Piše: Muhamed Ćeman
Piše: Muhamed Ćeman

U subotu veče, u prepunoj sali luksemburškog predgrađa Begen, svečano je obilježena treća godišnjica osnivanja Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) Luksemburga.

Manifestacija je svečano otpočela učenjem odlomka iz Kur’ana. Nakon što je proučeno ašere, prisutnima se kratko obratio predsjednik BKZ Luksemburga Muhamed Ćeman, koji je tom prilikom poselamio prisutne i iskazao im dobrodošlicu, a nakon toga pojasnio da je organizator večeri vodio računa da program koji slijedi svojim sadržajem ispoštuje tri glavne odrednice bošnjačkog identiteta – vjeru, jezik i vezivanje za domovinski prostor, Bosnu i Sandžak. Također se dotakao medijske hajke kojoj je BKZ Luksemburga bila izložena u zadnje dvije godine zbog prikupljanja sredstava za izgradnju Bošnjačkog kulturnog centra u Petnjici na Bihoru, te je istakao da su pomenuti pritisci samo dodatno ojačali BKZ Luksemburga čemu svjedoči i veliki broj prisutnih na obilježavanju njene treće godišnjice.

 

Promocija Enciklopedije sandžačkobošnjačke književnosti

U nastavku programa, moderator Elvedin Halilović najavio je promociju Enciklopedije sandžačkobošnjačke književnosti, te je dao riječ promotoru, književniku Remziji Hajdarpašiću, koji je u svom iscrpnom predstavljanju Enciklopedije između ostalog istakao  da je Enciklopedija najbolji dokaz o sazrijevanju našeg naroda, te da je njome gospodin Fehratović ugradio još jedan kamen u temelje riznice u kojoj se čuva bošnjački identitet i kultura. Hajdarpašić je takođe podvukao da ne može savremeni sandžački pisac stvarati djela primjerena modernom dobu bez poznavanja sopstvenih korijena. Uslijedilo je obraćanje autora Enciklopedije dr. Jahje Fehratovića, koji je tom prilikom govorio o sandžačkobošnjačkoj književnosti kroz povijest te njenom prisvajanju od strane naših komšija, prvenstveno Srba i Crnogoraca. U tom kontekstu istakao je i glavnu važnost nastajanja Enciklopedije, a podvukao je i značaj institucija poput Svjetskog bošnjačkog kongresa – izdavača Enciklopedije, ali i BKZ-a i drugih koje nastoje očuvati bošnjačku kulturu, vjeru i običaje, te interese Bošnjaka uopšteno. Autor Fehratović je tijekom svog izlaganja najavio skori izlazak iz štampe još nekoliko novih tomova Enciklopedije, što je osobito obradovalo prisutne.

 

Obraćanje predsjednika BKZ Petnjica Almira Muratovića

Po okončanju promocije Enciklopedije, prisutnima se obratio predsjednik BKZ Petnjica, Almir Muratović koji je tom prilikom predstavio rad i angažman tamošnjeg BKZ-a, te je također premijerno prikazana i kratka video reportaža iz Petnjice realizovana od strane SandžakTV, koja je detaljno predstavila projekat izgradnje Bošnjačkog kulturnog centra (BKC) “Sandžak” u Petnjici. Uslijedila je polučasovna pauza koja je protekla uz muhabet i druženje mnogobrojne publike i govornika.

 

Dodjela priznanja «Mulla Osman Hrastoder»

 U drugom dijelu programa, svečano je dodijeljeno priznanje koje je ustanovila upravo BKZ Luksemburga, a koja nosi naziv po velikom heroju Sandžaka –  “Mulla Osman Hrastoder”. Ovogodišnji laureat je predsjednik Šure, tj. Islamske zajednice Luksemburga Sabahudin Selimović. Organizator se odlučio da ovogodišnje priznanje uruči gospodinu Selimoviću kako bi mu se odalo priznanje za veliki trud i zalaganje u kontekstu okupljanja muslimana tj. džemata u zajedničku uniju tj. Šuru, što je preduslov za traženje ravnopravnog statusa po uzoru na druge religije u Luksemburgu, te je nedavno, kao posljedica pomenutih napora, islam u Luksemburgu konačno konvencioniran kroz potpisivanje ugovora između predstavnika Šure i Države. Priznanje u ruke gospodina Selimovića uručio je najstariji član odbora BKZ Luksemburga hadži Omer Pezerović. Vidno ganut, Selimović se kratko obratio prisutnima. Tom prilikom čestitao je godišnjicu BKZ Luksemburga, srdačno se zahvalio na dodjeli priznanja, te je na kraju istakao da skraćenica BKZ za njega ne znači samo Bošnjačka kulturna zajednica, već i BOŠNJACI KRENIMO ZAJEDNO.

