dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

II dio

ZAVNO Sandžaka

Ovdje će biti riječi o Rezoluciji osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja – ZAVNO Sandžaka koje je osnovano 20. i 21. novembra 1943. godine u Pljevljima.

1. U teškoj borbi koju narodi Jugoslavije vode protiv okupatora i njegovih mnogobrojnih slugu i izdajnika, počev od Pavelića, Nedića, Pećanca, Ljotića, pa sve do Draže Mihajlovića i njegovih četničkih bandi – stvorena je iz krvi, života, patnji narodnih boraca i naših naroda, slavna junačka Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije, koja je pod mudrim rukovodstvom Vrhovnog štaba i njegovog komandanta proslavljenog vojskovođe druga Tita uspjela da se održi i da izraste u silnu i nepobedivu snagu, koja predstavlja strah i trepet ne samo za domaće izdajnike, već i za hitlerovske njemačke okupatore. Narodno-oslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije jesu jedina zaista oslobodilačka oružana snaga u našoj zemlji, koja se bori za narodnu slobodu i ona je jedina u stanju da sa uspjehom pobjedonosno okonča narodno-oslobodilačku borbu. Izjavljujemo da u Jugoslaviji ne postoji nijedna druga oružana formacija koja se bori protiv okupatora i da su razne oružane formacije i bande pod raznim demagoškim firmama ustvari samo agenture fašističkog okupatora i oruđa domaćih izdajnika u njihovoj prljavoj protivnarodnoj raboti.

2. Skupština predstavnika naroda Sandžaka potvrđuje da je jedino političko rukovodstvo narodno-oslobodilačke borbe, jedini pravi predstavnik naroda Jugoslavije Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije. Jugoslaviju narodnog ustanka, Jugoslaviju bratstva i jedinstva njenih naroda, Jugoslaviju herojske narodno-oslobodilačke borbe mogu predstavljati samo oni ljudi i ona tijela koja su izrasla iz naše krvave i junačke borbe, koja je zaista oličenje demokratskih i slobodoljubivih težnji naših naroda, a to je AVNOJ i niko više. Izjavljujemo da jugoslovenska izbjeglička vlada nema nikakva prava ni da predstavlja ni da zastupa narod Sandžaka, jer ona preko svoga ministra, vojnog generala, bratoubice Draže Mihajlovića sarađuje sa okupatorom. Ona je otpočela bratoubilački rat u našoj zemlji i vodi borbu protiv naroda i njegovih oslobodilačkih težnji. Skupština smatra da takvoj vladi, koja je preko ovog vojnog ministra počinila mnoge zločine nad narodima Jugoslavije, koja je učinila sve i danas čini sve da uz pomoć okupatora u krvi narodnoj uguši ovu svetu i pravednu oslobodilačku borbu naših naroda, nema mjesta u našoj zemlji. Narod koji je podnio krvave žrtve u borbi za svoju slobodu neće nikada dozvoliti da plodove njegove borbe ugrabe izdajnici njegove domovine. Skupština traži da svi krivci sramne kapitulacije, kao i pomagači okupatora, budu izvedeni pred narodni sud gdje će odgovarati za svoje zločine i svoje izdaje.

3. Narod Sandžaka prati sa beskrajnim povjerenjem i divljenjem herojsku borbu bratskih naroda Sovjetskog saveza, koji stoji na čelu današenjeg oslobodilačkog rata, i on sa velikim oduševeljenjem pozdravlja pobjednički marš Crvene armije, jer zna da ona nosi smrt fašizmu i slobodu ne samo svojoj velikoj otadžbini, već i slobodu našem narodu i svim porobljenim narodima Evrope. Narod Sandžaka pozdravlja pobjede velikih saveznika Engleske i Amerike nad neprijateljem malih naroda i krvnikom čovječanstva – fašizmom. Skupština pozdravlja zaključke historijske konfederacije u Moskvi, uvjerena da će oni ubrzati pobjedu nad fašizmom i omogućiti stvaranje slobodnih nezavisnih država, bez ičijeg mješanja sa strane, ostavljajući danas porobljenim narodima da sami sutra po svojoj volji uređuju svoje države. Skupština takođe pozdravlja današnje deklaracije o odgovornosti ratnih zločinaca, uvjerena da će pravedna kazna stići ne samo hitlerovske fašističke zlikovce, već i njihove sluge, domaće izdajnike.

