Skoro da ne prođe godina a da se ne raspišu neki izbori, parlamentarni, lokalni, predsjednički, izbori za savjete nacionalnih manjina. Ni ova godina nije izuzetak pa su izbori već raspisani za april.U civiliziranom, pravno i ekonomski reguliranom i uređenom društvu, izbori su za većinu građana manje bitna stvar u životu jer im od izbora i odabranih funkcionera uglavnom ne zavisi kvalitet života zato što je njma već odavno sistem uređen, posao obezbijeđen, bezbjednost i ekologija su na visokom nivou a infrastruktura sređena. Zbog svega ovoga oni koji su bili u prilici da pogledaju izlaznost na izborima u nekoj civiliziranoj zemlji vidjeli su da je procjenat izlaznosti uglavnom mali, jer su glasači slabo zainteresirani za glasanje, pa skoro da nema razlike između kandidata, a u uređenom društvu kandidati nemaju ništa revolucionarno ponuditi glasaču.,Kod nas je odavno postalo sve suprotno civilizaciji i uređenosti pa su izbori kod nas pitanje osnovnih pravila za kvalitet života. Pitanje posla, bezbjednosti, ekologije, obrazovanja, infrastrukture i uopće preživljavanja, a sve je ovo na žalost dospjelo u ruke politike i političara koji o svemu ovome odlučuju i oni su ti koji u naše ime odlučuju o svim pomenutim stvarima. Pošto su političari postali glavne face, umjesto da to budu naučnici, sportisti, humanisti, doktori, zanatlije, umjetnici, onda je bavljenje politikom postao glavni biznis i preokupacija mnogih koji svim sredstvima posežu da osvoje vlast, a kada je osvoje ne ispuštaju je ni pod koju cijenu.To nam govori da je politika za većinu izuzetno unosna i isplativa stvar.Ta pojava nije mimoišla ni Sandžak a sa sigurnošću tvrdim da je politička opsesija ovdje na ovim prostorima najizraženija, tako da političari i njihove partije koje obnašaju vlast u gradovima Sandžaka svim sredstvima brane svoje pozicije, a mehanizmi čuvanja vlasti su im dostupni i oni ih iskorišćavaju na sve moguće načine. Tolika želja za pobjedom i daljim opstankom na vlasti su dokaz da većina njih ima i ličnu korist od vlasti čim posežu svim sredstvima ubjeđivanja glasača. Pokušaću da se osvrnem na Novi Pazar glavni, najveći i po mnogome najznačajniji grad u Sandžaku, bez namjere da potcijenim ili zanemarim ostale gradove u Sandžaku.To je grad u kojem sam rođen, živim, radim i nemam namjeru da ga napuštam, a želja mi je da i moji potomci ostanu u ovom gradu. Pošto volim svoj grad onda i primjećujem šta je dobro, a šta je lose, tako da me niko ne može ubjeđivati u nešto drugačije, i vrijeđati moju inteligenciju i razum pričanjem bajki. Pošto sam bio u prilici da posjetim druge gradove i države, onda itekako znam da napravim paralelu šta je dobro a šta loše, šta je kvalitet a šta nekvalitet. Predizborna euforija se zahuktava, oni koji su na vlasti govore kako su za vrijeme svoje vladavine uradili sve najbolje i obećavaju da samo oni mogu najbolje rukovoditi gradom. Pošto nas vlast bombarduje reklamom da živimo u “Evropskom” Novom Pazaru, ja bih volio da me osim u geografskom smislu, u ostalo ubjede po čemu smo mi to “Evropski”. Da uporedimo Novi Pazar sa ostalim gradovima u Srbiji, ili slučajno ako to smiju da se uporedimo sa Zapadnom Evropom. Volio