ismet zukorlic
Ismet Zukorlić

Nakon više od 25 godina od uvođenja višepartijskog sistema, na prostorima, odnosno, državnim zajednicama nastalim na ustavno-pravnom republičkom razgraničenju (Ustavom SFRJ iz 1974. zagarantovano osamostaljenje do odcjepljenja), pokrajinama u sastavu Republike sa posebnim statusom Srbija je kasnije isti jednostrano ukinula. U svim današnjim državama i autonomnim jedinicama nastali su pokreti koji su bili organizovani na nacionalnim, čak i nacionalističkim idejama, što je kasnije dovelo do krvavih događaja koji su na kraju završili genocidom nad Bošnjacima koji je najstariji narod Balkana, odnosno, autohton po svom kulturnom i vjerskom naslijeđu, s jedne strane, odnosno, najmlađi po političkom organizovanju, s druge strane. Da krenemo redoslijedom.

U periodu od Balkanskih ratova, između dva svjetska rata, kada su Bošnjaci izgubili svoj identitet i definitivno raslojeni po novonastalim zajednicama, zahvaljujući najviše Turskoj koja je prodala Bosnu i ukinula joj autonomiju, a s druge strane dala istu Srbiji i Hrvatskoj, počinje sunovrat Bošnjaka. U periodu između dva rata, Muslimani koji su izgubili naciju bivaju suočeni sa nizom genocida i protjerivanja, što je posebno izraženo na teritorijama današnjih država Srbije i Crne Gore, gdje su se tadašnje vlasti surovo obračunavale sa Bošnjacima po principu: trećinu pobiti, trećinu protjerati i trećinu asimilirati. Manji dio Bošnjaka koji je ostao u zapadnoj Bosni organizuje se u Jugoslovensku muslimansku organizaciju (JMO) osnovanu iste godine kad i KPJ (1919). Prvi predsjednik bio je tuzlanski muftija hadži hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić, što po pravilu o bošnjačkom organizovanju nije dugo trajalo. Godine 1923. dolazi do cijepanja partije i to na opciju koju je predvodio Maglajlić, a drugu Mehmed Spaho, kasnije ministar u Vladi Kraljevine SHS.

Danas se možemo pitati zašto partija nije nosila prefiks Bošnjačka i da li je to bio uslov da djeluje kao vjerska, a ne kao nacionalna? U periodu 1924-1936. KPJ je u ilegali i vraća se pred početak II svjetskog rata. Početkom rata KPJ dolazi do izražaja jer je okupila inteligenciju preko svog ogranka – Saveza komunista omladine Jugoslavije (SKOJ). Dobro organizuje omladinu i vodi odlučujuću ulogu u odbrani zemlje od okupatora. Da li slučajno ili ne, ostaje historiji da ovo dokaže. Bilo kako bilo, poslije rata ostaje i jedina i neprikosnovena partija sve do 1990. Imala je totalitaristički karakter. U poslijeratnom periodu mijenja ime u Savez komunista Jugoslavije (SKJ) na 7. kongresu partije u Zagrebu (2-7. novembar 1952.).

Šta karakteriše ovaj period u poslijeratnoj Jugoslaviji. KPJ, kasnije SKJ, čisto je totalitarna partija na principima strogog idealizma da je čovjek jedini fizički i organizaciono pravni faktor civilizacije i da ima jedino i neprikosnoveno pravo na odlučivanje. Dovodi Muslimane vjernike u nezavidan položaj, pa su se morali odlučiti po sistemu „uzmi ili ostavi“, tako da je izbacila iz sistema automatski muslimansku inteligenciju, jer je muslimanima bilo vjerski zabranjeno priznavati ateizam za ideologiju, što sa drugim činiocima jugoslovenske zajednice nije bio slučaj jer religije poput katolicizma, odnosno, pravoslavlja nemaju striktni monoteizam kao što je slučaj sa islamom. Šta je još bitno naglasiti za ovaj period? Agrarna reforma 1945-1948. godine dovodi do potpunog nestajanja privatnih gazdinstava po kojoj su praktično age i begovi u Bosni i Sandžaku bili osuđeni na konačnu smrt. Siromaštvo na koje su osuđeni oduzimanjem posjeda nije davalo nikakve šanse za prosperitet muslimana Bošnjaka, što se vidi iz činjenice da su upravo najnerazvijeniji krajevi baš gdje su bili naseljeni muslimani, odnosno, Bošnjaci, što im je dodatno otežavalo opstanak na prostorima sa vjekovnom tradicijom. Isključeni iz političkog života, osim pojedinaca koji su bili pod budnim okom obavještajnih službi, u nemogućnosti da djeluju politički, ostavljena je mogućnost „džamija ili politika“.

Pošto je muslimanu najveće poniženje biti ateist, u strahu da ne izgube iman počinje egzodus Bošnjaka iseljavanjem za Tursku, što se slobodno može nazvati još jednim od genocida nad Bošnjacima gdje je u periodu od 50-60 godina broj Bošnjaka gotovo prepolovljen na Balkanu činjenicom da se nisu mogli pisati ni kao Muslimani, već su morali imati prefiks u imenu Srbin muslimanske ili Hrvat muslimanske vjere. U tom periodu jedino su opstajale familije koje su iza zavjesa učile djecu o svojoj vjeri i vjeri svojih predaka. Možemo konstatovati da su naši djedovi i nane i najzaslužniji što smo opstali na pradjedovskoj zemlji. Tek Ustavom iz 1974. godine Bošnjaci dobijaju neko svoje ime Musliman, koje ne znači nacionalno već vjersko opredjeljenje, što i dan-danas nanosi štetu Bošnjacima jer mnogi ne razlikuju vjeru od nacije.

DA LI JE SDA ISPUNILA OČEKIVANJA BOŠNJAKA

Nakon raspada SKJ 1990. na republičke komitete i uvođenje višepartijskog sistema u bivšoj Jugoslaviji, dolazi do formiranja nacionalnih, odnosno, nacionalističkih partija, što je i prouzrokovao brži raspad Jugoslavije. Po dobro pripremljenoj praksi, formirane su partije koje su imale i u Kraljevini SHS političko iskustvo, a i socijalističke partije su bile produžena ruka ultranacionalista, što se može svjedočiti i 1989. godine kada predsjednik SPS Slobodan Milošević na Gazimestanu koristi slogan: “Braćo Srbi, vas niko ne smije da bije”. Ta rečenica izbacila je i autora teksta iz tog političkog pokreta, jer riječi “braćo Srbi” definitivno su označile kraj multietičnosti, odnosno, multinacionalnosti koja je bila zaokružena pod slogan “bratstvo-jedinstvo” i formiranje novih, odnosno, starih partija, pa dolazi do potrebe da i Bošnjaci formiraju političku partiju. Stranka demokratske akcije (SDA) bila je prva i najmlađa partija zaokupljena većinskim muslimanskim članstvom, a slobodno se može reći i čisto muslimanskim, jer njen prvi predsjednik rahmetli Alija Izetbegović poznat je po svom djelu “Islamska deklaracija” i pokretu Mladi muslimani, koji je označen kao nacionalni pokret, ali ne i nacionalistički, što nije slučaj sa drugim partijama u okruženju.

Zašto SDA, a ne JMO i dan-danas se pitam, jer je JMO imala i organizacionu i idejnu formulaciju. Da li zbog same činjenice da je željela da zadrži multietičnost, ne uzimajući nijedan nacionalni prefiks? Neću nikada dobiti odgovor, ali sumnju da nešto u samom startu nije dobro urađeno daje i činjenica da partijski kolega i inicijator u materijalnom smislu rahmetli Adil Zulfikarpašić ubrzo formira Muslimansko-bošnjačku organizaciju (MBO) sa nacionalnim prefiksom, što dovodi odmah do činjenice da postoji strah od nacionalnog prefiksa. Ta je partija zbog nedovoljnog kadra i slabe nacionalne svijesti brzo nestala sa političke scene. U stranačke redove SDA ušli su dojučerašnji komunisti u kombinaciji sa nedovoljno vjerski prosvijetljenim kadrom, što joj nije davalo svjetlu budućnost, pa se to ubrzo i obistinilo. Partija je počela da se dijeli na razne frakcije, pa i danas imamo na desetine partija izrasle iz te opcije jer nema jasno definisan cilj i strategiju. Rezultat takvog djelovanja je da u BiH još nemamo zaokruženu državnu cjelinu. Još je na snazi dejtonska Bosna. Sandžak je podijeljen na dva dijela – sjeverni i južni, a ovaj sjeverni još na tri regionalne cjeline. Političari i političke partije nemaju rješenja jer, da bi ispunile nekakve bonuse, žele odvojiti vjeru i politiku, što je potpuna greška. To vidimo iz činjenice da je JMO imao na čelu hafiza Kur’ana i ubrzo, nakon samo dvije godine, došlo je do cijepanja te partije. Spaho, koji ju je pocijepao i kasnije postao ministar (dobio je fotelju za to), kada je vidio da je pogriješio pokušao je ispraviti, ali ne daju dušmani da se sa njima spekuliše – nastupila je njegova misteriozna smrt. Zato ni SDA bez jasno definisane nacionalne strategije nije imala apsolutno nikakvu budućnost, a ni Bošnjaci sa njom.

NACIONALNO BUĐENJE

Osnivanjem Mešihata Islamske zajednice Sandžaka 1993. i dolaskom na njegovo čelo muftije Muamer-ef Zukorlića počinje reorganizacija Islamske zajednice i njenih kadrova. U početku je to išlo mnogo lakše nego što se i očekivalo, jer se u Bosni još vodio rat, a nakon toga produžio se kosovski problem, da bi odlaskom Miloševića konačno bio završen Balkanski rat. Dolaze nove političke snage i novi ljudi na političkoj pozornici. Otvaranjem dječjih vrtića, medresa (muške i ženske), islamskog fakulteta, do univerziteta, Srbija nije primjećivala opasnost. Tek tada počinje da opstruira Islamsku zajednicu i njeno djelovanje jeste usporila, ali nije onemogućila da kasnije iz njih ponikne projekat formiranja institucija BANU i BNF, da bi se sve to zaokružilo 29.12.2012. kada je osnovan SBK kao najvažniji faktor okupljanja Bošnjaka iz cijelog svijeta.

Dolazi do potrebe formiranja političke opcije koja će isključivo raditi za interes Bošnjaka, na njihovom povezivanju i predstavljanju u svijetu onakvima kakvi jesu i na kraju, što je pitanje svih pitanja, vraćanje integriteta, kako državnog tako i političkog, onakvog kakav Bošnjaci i zaslužuju, odnosno, jesu svoji na svome, to jest da je BiH matična država svih Bošnjaka i svih građana koji u njoj žive, sa podjednakim pravima, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost (najveći standard demokratije), što predstavlja i uslov za traženje istih prava i za njene građane van matične države.

ZAŠTO JE NASTALA NUŽNOST OSNIVANJA POLITIČKE OPCIJE KOJA ĆE PRIBLIŽITI VJERU I POLITIKU

Zašto je nastala potreba da se formira nova politička snaga na prostorima gdje žive Bošnjaci. U proteklih 25 godina svi pokreti i političke partije nisu dali ama baš nikakve rezultate i iz straha Bošnjaka da im se više ne ponove genocidi dolazi do potrebe formiranja političke partije sa bošnjačkim prefiksom i jasnim nacionalnim opredjeljenjem, bez umanjivanja prava ostalim činiocima državne zajednice. Šta je novina što donosi Bošnjačka demokratska zajednica:

– Statut BDZ, Član 6, tačka 2: Zastupanje i predstavljanje interesa pripadnika islamske vjeroispovijesti;

– Član 2, tačka 3: Očuvanje islama i ravnopravnosti Islamske zajednice sa ostalim crkvama i vjerskim zajednicama kao temelja opstanka bošnjačke nacionalne zajednice.

– Član 6, tačka 4: Priznanje bošnjačke nacionalne zajednice kao konstitutivnog naroda u Srbiji.

– Član 6, tačka 5: Zalaganje za uspostavu suštinske autonomne euro-regije Sandžak.

– Član 6, tačka 17: Zalaganje za promjenu jednonacionalnog Ustava i simbola Republike Srbije u skladu sa Ustavom.

Ovo su fokusi na kojima će se BDZ boriti da zaštiti svoju nacionalnu i vjersku zajednicu, a i činjenica da u političkoj strukturi mogu učestvovati svi činioci društva bez obzira na obavljanje društveno potrebnih djelatnosti, osim imama ako su u aktivnoj službi. Ovim se jasno kida godinama namjerno nametnuta teza da ne mogu vjera i politika zajedno, jer nigdje u svijetu nije poznata činjenica da je to odvojeno osim kod nas, ili su to komunisti namjerno odvojili jer jedino im je vjera predstavljala potencijalnu opasnost i zato su je podvojili, da li namjerno ili im je nametnuto sa strane – historija će to dokazati. Da je ovo bila podvala možemo zaključiti iz činjenice da su u historiji islama najviše državničke dužnosti obavljali upravo vjerski lideri. U vrijeme formiranja prvih islamskih država sve političke funkcije su obavljali i vjerski učenjaci, stručnjaci za pojedine oblasti.

Da malo pojasnimo šta je definicija politike kako čitaoce ne bi doveli u sumnju. Politika u najširem smislu označava aktivnosti kroz koju ljudi stvaraju, čuvaju, proizvode ili mijenjaju pravila po kojima žive. Takva označava prvenstveno društvenu aktivnost koja je, s jedne strane, bitno vezana za postojanje različitosti i konflikata, s druge strane, spremnost na kompromis i konsenzus. Politika, po pravilu, nikada ne predstavlja ostvarenje, već nastojanje da se ostvari rješenje sukoba. Ne vidim razlog zbog kojeg ne bi mogli djelovati politika i religija zajedno. Zar religija ima drugačiju definiciju politike? Upravo formiranjem BDZ kao političke partije želi se izbrisati taj sindrom koji je komunizam unio u svijest ljudi.

Osnovni cilj političkog djelovanjaBDZ upravo je rješavanje vitalnih ciljeva Bošnjaka teritorijalnog, vjerskog, kulturnog, kao i nacionalnog pitanja, čime bi Bošnjaci osjećali sigurnost da im se ne ponove genocidi koje su preživjeli u posljednjih 200 godina. Dokle god na ovim prostorima ne bude zavladala ravnopravnost među činiocima ovih područja, neće biti ni mira. Stoga, nakon svega predstavljenog duboko sam ubijeđen da BDZ ima jako uporište u svim porama društva ukoliko država u kojoj živimo prestane sa praksom jednoumlja i slušanjem samo poslušnih činilaca, koji joj sigurno ne donose dobro. To se može vidjeti i po rezultatima koje joj je ta politika i donijela. Ideja o jednakosti i ravnopravnosti svih činilaca društva, ali ne u formi već i u praksi, kojom BDZ na velika vrata ulazi na političku scenu Balkana na svim prostorima gdje žive Bošnjaci, prepoznatljiva je i po činiocima koji tu politiku vode. Uspjeh joj je više nego zagarantovan, a u skorijoj budućnosti će se to i dokazati.

Autor: Ismet Zukorlić
revija SANDŽAK | 1. februar 2014. | br. 176 | RevijaSANDZAK.com

Leave a comment