Novi Pazar je imao tijekom svoje povijesti puno krajnosti koje su mijenjale tok njegove sudbine u periodima koji su dolazili nakon. Ako uzmemo period posljednjih stotinu godina, razne okolnosti su utjecale da se život jedne generacije razlikuje od života druge generacije.
Kada bi nagle promjene spominjali, pošli bi od onih tijekom pedesetih i šezdesetih godina, kada je u toku bila prisilna dereligizacija kroz rušenje islamskih svetinja i nametnuta ateistička percepcija. Mladi su bili suočeni sa velikim nedostatkom, ali se vjera nije izgubila. Odrastali su u ljude koji će desetljećima kasnije izgraditi puno više džamija nego što su ih komunisti porušili i živjeti religioznije nego ikada.
Kada je Novi Pazar postao grad industrije, kada su desetine velikih fabrika i preduzeća upošljavale hiljade radnika, mladima su nedostajale visoke škole. Niko nije mogao predvidjeti da će te generacije desetljećima kasnije učiniti epohalne napore da se to ostvari njihovoj djeci.
Kada je, početkom devedesetih, u vihoru mržnje i širenja straha sa svih strana, Novi Pazar preuzeo barjak borbe za prava svih Sandžaklija, generacije kojima je ubijan identitet, ustale su hrabro kao da njihov višedesetoljetni san uopće nije trajao toliko.
Kada su počela ratna dejstva na Balkanu, te se agresijom na Bosnu i Hercegovinu, te političkim sceniranjem prilika u Sandžaku moglo osjetiti na primjerima Štrpca, Sjeverina, Bukovice i Kukurovića, da se zlo može desiti i ovdje, mladi su migrirali i prema istoku i prema zapadu. Mnogi se nijesu vratili, ali nijesu nikada zaboravili svoja ognjišta, te su uz svoj narod uvijek kada to zatreba.
Kada je Novi Pazar od svog radnog stanovništva dobio ime „privredno čudo“ o kojem je cijeli svijet pričao, mladi su i tada bili motor koji dizao na noge čak i regionalnu ekonomiju.
Kada je 2001. godine dobio svoju prvu visokoškolsku ustanovu (FIS), a zatim i univerzitet 2002. godine (UNINP), spriječen je odlazak mladih prema do tada ustaljenim obrazovnim centrima u zemlji i okolnim zemljama. Danas, nakon 15 godina Sandžačkog visokoškolstva, imamo generacije obrazovanih mladih ljudi i imamo procentualni rast obrazovanih iz godine u godinu.
Iz svega ovoga možemo zaključiti da je Sandžačka omladina danas sudionik najprogresivnije epohe koju Sandžak pamti. Ali, idealno stanje Sandžaku nije poznato sada iz jednog drugog razloga: političke (bez)obzirnosti. Kada o njoj govorimo, govorimo o poretku koji danas sve više sami sebi kreiramo, sve više na platformi savjesti nas samih. Kada kažemo nas – mislimo na svakog Sandžačkog čovjeka koji djeluje na polju utjecaja na sudbine Sandžačkog mladog čovjeka kroz sferu politike. A politika presudno utječe na položaj mladih u ovom gradu.
Sistem u kome veliki broj obrazovanih ljudi nema perspektivu u pogledu korišćenja jednakih šansi za zapošljavanjem, te nametanjem predodređenosti i pripadanja nekoj od političkih partija koje su na vlasti, kao predispozicijama za dobijanje posla, nakaradno obesmišljava svaki sistem vrijednosti, te utječe na dekadenstu konzistentnost između društvene uloge i ličnih dostignuća. Ingerencije politike koje ne poznaju opću društvenu korist od poslušnosti i odanosti svojim interesima, narušavaju sistematski harmoniju vrijednosti znanja i ostvarivanja znanja u profesionalnom smislu, jer znanje sa kompetencijama nije osnovna vrijednost kada je u pitanju rangiranje kadra u institucijama koje su u nadležnosti političkih odlučioca. U prilog tome ide i stopa obrazovanih ljudi koja iz godine u godinu raste, a koju ne prati stepen otvaranja novih radnih mjesta, što se, također, mora pripisati odgovornosti političkih faktora koji nijesu u stanju, namjerno ili u odsustvu kapaciteta djelovanja, ostvariti za mlade ljude ambijent i mogućnosti da svoju budućnost grade u svom gradu. Zato, danas imamo problem da loša ekonomska situacija, uzrokovana odsustvom privrednih investicija, ali i nemogućnotsima da najkvalitetniji ljudi rade i žive od svog rada, primorava mlade ljude da odlaze iz Novog Pazara.
Pošto je povijest Novog Pazara, povijest puna iznenađenja i nepredvidivih okolnosti koje su mijenjale tok sudbine grada, sljedeće što se može očekivati jeste to da se mladi izbore za svoju budućnost, onako kako se to od njih egzistencija nalaže. Vrijeme korjenitih promjena, i jedna nova epoha, očekuje se od novih generacija, koji ne vide mogućnost da se nadaju svok uspjehu od strane dosadašnje politike vođene u ovom gradu, što zbog umanjenih kapaciteta da im nešto pruži, što zbog svjesnoti da u takvom sistemu za njih nema mjesta. Lahko se može predvidjeti da će mladi ljudi Novog Pazara u budućnosti, ujedinjenim snagama zahtjevati pravedan sistem i da će se, ako govorimo u političkom smilsu, prikloniti idejama i modelima koji će sistem jednakih šansi, novih mogućnosti i kapaciteta, prihvatiti kao jedine moguće. Taj sistem može biti samo onaj koji nije do sada sudjelovao u postojećem sistemu, a kamo li bio njegov pokretač.
Omladina je vratila vjeru, ponos, radinost, obrazovanje. Omladina će vratiti i pravdu. Kada se misli da je Sandžačka omladina savladana, ukalupljena i ušutkana, dolazi epoha iznenađenja.
Ta epoha koja dolazi, još jedna je epoha neočekivanih pozitivnih i korjenitih promjena.

Piše: Dženis Šaćirović, Glavni i idgovorni urednk Revije Sandžak, Revija Sandžak 187. broj

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *