PROGLAS Revije “Sandžak” iz 1932. godine: „Sandžaklijama i prijateljima Sandžaka“: „Potreban je bio odavno jedan list u kome bi našao pisanog izlaza cio javni život našega Sandžaka. Potrebno je podstaći ljude da nekakav kulturno značajan posao otpočne. Potrebno je bilo da se naši školovani ljudi zainteresiraju za javne poslove rodnog kraja, da se unese nešto duhovnog života u naše zaspale gradove i prošire pokret na naše sandžačko selo. Zbog toga je pokrenut list ‘Sandžak.’ Poreknut ne da on sam sve to sredi, nego da pomogne, ponegdje podstakne, dovede u međusobnu vezu one koji to hoće da rade…“
Ove godine, tačnije 1. februara, navršava se 85 godina od objavljivanja prvog broja najvećeg lista u historiji ovih prostora. Revija “Sandžak” je fenomen kakav nije zabilježen do današnjih dana, a uloga koju je ovaj medij imao, kroz svoj diskontitunitet pojavljivanja, ostavio je neizbrisiv trag na polju novinarstva, ali i sveopće uloge u svim kritičnim vremenima u Sandžaku.
Podsjećanja radi, Revija “Sandžak” je objavljivana u periodima: 1932-1938, 1944-45, 1990-91, 1992-2001, 2011-2015, i uspostavljena pod novim rukovodstvom 2016. godine. Promatrajući godine izlaska, ovaj fenomen nazvan “glasom istine i pobune”, vjerovatno najvrijednijeg urednika prof. dr. Šefketa Krcića, nesumnjivo je u nekim godinama svog djelovanja, predstavljao i jedini izvor normiranog medijskog izvještavanja u vihoru nevolja naroda Sandžaka. Podsjećanja radi, Sreten Vukosavljević, svoje političke i društvene stavove, uprkos volji režima tadašnjeg državnog ustrojstva, deklarirao je u Revija “Sandžak” po cijeni pune odgovornosti i odmazde. Milivoje Žugić je, tijekom,
Kroz ovaj hronološki leksikon kulturnih i političkih događaja u Sandžaku, prošla su sva imena. Gotovo da ne postoji ime u politici i kulturi da nije u određenom periodu bilo prisutno u Reviji “Sandžak”. Svi su u ostavili traga, kako u svojim deklariranjima u sferi politike, tako i u izvještajima o aktivnostima na svim društvenim poljima. Revija je, stoga, i svojevtsno vjedočanstvo koje sa sobom nosi neizbrisiv trag svih ljudi i vinovnika događaja.
Za ovo glasilo možemo slobodno reći da je bilo u fokusu borbe sa tri najveća režima koji su za prostor i narod Sandžaka bili naročito destruktivni: Karađorđevićev, Miloševićev i Tadićev. Zamislite samo, tu ključnu ulogu koju u teškim vremenima na sebe preuzima grupa odgovornih ljudi. Odgovornih prema sebi, svom narodu i vremenu, a pored toga hrabrih i ljudi na strani istine.
Sa Revijom “Sandžak” je teško trgovati argumentima, jer njena arhiva govori i svim događajima. Ona je zabilježila svaki duh teških vremena, a ako govorimo o historijskoj ulozi na prostoru Sandžaka i Srbije, možemo reći da je tijekom devedesetih godina bila i jedino svjetlo istine na ovim prostorima. Plasiranjem istine u ono vrijeme, zabranama, zaplenama, zastrašivanjima, ucjenama, prijetnjama, te sudskim proganjanjima uredništva i ostalim metodama ugrožavanja prava na pisanju istine, Revija “Sandžak” je oličenje istrajnosti, ali i vječite potrebe da se pojavi i obavlja svoju ulogu. Možemo sa ponosom reći da je ovaj medij izdržao sve nedaće, nepravde i ostao ono što je od samog početka i bio – simbol Sandžaka i najveće ime pod nebom sandžačkog novinarstva.
U ime uredništva Revije “Sandžak”, svim Sandžaklijama – Bošnjacima, Srbima, Crnogorcima i Albancima, čestitam Dan Sandžačkog novinarstva.
Piše: Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak, 189. broj