4. Skupština izjavljuje da će narod Sandžaka učiniti sve, u zajednici sa narodim ostalih pokrajina naše domovine, da se ne povrate protivnarodni režimi bivše Jugoslavije, da se ne povrati i ne povampiri Jugoslavija nacionalnog ugnjetavanja i narodnog bespravlja, Jugoslavija terora, korupcije i pljačke. Narod Sandžaka neće dozvoliti da se povrati stari državni i općinski izdajnički aparat, koji je u Jugoslaviji služio svim narodnim režimima, a poslije kapitulacije postao poslušno oruđe i oslonac okupatora. Narod je u jeku narodno-oslobodilačke borbe stvorio nove organe vlasti narodno-oslobodilačke borbe, koji su se pokazali kao organi prave narodne demokratske vlasti i koji najbolje odgovaraju potrebama i interesima naroda i njegovim demokratskim težnjama.

5. Skupština smatra da samo Jugoslavija, uređena na demokratskoj federativnoj osnovi, odgovara potrebama i interesima naroda Jugoslavije i da će samo takva Jugoslavija u kojoj neće biti nijedan narod, nijedna pokrajina i oblast predmet ugnjetavanja i tlačenja, moći ujediniti naše narode u jednu trajnu i svjesnu državnu zajednicu u kojoj će i Sandžak zauzeti ravnopravno mjesto među ostalim pokrajinama Jugoslavije. Skupština upućuje svoje plamene i bratske borbene pozdrave zemaljskim antifašističkim vijećima hrvatskog, slovenačkog i crnogorskog naroda, sa kojima danas narod Sandžaka učestvuje rame uz rame u ovom oslobodilačkom ratu, stvarajući temelje buduće slobodne, narodne, demokratske federativne Jugoslavije.

6. Radi mobilisanja i okupljanja svih narodnih snaga i ujedinjenja svih naroda Sandžaka, kao i radi uspješng i brzog rješavanja svih pitanja i zadataka koja pred narodom Sandžaka postavlja narodno-oslobodilačka borba, Skupština predstavnika naroda Sandžaka, u duhu zaključaka AVNOJ-a o osnivanju zemaljskih vijeća, odlučuje da se izabere Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka, koje će zajedno za izvršnim odborom izabranim iz njegove sredine stajali na čelu narodno-oslobodilačke borbe, kao najviše političko tijelo i predsjedništvo naroda Sandžaka.

7. U Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Sandžaka okupljeni su predstavnici Sandžaka, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, bez razlike na politička i partijska opredjeljenja, a koji su svojim držanjem i radom u narodno-oslobodilačkoj borbi dokazali svoju ljubav prema narodu i slobodi, oni kojima zaista na srcu leže interesi narodno-oslobodilačke borbe, bratstva Srba i muslimana, njihove budućnosti i slobode. U Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Sandžaka okupljeni su oni koji danas zaista predstavljaju narod Sandžaka i njegove slobodoljubive demokratske težnje i koji će imati na umu samo interese narodno-oslobodilačke borbe i njene konačne pobjede.

8. Brastvo i jedinstvo Srba i muslimana Sandžaka jeste prvi uslov brze pobjede nad okupatorom i domaćim izdajnicima i prvi uslov sretnije budućnosti Sandžaka. Stvaranje borbenog jedinstva Srba i muslimana jeste prvi i osnovni zadatak koji se postavlja ne samo pred Zemaljsko antifašističko vijeće Sandžaka, već i pred sve čestite i rodoljubive sinove Sandžaka, čije sve snage treba namijeniti tome cilju.

