukleus svog identiteta razbijali i na nacionalnoj osnovi sve više se prepuštajući da budu deklarirani kao i “muslimani” i “crnogorci”, pa se tako dalje od Rožaja, Plava i Gusinja, gotovo uspjelo u nekom vremenu nametnuti odvajanje od nacije. Kao krajnji rezultat je bio da se +20% Bošnjaka prepolovi. Iz tog razloga, sa sve svojim ciljevima djelovanja, vrlo je značajan pokret nove političke partije – BDZ Crne Gore, koja ima za cilj da etablira političke i nacionalne ciljeve Bošnjaka, te da svojim kapacitetima i jasnom pravcu djelovanja na polju evrointegracija, pomogne Crnoj Gori u stvaranju dekokratije i društva jednakih šansi.
Piše: Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije “Sandžak”