 

Obraćanje predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) dr. Mustafe Cerića

Po uručenju nagrade, uslijedilo je nadahnuto obraćanje predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) dr. Mustafe Cerića, koji je govorio na temu – “Domovinski prostor Bošnjaka – savremeni izazovi i perspektive”, te ovom prilikom poštovani čitatelji, zbog njegove osobite važnosti i značaja, objavljujemo integralni sadržaj njegovog izlaganja.

LJILJANI: „Hvala vam što ste, u ovako velikom broju, došli na ovu našu 3. obljetnicu BKZ-a, jer znam da vam se večeras u Luksemburgu nude i drugi programi, možda više zabavni, ali vi ste se odlučili ovu večer pokloniti svojoj naciji… Hvala vam na tome od mog i srca svih Bošnjaka, koji prihvataju pravilo da je ‘svaki Bošnjak odgovoran za drugog Bošnjaka’, ma gdje bio… Važno je naglasiti ovu izreku ‘ma gdje bio’, jer vidim da smo se večeras okupili ovdje u Luksemburgu kao Bošnjaci iz raznih krajeva na Balkanu i Europi sa nacionalnom zastavom Bošnjaka – s ljiljanima… Da, kao što znate, Svjetski bošnjački kongres je usvojio zastavu sa ljiljanima kao nacionalnu zastavu Bošnjaka… Oni koji se protive da ova zastava bude samo zastava Bošnjaka, dobro su došli da prihvate da ljiljani budu i njihova zastava, jer mi smo potpuno svjesni činjenice da Bošnjaci nisu samo muslimani, već da Bošnjaci mogu biti i hrišćani i kršćani… Bošnjak nije vjersko, već nacionalno ime svih onih koji se tako osjećaju, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.

BOSNA JE DOMOVINSKI PROSTOR BOŠNJAKA: Odmah da kažem kao odgovor na postavljenu temu: domovinski prostor Bošnjaka na Balkanu i Europi je definiran u njihovom povijesnom i nacionalnom imenu – Bošnjak; imenu koje je izvedeno iz imena njihove zemlje, Bosne. Ovu vezu između nacionalnog imena – Bošnjak – i domovinskog prostora – Bosna – ne samo da nije teško primijetiti, već ta dva pojma nije moguće rastaviti ni fizički ni mentalno. Dakle, Bosna je glavni domovinski prostor Bošnjaka, koji su svakim danom sve više svjesni te činjenice i sve se više oslobađaju straha da o tome jasno i glasno govore. Također, oni kojima je na srcu suživot i tolerancija na Balkanu, sve više razumiji ovaj govor Bošnjaka, kao što razumiju da je i Sandžak povijesni i nacionalni prostor Bošnjaka. Dakako, gorka je činjenica da su Bošnjaci danas rasuti po cijelom Balkanu, Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Najviše ih ima u Turskoj. Prema nekim procjenama, Bošnjaka danas ima oko deset miliona. Ako je to tačno, a jeste, onda samo jedna trećina Bošnjaka živi u svojoj matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini, dok su dvije trećine rasute po svijetu.

Ta naša saznanja o tome ko smo, šta smo, odakle smo i gdje nam je naš domovinski prostor na osnovu našeg povijesnog i nacionalnog prava, zahtijevaju da mislimo i govorimo o našim ‘savremenim izazovima i perspektivama’. Prije svega, moramo se suočiti sa percepcijama drugih o nama, percepcijama koje nemaju logike, pa baš zato i jesu percepcije, koje ne poštuju logiku, odnosno logika ne mijenja percepcije. Jedna od tih percepcija o nama, koja nas opterećuje, jeste ta da smo mi, Bošnjaci, kao nacija i kao vjera ‘historijska greška’. Oni koji tako misle o nama ne znaju nam objasniti kako smo mi ‘historijska greška’, ali znaju da im tu grešku valja ispravljati i to etničkim čišćenjem i genocidom.

PAMĆENJE: Druga percepcija o nama, kao posljedica te prve, jeste da mi nemamo ništa svoje, vlastito, već da je sve što nam pripada, u stvari, tuđe, uključujući i naše vlastito sjećanje, naše vlastito pamćenje. Nama se osporava i pravo na vlastito pamćenje, jer ni to ne smije biti naše vlastito. Ne smijemo ni naša sjećanja prisvajati kao naša vlastita, već to za nas treba čuvati neko drugi i to nam servirati onako i onoliko koliko u nama neće buditi osjećaj prava na naciju, vjeru, jezik, kulturu, zemlju i državu, jer oni znaju, a evo i mi znamo, da je identitet jedne nacije u kontinuitetu njenog pamćenja. Zato im je zasmetalo osnivanje naših nacionalnih institucija, jer su u tome prepoznali da im te njihove negativne percepcije o nama padaju u vodu. Mi ne samo da odbacujemo njihovu percepciju o ‘historijskoj grešci’, već smo se odvažili planski i svjesno oživljavati naše sjećanje, naše pamćenje na naše pravo na naciju, vjeru, kulturu, jezik, zemlju, dom, domovinu i državu. To su savremeni izazovi Bošnjaka – da se probude, da se sjete i da upamte svoje povijesno i nacionalno pravo na naciju i državu iz čega proizilaze i sva druga prava, kao što su pravo na vjeru, kulturu, jezik, dom i domovinu. Naravno, matičnu domovinu Bosnu i Hercegovinu svih Bošnjaka, ma gdje bili…