9. Kao glavni zadatak Zemaljskog antifašističkog vijeća jeste ujedinjenje svih snaga i jačanje svih napora Sandžaka u borbi za konačno oslobođenje naših naroda od okupatora i domaćih izdajnika. U tu svrhu Zemaljsko vijeće još više će razviti i ujediniti rad narodno-oslobodilačkih odbora i svih masovnih antifašističkih organizacija, učvršćivat će jedinstvo fronta i pozadine, starat će se o još boljem snabdijevanju naše vojske svim potrebama, učvršćivat će narodnu vlast trudeći se da se podigne kulturno-prosvjetni nivo, da se pruži zdrastvena pomoć i organizuje socijalno staranje o narodu Sandžaka, kao i da se osigura lična i imovna bezbednost i organizuje što normalniji privredni život na oslobođenoj teritoriji.

10. Zemaljsko vijeće izabrat će iz svoje sredine Izvršni odbor sa predsjednikom i tri potpredsednika, a Skupština će uputiti proglas narodu Sandžaka.

11. Zemaljsko vijeće izražava svoje puno povjerenje za vojničko vođenje narodno-oslobodilačke borbe u Sandžaku Vrhovnom štabu NOV i POJ, zaklinjući se da će budno čuvati interese narodno-oslobodilačke borbe, upravljajući sve svoje misli i napore pobjedi pravedne stvari narodnog oslobođenja, za koje se herojski bori naša proslavljena Narodno-oslobodilačka vojska.

Narodu Sandžaka

Braćo Srbi i Muslimani

(Originalni dokument nalazi se u arhivi Istorijskog arhiva CK SK Srbije, br. 2016)

Jedinice naše narodno-oslobidlačke vojske, idući svome velikome cilju – oslobođenju naše domovine od okupatora i njihovih slugu, oslobodile su veći dio našega Sandžaka. Blagodareći tome mi smo imali mogućnosti da se sastanemo u slobodnim Pljevljima, na historijskoj skupštini rodiljuba, istinskih pretstavnika Sandžaka, sa koje vam objavljujemo osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka. Prvi put u historiji Sandžaka sastali su se u ovom velikom oslobodilačkom ratu njegovi najbolji sinovi da slobodno izaberu svoje narodno predstavništvo koje će dostojno voditi i zastupati narod Sandžaka u ovoj narodno-oslobodilačkoj borbi. Ono od danas uzima na sebe ulogu jedinog istinskog narodnog predstavništva i političkog rukovodioca narodno-oslobodilačke borbe u Sandžaku, vodeći računa i starajući se o svim narodnim potrebama, naročito nastojeći da se sve snage i mogućnosti što više iskoriste u svrhu što uspješnijeg vođenja narodno-oslobodilačke borbe, u cilju što skorije pune pobjede nad okupatorom i njegovim slugama.

Osjećamo svetu dužnost da se ovom prilikom poklonimo sjenima mnogobrojnih sinova i kćeri našeg Sandžaka i svih krajeva naše domovine koji su dali svoje živote za stvar narodnog oslobođenja i koji su pali kao žrtve terora okupatora i domaćih izdajnika.

Upućujemo vatrene pozdrave našoj Narodno-oslobodilačkoj vojci i partizanskim odredima, koji su oslobodili dvije trećine Sandžaka i koji kroz neprestane danonoćne borbe čiste naša sela i gradove i istrebljuju na stotine hitlerovskih zlikovaca i njihovih ustaško-četničkih pomagača.

Zavjetujemo se da ćemo nepokolebljivo i neumorno raditi za stvar narodnog oslobođenja do potpunog istrebljenja okupatora iz naše zemlje i uništenja svih njegovih sluga i pomagača.

