Piše: Edin Zećirović
Piše: Edin Zećirović

Nerijetko sam razmišljao o tome kako je moguće da zločini poput onih u Šahovićima ili Starčeviću ostanu nerasvijetljeni, a počinioci nekažnjeni. Međutim kako vrijeme odmiče i nižu se godine jedna za drugom, životna zbilja nam sama daje odgovor na ovo pitanje. Naime, nije davno bilo, pa da ne možemo pamtiti, kada su nam se desili zločini, torture i progoni poput ovih koje ću hronološki nabrojati (ograničio sam se samo na Sandžak, jer za one u BiH bi trebala knjiga kako bi se pobrojali):

BUKOVICA Od juna 1992. do juna 1996. u Bukovičkim selima je od strane regularne vojske i policije tadašnje Jugoslavije, u općini Pljevlja (prema podacima Udruženja poginulih Bukovičana) oteto 11 osoba, a 70 ih je podvrgnuto teškoj fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje 8 kuća, uništene dvije džamije, protjerano oko 90 porodica sa oko 270 članova, a sva domaćinstva opljačkana. Od 31 sela Bukovice u kojima su živjeli Bošnjaci 24 sela su potpuno raseljena.  U sudskom epilogu 21.12.2010. šestočlano sudsko vijeće na čelu sa Šefkijom Đeševićem je izreklo („usljed nedostatka dokaza“) oslobađajuću presudu svim akterima bukovačkih zločina. Da bi se u startu zataškala, presuda je saopštena tek 31.12.2010. godine (ouči nove godine) u 15h.

SJEVERIN 22. oktobra 1992. godine na stanici Mioč kod Priboja paraVOJNA formacija na čelu sa Milanom Lukićem je otela 16 Bošnjaka. Potom su ih odveli u hotel Vilina Vlas kod Višegrada gdje su se nad njima fizički iživljavali, što je po Milanovoj naredbi fotografisao jedan fotoreporter, a potom su ih odveli na obalu Drine i strijeljali ih. Suđenje za ratni zločin optuženima za otmicu u Sjeverinu održano je pred vijećem Okružnog  suda u Beogradu, koje je osudilo u odsustvu Milana Lukića i Olivera Krsmanovića na po 20 godina zatvora, Dragutina Dragićevića, koji je prisustvovao suđenju na 20 godina zatvora i Đorđa Ševića, koji je takođe prisustvovao suđenju, na 15 godina zatvora. Dakle ukupno na 75 godina / 16 ubijenih = 4,7 godina za svakog ubijenog Bošnjaka, da li je to pravda?

KUKUROVIĆE 18. februara 1993. godine užički korpus u sastavu Vojske Jugoslavije izvršio je granatiranje sela Kukurovići u općini Priboj, pri čemu su ubijena 3 mještanina Bošnjačke nacionalnosti, pričinjena ogromna materijalna šteta i zaplašeno ostalo stanovništvo, naravno bez ikakvog povoda. Nekoliko dana kasnije opljačkane su i spaljene ostale bošnjačke kuće. Aprila 2013. Viši sud R Srbije donosi presudu u kojoj utvrđuje odgovornost Vojske Jugoslavije za ratni zločin počinjen u selu Kukurovići. Ubrzo zatim marta 2014. apelacioni sud u Beogradu poništava presudu Višeg suda i predmet vraća na ponovno suđenje. U dogledno vrijeme javnost će imati priliku da se upozna sa pravdom ovih sudova kada su u pitanju Bošnjaci.

ŠTRPCI 27. februara 1993. godine, prema svim indicijama, Milan Lukić opet sa svojom paraVOJNOM formacijom i uz pomoć državnih organa, u stanici Štrpci vrši otmicu 18 Bošnjaka, 1 Hrvata i jedne nepoznate osobe, čija sudbina do dan danas nije rasvijetljena. Jedino što se pouzdano zna jeste da su mrtvi. Podsjećanja radi, Milan Lukić je priveden od strane užičke policije 4 dana nakon otmice Sjeverinskih Bošnjaka (26.10.1992.), da bi ubrzo na intervenciju viših državnih instanci bio pušten, što mu je nesumljivo omogućilo izvođenje monstruoznog zločina u Štrpcima. Tek 22 godine nakon ovog stravičnog zločina srbijanske vlasti su podigle optužnicu (03.03.2015.godine) protiv 5 lica. U BiH je istovremeno privedeno u vezi sa ovim zločinom još 10 lica. Međutim već 19.03.2015. Vijeće Apelacionog suda u Beogradu ukida pritvor svoj peterici optuženih i pušta ih da se brane sa slobode. Ostaje da se vidi da li će u ovom slučaju državni organi biti dosljedniji i efikasniji u odnosu na dosadašnju praksu kada su u pitanju zločini prema Bošnjacima, ili … ?

strpci-spomenik

Ovakvi zločini u civiliziranom svijetu XXI stoljeća, u uređenim društvima i odgovornim zajednicama ne mogu ostati nerasvijetljeni, a počinioci moraju biti izvedeni pred lice pravde i adekvatno kažnjeni. Ovo je preduslov u koliko želimo jedni drugima gledati u oči kako bismo nakon toga mi Bošnjaci mogli ublažiti ožiljke svojih rana, a našoj djeci osigurati izvjesniju budućnost bez nove Bukovice, Sjeverina, Kukurovića, Štrpaca i sličnih zlodjela.

Autor: Edin Zećirović

Revija Sandžak, 183, april 2015. godine

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *