Džemaludin ef. Čaušević
Džemaludin ef. Čaušević
Džemaludin ef. Čaušević rođen je 1870. u Arapuši kod Bosanske Krupe. Visoko obrazovanje stiče u Istanbulu. Godine 1914. biva izabran za Reisu-l-Ulemu. Tu dužnost obnaša sve do 1930. godine kada u znak protesta, zbog odluke vlade u Beogradu o ukidanju vjerske autonomije Bošnjaka, podnosi ostavku i odlazi u mirovinu. Bio je saradnik brojnih listova, časopisa i kalendara kao što su “Behar“, “Biser“, “Misbah“, “Islamski Svijet“, i “Narodna Uzdanica“. U asocijaciji sa Muhamed Ef. Pandžom prevodi Kur’an na bosanski jezik i piše prvi kratki komentar. Kao duhovni vođa Bošnjačkog naroda, cijelog svog života posvjećuje se unapređenju vjersko-prosvjetnog i kulturnog života Bošnjaka.
Poznat je kao veliki dobrotvor. Nakon mučkog i podmuklog ubistva Ferdinanda, u Sarajevu i drugim mjestima došlo je do demonstracija protiv Srba. Nakon što je došlo do sudskih progona i interniranja srpskog stanovništva, Džemaludin ef. Čaušević se javno oglašava protiv takvih postupaka. Već 4. Jula. 1914. godine upućuje apel Bošnjacima savjetujući “svakom bratu muslimanu, da se kani zadirkivaja i izazivanja, a naročito da se prođe “Bogu mrskog djela uništavanja imovine.” Valja napomenuti da je tih dana i lično se zauzeo zaštiti nekliko srba. Svojom ljudskom moralnom i intelektualnom snagom, veličinom, dobrotom i tolerancijom ostavio je duboke tragove i u hrvatskom narodu čineći mu dobro i boreći se za njegov opći napredak u miru i slozi s Bošnjacima.
Reis Čaušević svoj apel proširuje objavljujući čuveni “Proglas muslimanima,” koji je objavio u sarajevskom alhamiado listu “Jeni Mishab“ (Nova Baklja), 24. Jula. 1914. Prema riječima Džemaludina Ef. ČauševiĆa “Kur’an strogo osuđuje i zabranjuje višebojstvo i pripisivanje druga Bogu,” zatim dodaje “Cilj je borbe i ratovanja koji muslimani vode da vjera bude samo u jednoga Boga. Sloboda vjere i savjesti ovdje nalaze svoj najbolji oslonac.”
Već 1918. godine, prve srpske jedinice ulaze u Sarajevo i čine nasilje nad Bošnjacima. Položaj Bošnjaka muslimana postaje neizdržljiv. U intervjuu za francuski list 1919. godine Čaušević naglašava da su Bošnjaci “ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim.” Oni bosanske muslimane smatraju “uljezima” – zaključio je Čaušević. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Svetozar Pribičevic, reagirao kod predsjednika Zemaljske Vlade za BiH, Atanasija Šole, da “diskretno” zatraži od ČauševiĆa da demantira izjavu francuskom novinaru, ili da mu u suprotnosti uputi prijedlog za njegovo penzionisanje. Šola je odgovorio da to nije moguće, jer su Čauševićevi navodi potpuno tačni i da se radi o čovjeku koji je 1914 štitio Srbe od progona.
Džemaludin ef. Čaušević umire 1938 godine i ukopan je na počasnom mjestu kod Begove džamije. Danas diljem Bosne i Sandžaka ima poštovalaca lika i djela ovog velikana. Tako u Bosni postoji i udruženje koje nosi naziv “Džemaludin ef. Čaušević”.
Mostarski list «Biser» (od 1. decembra 1913.) godine donosi, na svojoj naslovnoj stranici, jednu pjesmu pohvalnicu pod naslovom «Našem novom Reisu». Evo te pjesme u cijelosti:

Čeko te je narod ko ozebo sunca,
Da mu vidaš boli i stoljetne rane,
Misleć da će s tobom danak da mu grane
Sa života našeg najvišeg vrhunca.

I ti si nam došo, dragom Bogu hvala,
Sudbinom Islama da upravljaš sada;
Ja vjerujem da će reiska ti vlada
Biti pravi izraz naših ideala.
Ti tek napred hrli, a narod te cio
Uvjeren u jakost tvog velikog duha –
Na tvom putu prati, naš Džemale mio!

Reistvom je tvojim pobjedila pravda –
Nek pred tvojim umom u prašinu pada
Klika što se hrani korom tuđeg kruha!

Izvor: BOŠNJACI.NET i drugi članci, Revija Sandžak, broj 187.

Leave a comment