Sandžaklije

Kada su jula 1941. godine ustaničke puške otpočele tešku i mučnu, ali i slavnu narodnooslobodilčku borbu u Jugoslaviji, Sandžak nije ostao po strani. Sandžak je bio raščerečen između fašističke Italije, Pavelićeve Hrvatske i Nedićeve Srbije; reakcionarni begovi bili su u službi okupatora i eksponent krvave ustaške države, a petokolonaški izdajnici iz redova Srba zavukli su se, od prvih dana okupacije, pod skut fašističkog okupatora. Ali sve to nije omelo najsvjesnije i najsmjelije sinove Sandžaka da otpočnu tešku i pravednu borbu protiv nadmoćnijih okupatora. Tu borbu ponosnih i slobodarskih sinova prihvatila je ogromna većina naroda Sandžaka. Stvarane su čete, bataljoni, odredi. Razgarao se pravi narodni ustanak, koji je obuhvatao sve šire i šire mase naroda i sve više ugrožavao okupatorske garnizone u opkoljenim gradovima. Takav razmah oslobodilačkog ustanka natjerao je okupatora da stvori oslonac i saveznika u redovima izdajnika srpskog naroda za borbu protiv narodnog ustanka. Uz negovu punu materijalnu pomoć stvoreni su četnički odredi na čijem su čelu stajali poznati izrodi i narodne gulikože Vojo Nenadić, Grigorije Božović, pop Jevđević, Živko Anđelić i izdajnički oficiri bivše jugoslovenske vojske Jovan Jelovac, Radoman Railić, Vuk Kalaitović, Lukačević i ostali. U zajednici sa Musolinijevim palikućama i četničkim bandama Draže Mihajlovića iz Crne Gore i Srbije, a pod jedinstvenom komandom fašističkog okupatora, uspjelo je domaćim izrodima da u proleće 1942. godine privremeno potisnu narodno-oslobodilačke snage iz Sandžaka i da potom u Sandžaku zavedu krvavi teror koji je progutao stotine najboljih i najčestijih sinova našeg kraja.

I baš u tim teškim danima okupatorske ofanzive krenuo je iz svog zavičaja cvijet najboljih sinova i kćeri Sandžaka, okupljenih u III sandžačkoj brigadi, da bi produžili svetu oslobodilačku borbu. I zaista, ovi hrabri borci pronijeli su ime Sandžaka kroz mnoge borbe i okršaje u Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori, junački boreći se za slobodu svih naroda Jugoslavije, za slobodu i čast Sandžaka. Svojom istrajnošću i prožrtvovanjem ovi najbolji sinovi našeg kraja osvojili su za Sandžak dostojno mjesto ostalim pokrajanima naše zemlje i pokazali da se mi Sandžaklije znamo boriti za svoju slobodu, za svoju budućnost.

Srbi i muslimani Sandžaka

Vladajući krugovi bivše Jugoslavije smatrali su Sandžak kao svoju prćiju, koju su iskorištavali za svoje nenarodne i pjačkaške ciljeve. Za vrijeme 23 godine života u Jugoslaviji Sandžak je bio kraj nazadan ekonomski, politički i kulturno; kraj se malo učitelja, ali sa mnogo žandarma; sa malo puteva, ali mnogo putara; sa malo ljekara, ali mnogo bolesti. Tako zaostao on je bio posebno tlo za ekonomsko i političko iskorištavanje za račun šake nenaoružanih upravljača i njihovih korteša – sandžačkih šićardžija. I baš u tim gulikožama i politikantima, kao i u izdajničkim oficirama Draže Mihajlovića, okupator je našao svoje odane sluge i vrijeme saradnika. Beskrajni su zločini koje su ovi izrodi, u zajednici sa fašističkim krvolocima, počinili nad narodom Sandžaka. Mnogobrojne nevine žrtve na pljevaljskom strelištu, čitava popaljena sela i općine širom Sandžaka, hiljade poklanih žena i djece, krvavi bratoubilački rat između Srba i muslimana, prisilno mobilisanje sinova Sandžaka i njihovo odvođenje zajedno sa fašističkom okupatorskom vojskom čak na Neretvu u borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske, sve su to zločini koje su ovi izdajnici srpskog naroda učinili po naredbi Draže Mihajlovića i izbjegličke vlade, a pod okriljem i u ime kralja i monarhije. U toj borbi protiv naroda i slobode oni su ostali dosljedni služeći vjerno hitlerovske razbojnike danas, kao što su odano služili Musolinjeve palikuće juče. Svi srpski izrodi čine to danas u zajednici sa onim, od početka okupacije dobro poznatim, njemačkim špijunama Hasanom Zvizdićem, Husejnom Rovčaninom, Galjanom Lukačom i drugim izdajnicima, koji su za račun okupatora organizovali ustašku miliciju i bacili je u borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske koji su krivi i za smrt stotina muslimana Sandžaka na Istočnom frontu i koji i danas navode muslimane na nove zločine i novu krv. Ali ovaj razbojnički savez srpskih i muslimanskih izroda, četnika i milicije, pod okriljem švapskih krvopija, neće ih spasiti od odmazde i uništenja koje im nose narodni osvetnici, junačka Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije.