bih da me ubjede da li ispunjavamo evropske standarde ekonomije, ekologije, infrastrukture, bezbjednosti, saobraćaja, higijene, obrazovanja, redovnog i kvalitetnog snabdijevanja vodom i strujom, zatim uređenosti ulica, trotoara, rijeka. Opocizija naravno kritikuje vlast i obećava da će baš oni biti ti koji će učiniti život boljim. Birači uglavnom sa strane merkaju, odmjeravaju ko je jači da bi se priklonili u zadnjem času onom za koga procijene da je najjači, neki gunđaju, govore kako ih izbori ne zanimaju i kako su svi isti, neki su već sada odabrali za koga će glasati.Tradicionalno upošljenici u lokalnim i državnim organima glasaju za partije na vlasti, privatnici kao i njihovi radnici glasaju uglavnom prema nekom svojem interesu, dok nezapošljeni su često i najpasivniji kada su izbori u pitanju jer su mnogi od njih bili iznevjereni, obmanuti pa su zato takvi uglavnom nezainteresovani za glasanje. Ako uzmemo u obzir one koji su se opredjelili za koga će glasati i one koji ne izlaze na glasanje, sa sigurnošću tvrdim da su nezainteresovani u velikoj većini u odnosu na bilo koju drugu opciju.U daljem nastavku teksta obratio bih se nezainteresiranim, koji smatraju da njihov glas neće promijeniti kvalitet njihovog života. E pa gospodo nezainteresirani, onaj ko će biti na vlasti je najodgovorniji, upravo za vaš kavalitet života. Ekonomska kriza je očigledna i za nju čovjek djelimično može preuzeti sopstvenu odgovornost i krivicu, dok kriza savjesti, morala, karaktera je u apsolutnoj čovjekovoj nadlježnosti. Apsolutna krivica je na pojedincu. Zapravo ta vrsta krize je zahvatila naše društvo, pa ljudi okreću glavu na zlo, nepravdu, nekvalitet. Mnoge takva pojava ne dotiče jer zašto bi njih interesirao problem komšije, sugrađanina kada je takvima bitno samo da je njima dobro. Mali je broj onih koji će reagirati i otkloniti ili barem pokušati da otklone problem i nepravdu, malo je onih koji će govoriti o nepravdi i ukazivati na nju, a na žalost ima onih koji nemaju ni najniži stepen ljudskosti, pa ne preziru u svojoj duši ni zlo. Ljudi se ne boje Boga već ljudi i to onih ljudi koji imaju neku vlast, a na toj vlasti su ih opet doveli ti isti ljudi koji se boje i plaše vlastodržaca. Neumijem ni sebi da odgovorim čemu ovolika poniznost ljudi koji se zahvaljuju asfaltu, banderi, radnom mjestu, uličnom osvjetljenju. Zahvaljuju se onima koji su plaćeni da to urade a sve što urade opet je to od mojih i vaših para. Putna infrastruktura se izvodi od naših para koje ostavimo kupujući gorivo, registrujući auto, plaćajući struju i ostale komunalije, zatim razne vrste taksi i poreza koje plaćamo. Dakle, ja i ti dragi moj ponizni brate im dajemo unaprijed pare da nam sve to urade što drugi gradovi dobiše prije nekoliko decenija i čemu toliko zahvaljivanje. Jedan dio sredstava koje koriste za izvođenje radova su od kredita koje ćemo opet ja i ti plaćati a ima i sredstava koje su dobili od donacija ili sadake. Ovdje je nivo obrazovanja pao na najniže grane, zato što je sve izvještačeno, pa se partijska pripadnost vladajućoj stranci uzima u obzir za zapošljenje i za ostanak na poslu, a kada nestručna lica rade nekvaliet je neupitan.