PANBOŠNJAČKO NACIONALNO BUĐENJE: Dakako, negativne percepcije drugih o nama nas opterećuju, ali percepcije koje mi imamo o samima sebi su opasnije. Prije svih, percepcija koju mi sami sebi namećemo, svjesno ili nesvjesno, o tome da ne znamo čiji smo zato što nismo spremni biti svoji i raditi za svoj nacionalni interes. Ova samopercepcija Bošnjaka je posljedica konfuzije u definiciji da Bosna i Hercegovina nije ničija zemlja, pa tako može biti svačija, te da ni Bošnjaci nisu ničiji, pa čak ni svoji, pa mogu biti svačiji. Ovu samonegirajuću percepciju o nama samima moramo mijenjati kroz razvijanje svijesti o bošnjačkom nacionalnom suosjećanju i solidarnosti, tako da Bošnjaci znaju da se imaju na koga osloniti i pouzdati, a to će reći da Bošnjaci pripadaju samima sebi, te da njihova zemlja Bosna i Hercegovina pripada njima, kao što pripada i svima drugima koji je doživljavaju kao svoju zemlju i svoju državu. Zbog toga, nema potrebe da Bošnjaci budu ičiji. Nema potrebe da se bilo kome dodvoravaju. Nema potrebe da svoju naciju izdaju zarad svojih ličnih interesa. Posebno je opasna percepcija, koja se u posljednje vrijeme širi među Boišnjacima, a to je da se Bošnjak ne može pouzdati u drugog Bošnjaka nacionalno, politički, poslovno, pa čak ni prijateljski. Konstatacija koja se često čuje među Bošnjacima: ‘Najgori su naši’, treba nas zabrinuti i moramo se upitati šta se to s nama događa pa sami sebi jamu kopamo. Bošnjaci nisu loši ljudi. Spremni su jedan drugome pomoći, ali gubitak nacionalnog, političkog i poslovnog samopoštovanja (self-esteem) u Bošnjaka javlja se kao posljedica nedostatka osmišljenog i uvjerljivog nacionalnog i političkog vođstva, a to opet rađa još jednu opterećavajuću, negativnu samopercepciju o tome da smo, kao nacija, neuspješni zato što nijedan započeti nacionalni projekat ne možemo privesti kraju. Tako u zadnje vrijeme neki govori i o našim započetim nacionalnim projektima Svjetskom bošnjačkom kongresu (SBK), Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti (BANU), Bošnjačkom nacionalnom fondu (BNF) i Bošnjačkoj kulturnoj zajednici (BKZ)… Oni koji to govore, u želji da nas motiviraju da radimo više i brže u podizanju ovih naših nacionalnih institucija, su dobronamjerni i mi to pozdravljamo… Međutim, ima i onih koji nas ovom pričom žele obeshrabriti na ovom našem putu, jer im je to do sada polazilo za rukom, da nas svojom negativnom pričom uplaše, pa da odustanemo od započetog posla. Upravo njima želimo poručiti da su se ovoga puta preračunali, jer nas njihova negativna priča samo stimulira da radimo više, bolje i uspješnije, ako Bog da… Dokaz tome je i ovaj večerašnji skup, ova promocija ‘Enciklopedije sandžačkobošnjačke književnosti’, te vaše prisustvo, koje je izraz visoke nacionalne svijesti u Bošnjaka. Dakle, ideja panbošnjačkog nacionalnog buđenja se ostvaruje… polahko, ali sigurno, hvala Bogu…

Dragi Bošnjaci i Bošnjakinje, ma gdje bili, 21. stoljeće je stoljeće našeg nacionalnog, kulturnog i državnog buđenja, našeg ustajanja, našeg jedinstva u odbrani od etničkog čišćenja i genocida. Mi to dugujemo našim potomcima! Zato, hrabro i ponosno trebamo biti zajedno na našem putu do zadanog cilja, ako Bog da…”

 

U sklopu večeri, fatihom, dovom i(li) minutom šutnje odata je počast tragično preminulim u padu helikoptera u Srbiji.

U danima koji su prethodili ovom doista po riječima mnogih prisutnih izvanrednom skupu, predsjednik SBK-a dr. Cerić susreo se sa imamima, predstavnicima bošnjačkih udruženja i džemata u Luksemburgu, te održao niz predavanja na različitim lokacijama u Luksemburgu.

 

Autor: Muhamed Ćeman

Revija Sandžak, 183, april 2015. godine

Leave a comment