Narode Sandžaka

Iz nadčoječanske borbe i ogromnih žrtava naših naroda izrasla je slavna Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije koja se oduprla svim ofanzivama okupatora i domaćih izdajnika i postala moćna armija, koja danas u svim krajevima naše zemlje nanosi teške udarce okupatoru i oslobađa svakim danom mnoga sela i gradove. Naši saveznici uvidjeli su da je borba koju su poveli narodi Jugoslavije, na čelu sa Komuničkom partijom, jedina pravedna i dosljedna borba, koja će skinuti jaram okupatora i donijeti narodima Jugoslavije ravnopravnost i demokratske slobode. Saveznici odaju najveće priznanje našoj vojsci potvrđujući to slanjem svojih delegacija u Vrhovni štab Narodno-oslobodilačke vojske. Otvorena izdajnička služba Draže Mihajlovića i jugoslovenske izbjegličke vlade, kao i riješenost saveznika da poslije rata sami narodi odlučuju o svome državnom uređenju, jasno pokazuje da plodove naše slavne i krvave borbe neće nikada moći ugrabiti izdajnici naše domovine.

Svjesno sadašnje situacije i veličine događaja u kojima se nalazimo, osjećajući punu i veliku odgovornost koje se prihvata, Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka izjavljuje:

Naš glavni zadatak jeste stvaranje borbenog jedinstva Srba i muslimana i stavljanje svih ljudskih i materijalnih snaga naroda Sandžaka u službu frontu, za što brže izvojevanje pune narodne slobode.

Mi nećemo izbjegliču vladu. Toj izdaničko-izbjegličkoj vladi, čiji je aktivni ministar vojni Draža Mihajlović služio i danas služi fašističkim okupatorima, nema povartka u zemlju, još manje povratka na vlast. Sam narod će slobodnom voljom odlučiti o svojoj budućnosti i državnom uređenju.

Mi tražimo da se svi krivci za žrtve i stradanja naših naroda, za izdaju narodno-oslobodilačke borbe, izvedu pred narodni sud gdje će odgovarati za svoje zločine i izdaju.

Mi nećemo stari državni aparat koji je ranije stajao u službi svih narodnih režima, a poslije kapitualcije postao poslušno oruđe u rukama fašističkih okupatora. Mi smatramo narodno-oslobodilačke odbore organima prave i istinske narodne vlasti, koji najbolje odgovaraju potrebama i interesima naroda i narodno-oslobodilačke borbe.

Mi smatramo da samo demokratska i federativna Jugoslavija može zadovoljiti interese i nacionalna prava naših naroda i ostvariti sretnu i snažnu zajednicu jugoslovenskih naroda, u kojoj će biti i Sandžak.

Izražavamo svoju duboku zahvalnost i prizanje Vrhovnom štabu narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije za mudro i pobjednosno vođenje narodno-oslobodilačke borbe i svoje nepokolebljivo povjerenje političkom rukovodstvu narodno-oslobodilačke borbe i jedinom predstavniku naroda Jugoslavije – Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije.

Autor: dr. Šefket Krcić
revija SANDŽAK | 10. januar 2014. | br. 175 | RevijaSANDZAK.com

Leave a comment