Mnoštvo je događaja koji su obilježili vrijeme koje je za nama, a koji u manjoj ili većoj mjeri zavređuju pažnju i dodatnu analizu. Među njima se, na samom vrhu ljestvice, nesumnjivo i danas nalaze, izbori vijećnika za Bošnjačko nacionalno vijeće, kao i sve ono što im je predhodilo i ono što se zbilo i još uvijek zbiva nakon njih. No, kako bismo razjasnili Hamletovsku dilemu iz naslova krenimo redom.
Farsa zvana Bošnjačko nacionalno vijeće u tehničkom mandatu, u kojoj su svojevremeno učešća uzeli čak i najviši državni službenici, opće je poznata stvar pa je ne bih mnogo komentirao ovom prilikom. Ono što su centri moći (beogradski, probeogradski, k’o demek bošnjački, poltronski i sl.) izvukli kao pouku iz tog perioda jeste da ovog puta ne smiju dozvoliti da se stvar otme kontroli pa da ih opet boli glava. Država je izmjenama zakona smanjila ingerencije i nadležnosti vijeća. Valjda iz bojazni da, poslije dugog perioda obespravljenosti, ne zbuni svoje građane drugih nacionalnosti tolikim „pravima i slobodama“, pa bolje daj na kašičicu. Naše „lokal-patriote“ su, u periodu kad su izbori već postali izvjesni, u nekoliko navrata pokušali izvjesti manevre raznim spasonosnim inicijativama, pokušavajući na taj način zbuniti Bošnjake, a sebe svrstati u borce za bošnjačka pitanja. Međutim, njihovu plitkost su Bošnjaci vrlo brzo prepoznali i nijesu joj posvjetili značajniju pažnju.
Ali (eh da nije ovog ali), nakon niza propalih manevara na sandžačku scenu stupa manevarski velemajstor lično, proklamujući ono o čemu sandžački narod već glasno priča i poduže vrijeme priželjkuje, a to je BOŠNJAČKO JEDINSTVO. Činjenica da je nekolke godine prije, ličnim manevrima, proizveo glavni razlog bošnjačkog razjedinjavanja – pokušaj stvaranja paralelne islamske zajednice, valjda je, uz želju i nadu da će ove rede ispraviti grešku, i bila presudna i NAROD SE UPECAO U MREŽU. Na drugoj strani našao se pokret okupljen oko suverena bošnjačkog pitanja, kome se je pokušavalo spočitavati da je osnovna prepreka bošnjačkom jedinstvu i pozitivnim procesima u Sandžaku, pokret kome je prošlog puta uz asistenciju države i oteto BNV. No, međutim, izborne malverzacije velemajstora koje su se desile u Tutinu i Sjenici, opet uz asistenciju državnih organa, doduše ovog puta sa nižih nivoa, poprilično su demaskirale sad već proklamovanu frazu o bošnjačkom jedinstvu. Iza maske se je počela nazirati ogoljena želja za vlašću ili bolje reći vlasništvom nad tom, za Bošnjake, važnom institucijom. Pod parolom CILJ OPRAVDAVA SREDSTVA, još jedared je silovana i prekrojena volja građana. Bilo kako bilo, druga lista je, zarad Bošnjaka i Sandžaka, uzela učešća u konstituiranju BNV-a, nadajući se da će zaista biti makar minimuma svijesti i konstruktivizma u pravcu postizanja bošnjačkog jedinstva. Konstituirajuća sjednica je protekla uz dozu blage napetosti, ali je narodu ostavila nadu da se stvari kreću u pozitivnom pravcu. U međuvremenu je u Domu kulture održana svječanost u povodu obilježavanja Dana Sandžaka, kojoj su prisustvovali svi važni politički i društveni faktori. Može se reći da je ovaj događaj napravio svojevrsnu revoluciju i postavio urnek kako se treba i može graditi jedinstvo, uz toleranciju i poštivanje suprotnog stava i mišljenja. No, ubrzo je na red došla i druga sjednica BNV-a, kojom je predsjedavao „velemajstor“ lično. Pokušaj nipodaštavanja volje građana izražene kroz 16 legitimno izabranih vijećnika je došao kao hladan tuš cijelome Sandžaku. Nesposobnost prihvatanja drugačijeg mišljenja, autokratizam, bahaćenje, strah od javnosti, samo su neke od bora koje su se mogle vidjeti na ogoljenom licu, nakon što su maske popadale. Oni koji su se upecali na proklamovanu frazu bošnjačkog jedinstva konačno su imali priliku da shvate da su ustvari samo zagrizli mamac i da ih sad neko namotava na štap. Čudi činjenica da je na drugoj strani 18 intelektualaca, koje je narod izabrao pod geslom borbe za postizanje bošnjačkog jedinstva, ostalo nijemo na ovakvo ponašanje njihovog vođe. Valjda su se oni, godinama surađujući sa njim, navikli na ove njegove bore, te im je sve ovo „prirodna pojava“. Da je sve ovo za njih prirodna pojava, govori i njihova tišina kojom potvrđuju odluke „velemajstora“ da nakon svega, negdje, nekako, sa nekim, izabere organe vijeća i o tome samo kratko izvijesti javnost.
Nakon svega ovoga još uvijek ostaje aktuelna Hamletovska dilema iz naslova: Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) ili Suljovo nacionalno vijeće (SNV)? – Pitanje je sad!
Svoje viđenje ću završiti stihovima iz Hamleta u kojima se nalaze dva moguća odgovora na postavljenu dilemu, pa neka odabere svak šta mu je bliže karakteru, časti i dostojanstvu.
„O, biti ili ne biti – pitanje je sad:
Da li je ljudskog duha dostojnije
Trpjeti praćke i strijele sudbine nasilne,
Ili oružje dići na more muka
I otporom ih sve zauvijek okončati?“
(Revija Sandžak, br. 181)