Vratimo se unazad dvadesetak godina gdje želim podsjetiti da je gradska robna pijaca ovaj grad spasila od gladi. Na njoj su robu prodavali svi trgovci koji su robu donoslili iz inostranstva kao i lokalni proizvođači odeće i obuće, sve je tako počelo a od toga su imali koristi svi, i oni koji su direktno prodavali kao i svi ostali, jer bi novac ostajao u našem gradu. E možda si baš ti novac zarađivao na toj pijaci, da baš ti koji ovo čitaš si za jedan pijačni dan zaradio kao sada za nekoliko mjeseci. E toga više nema jer dok si ti trgovao niko nije mislio da unaprijedi tvoje poslovanje i tvoj radni prostor a onaj ko rukovodi gradom za to je zaslužan, možda te zbunjujem pa se pitaš kako to da ti opština poboljša poslovanje i da proda tvoju robu, evo kako. Sjećaš li se desetina, stotina autobusa i auta koji su dolazili u Novi Pazar da trguju, e pa podsjetit ću te da ta vozila nisu imala gdje da se parkiraju nego bi redovno bilo zakrčenje saobraćaja a za njihovo uredno parkiranje nije imao ko da misli. Kada bi ti kupci došli do pijace zatekli bi neuređen prodajni prostor, nepokriven, pa bi kupci i prodavci bili izloženi kiši, suncu, hladnoći a na tlu si imao ili blato ili prašinu. Kada je kupac i prodavac zadovoljan, onda mu često ovo ne zapadne za oko, ali jedno se sigurno pamti, a to je da je taj kupac koji je ostavio novac u Novom Pazaru sa kupljenom robom bio zaustavljen na putu prema Srbiji, čime je maltretiran a roba mu često oduzimana. E dragi moj brate, nije imao ko da stane u zaštitu tvojem poslu pa ti se kupci iz Srbije okrenuše drugim mjestima a pijaca umire li umire. Veliki broj ljudi se tada zaposlio kod proizvođača odeće, obuće, namještaja,z atim u firmama koje se bave prevozom a svi oni svoje proizvode i usluge počeše nekako da plasiraju na tržištima u okruženju. Sve je to lijepo išlo, vlasnici zabogadiše a radnici su od plate pravili kuće, kupovali automobile. Posljednjih godina i ta privredna grana umire, gazde su uložili ogroman novac u objekte, mašine, vozila i ostali bez gotovine misleći da će posao uvijek cvjetati. Počeše da se gase jedna po jedna fabrika pa i tvoja, da baš tvoja koji ovo čitaš a još uvijek si nezainteresiran. Možda si bio prevaren pa ti se sve smučilo, ali nadu položi u to da ti može pomoći neko ko misli na tebe, da bi obnovio tvoj posao ako do sada za tebe niko nije mislio, a trebao je. Evo kako je trebao, kod nabavke sirovina i plasmana gotovih proizvoda poseban značaj ima putna infrastruktura koja ako je dobra i umrežena olakšaće transport i smanjiti trošak, na dvadesetak km. od grada je pruga a povezivanje sa njom bi u velikoj meri olakšalo i pojeftinilo transport roba. Na mnogim sajmovima preduzetništva gdje se sklapaju ugovori o poslovnoj saradnji općina nije učinila nikakvu sponu u povezivanju trgovaca a takve stvari mogu da pomognu kada bi znali i htjeli. Općina je morala, kroz razne programe i pomoć, nagraditi one firme koje su zapošljavale veliki broj radnika i unaprijediti njihov rad, da do tih fabrika uredi kompletnu infastrukturu, da fabrike imaju kvalitetnu struju a ne da im se kvare mašine zbog nekvalitetne struje, da se urede sistemi prećišćavanje otpadnih voda koje iz kamenjara izbacuju otpad u rijeke. Vlast je morala da pomogne uvoznicima kao i izvoznicima oko papirologije, i u edukaciji tih radnji, nelojalne i neozbiljne privrednike da sankcioniše, kako bi ozbiljni i odgovorni radili, da se ukaže potreba međusobne trgovine, a ne da nam dolaze iz drugih gradova i država razni avanturisti, sa namjerom izvlačenja novca odavde, da li je ovoliko prisustvo kineskih trgovaca normalna stvar, naravno da nije, a vlast je ta koja može i tu uvesti red. Obraćam se i tebi čovječe sa sela, koji si pasivan pa ni tebe ništa ne zanima. Nekada si od svoje proizvodnje voća, povrća, mesa, mlijeka, meda, kao i od prerađevina istih mogao da živiš, porodica ti je bila na okupu i nisi željkovao nikog iz porodice. Pogledaj danas njive ti neorane, voćnjaci zapušteni, stoku si smanjio na jedno ili dva grla, penziju nemaš a djeca ti se odseliše u inostranstvo. Da li si se za to borio kroz život, da tvoja muka i trud nemaju nikakvu korist, a da se sa djecom viđaš jednom do dva puta godišnje po desetak dana. Da si imao odgovornu vlast ona bi ti uredila puteve do sela, otvorila zadruge i otkupne stanice za otkup tvojih proizvoda pa bi cijela tvoja familija radila i bila na okupu. I ti si kriv za to što si pogrešno birao ili često nisi nikog birao jer si mislio da je tvoj glas beznačajan. Obraćam se i tebi majko koja šalješ dijete u školu i kažeš da i tebe ne zanima društvena aktivnost. Znaš li ti majko da ti dijete na putu do škole veći dio puta ide ulicom umjesto trotoarom, jer su totoari odavno postali parkirališta i mjesta za trgovinu, onaj ko je zadužen da uvede red u tom sistemu je nezainteresiran, jer on ne želi da se zamjera sa ljudima koji mu mogu biti potencijalni glasači. Na putu do škole, ili u povratku kući, često je mrak jer je ulična rasveta neispravna, neispravni su i semafori i neobilježeni pješački prijelazi, pa ti dijete rizikuje život dok prelazi ulicu.I kada sve te prepreke i barijere prođe i dođe do škole, e tu ga čeka nastavak opasnosti. Za vrijeme odmora, uglavnom djeca izađu da kupe neku užinu, e onda kreće novi problem, hrana koju naša djeca kupuju je uglavnom nekvalitetna, bajata i opasna po zdravlje. Ni tu nadlježni organi nisu poradili ništa da uvedu standard u proizvodnji i skladištenju hrane. Iza ćoška oko škole tvoje dijete je izloženo novoj opasnosti, tu ga vrbuju razni mangupi koji mu u početku nude cigare a sve se završava time da mu na kraju prodaju drogu. Ako i drogu preživi, e onda obrazovni sistem sigurno neće, to će ga dotući, jer ako ga obrazuje i uči neki novozapošljeni partijski miljenik, tu neće ništa naučiti, jer taj se nije zaposlio na osnovu znanja, već nekih drugih kriterijuma. Čak i oni odgovorni i pošteni predavači često pokleknu pred sistemom i postaju nemoćni, a obrazovni sistem je kod nas takav da se planski radi na otupljivanju i zaglupljivanju naše djece. Obraćam se i tebi koji imaš svijest o ekologiji i voliš čiste ulice i rijeke, pa zar ti da budeš nezainteresiran, kada je na svakom koraku dokaz prljavštine i neuređenja. Obraćam se i tebi koji imaš auto, a takvih nas je većina, pogledaj samo kakvim ulicama voziš auto, mnoge su neasfaltirane a one koje imaju asfalt su uglavnom oštećenje, jer podloga nije dobro urađena, a i tanko je asfaltirano. Ako se nekakao dokotrljaš do grada, e čikam te da nađeš parking, naravno da je to često nemoguća misija, jer vlasti rasprodaše svu imovinu pa sada i kada bi htjeli nemaju gdje da prave parkirališta. Zar te i to ne dotiče pa saginješ glavu i govoriš svi su isti neću da glasam. Obratiću se i tebi koji si zavolio sport i želiš da se ispravno razvijaš da zdravo živiš, kažeš da i tebe sve ovo ne zanima. Ako si nekakao svojim zalaganjem i trudom naučio da barataš loptom ne znam samo da li će ti to pomoći da budeš u prvom timu fudbalskog nam kluba, koji osim naziva ništa nema sa Novim Pazarom. Zar te ta i druge nepravde ne dotiču pa si i ti nezainteresiran. Obraćam se i vama koji se po raznim osnovama zaposliste u nekoj opštinskoj ili državnoj firmi, većina vas je odana partiji na vlasti, ma ko bio tada na vlast. Čemu tolika poniznost i strah među vama pa se toliko zahvaljujete vlastodršcima, zar da do kraja života budete pred nekim direktorom ponizni i uplašeni za aktivnosti van radnog vremena.
Ovo nije poziv da glasate određenu političku opciju već poziv da se otrgenete pasivnosti i nezainteresiranosti, a svakoj vlasti je namjera da te otupe i učine te nezainteresiranim za društvene događaje, jer njima ne odgovara da ti vidiš njihov nerad i nekvalitet. Često ističeš svi su isti, nemam za koga da glasam, e pa ako kažeš svi su isti onda komentariši one koji su bili i sada su na vlasti, dok za neku drugačiju ponudu ne znaš kakva je dok ne dođe na vlast, pa nju izuzmi iz komentara svi su isti. Neću ti reći da je neka opcija bolja od one druge ali ti mogu reći je drugačija, dakle postoji i nešto drugačije što neznamo kakvo je dok ne probamo. Ne možemo komentarisati na primjer ukus neke hrane dok je ne probamo, ako nam se dopadne opet ćemo je jesti u suprotnome mijenjamo jelovnik.

Nihad Kadrić, Revija Sandžak 184.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *