(Obrov-Akovo, 22. V 1866. – 09. IX 1953. Akovo, B. Polje)
Ove (2016.) godine Bošnjaci u Sandžaku, Bosni i Hercegovini i uopće u svijetu, trebaju obilježiti 150-tu obljetnicu od rođenja istaknutog bošnjačkog i sandžačkog Homera pjesnika, Avda Međedovića (Akovo, Bijelo Polje 1866-1953), na čijoj paradigmi (bošnjačko-sandžačkog epskog pjesništva), kazanog na bosanskom jeziku je riješeno golemo književno Homersko pitanje, o čemu smo upoznali čitatelje „Preporod“-a, u broju 1437, Sarajevo, od 01. velječe 2016. g. Dakle, tu enigmu su riješili istaknuti profesori i istraživači Univerziteta u Harvardu, početkom 30-ih godina, prošlog stoljeća, koji su istraživali, razgovarali i snimili 19 epova od pjesnika Avda Međedovića, i koji su ovog nenadmašnog “Pjevača priča” (kako ga je nazvao dr. Albert Lord), vrijednovali, da je nadmašio u svojim pjevanjima jednog legendarnog Homera. Da to nisu rekli i argumentirano potvrdili vrhunski stručnjaci sa Harvarda, to Bošnjaci danas ne bi mogli drugima dokazati i šire elaborirati, upravo zbog presije u kojoj žive u vrtlogu ralja između Srbije i Crne Gore. Zato, treba postaviti anketno pitanje, koliko učenici srednjih, osnovnih škola, medresa i islamskih fakulteta, znaju o Homerskom pitanju i o pjesniku Avdu Međedoviću? Njihovi odgovori će ukazati na činjenicu, koliko, upravo znaju njihovi nastavnici, o svojoj vjeri, znanosti i kulturi. U tom smislu, naša je namjera da podstaknemo i druge stvaraoce na razmišljanje i istraživanje. Upravo, ovaj temat više autora ima ulogu da bliže široj kulturnoj javnosti objasni i stručno tumači fenomen pjesnika Avda Međedovića, koji je po svemu sudeći jedinstven u povjesti, ne samo bošnjačke i islamske, već i svjetske literature. Stoga, iz tih razloga, ovaj prilog sam namijenio, kao opći pristup prvenstveno studentima i učenicima srednjih škola.
Književni stvaralaštvo u regiji Sandžaku je djelimično istraženo. Književni historičari su registrirali na stotine alhamijado stvaralaca, od XV do XX stoljeća, koji su stvarali počev od Plava, Gusinja, Rožaja, Akova (Bijelog Polja), Novog Pazara, Prijepolja sve do Taslidže (Pljevalja) i Užica. Mnoge ilahije i kaside fantastičnog sadržaja su obilježene u ovim krajevima, koje svjedoče o bogatom duhovnom životu Bošnjaka – muslimana, u vremenu preporoda. Na temlju tih činjenica, sandžačka duhovnost nije ni po čemu zaostajala od ostalih islamskih, i uopće europskih naroda, štaviše, sa stvaralaštvom Sabita Užičanina, Šejh Mehmeda Užičanina, Akovalija, i posebno Avda Međedovića, nadmašivala je po duhu stvaralaštvo toga vremena. Međutim, historijske okolnosti, i progone Bošnjaka sa prostora Sandžaka i uopće Balkana, učinile su svoje da se književnost ove regije marginilizira. Na sreću, sandžački stvaraoci su stoički odgovorno čuvali misao svog naroda, pa su omogućili američkim i drugim istraživačima da se istaknu u svojim poduhvatima. Tako da danas imamo, jednu mogućnost, da sa raznih aspekata slojevito istražimo strukturu sandžačke duhovnosti, a ponajprije, epsko djelo legendarnog Avda Međedovića.
Nažalost, u posljednje dvije decenije, sa književne scene su u vječnost otišli broji znalci Avdovog djela, kao što su: Alija Isaković, dr. Muhsin Rizvić, dr. Mehmedalija Bojić, dr. Rasim Muminović, akademik Alija Džogović, akademik Jašar Redžepagić, književnik Zaim Azemović, dr. Munib Maglajlić, koji su iza sebe ostavili značajne rasprave i studije o ovom stvaraocu, ali nažalost, one su rasute po brojnim časopisima i zbornicima. Neophodno je, da profesori, ne samo narodne književnosti, već i uopće bošnjačke književnosti, da se što cjelovitije istraži i javnosti prezentira kompleksno Avdovo epsko stvaralaštvo, od 19 epova, koliko su američki istraživači, za skoro pet godina sistematskog rada, snimili. Ovom prigodom, u ovoj kraćoj raspravi, naša je namjera, da ukažemo na neke osnovne dimenzije i crte Avdovog stvaralaštva, posebno, u njegovoj etičko-estetskoj i identiteskoj dimenziji.
Književnik Ćamil Sijarić, je u svojoj mladosti dobro poznavao pjesnika Avda Međedovića, sa kojim je preko majke, bio u srodstvu. Znao je za sve njegove vrline i nedaće. Upravo, zahvaljujući Avdovim pjesmama, kao i pjesmama drugih sandžačkih guslara, koje je pomno slušao, bilježio, pamtio i objavljivao, na osnovu čega je sticao honorar za studiranje, za prvo učenje Medrese u Skopju, a zatim studiranje prava na Univerzitetu u Beogradu. Međutim, bez obzira što je objavio skroman prilog o Avdovom pjesničkom umijeću, nije mogao za života presudno uticati i na njegovu afirmaciju u drugoj Jugoslaviji, u kojem su Bošnjaci bili nepriznati narod, jer u Avdovo pjesništvo su bili upućeni akademici SANU, kao i za druge pjesnike poput Ćor Husa Husovića, Saliha Ugljanina, Kasuma Rebronju, Muratage Kurtagića i druge sandžačke velikane, ali njihovo eventualno objavljivanje, značajno bi utjecalo na emancipaciju Bošnjaka, što nije bio cilj komunističke Jugoslavije do 1971. godine.
Zato, prilog o Avdovom pjesništvu, predstavlja jedan svojevrsni sažetak dugogodišnjih promišljanja i istraživanja ove kompleksne književno-kritičke problematike za potrebe edukacije stvaralaca mlađih generacija. U odnosu na autorov raniji rad “Etičke i književne vrijednosti epa Ženidba Smailagić Meha Avda Međedovića” ovaj rad donosi i svojevrsna sažimanja i osmišljavanja rješavanja Homerskog pitanja, koje su američki autori riješili na primjeru epskog pjesništva Avda Međedovića.Avdo Međedović

Do sada je zahvaljujući, izvanrednom sluhu tadašnjeg urednika za bošnjačku tradiciju, književniku rahmetli Aliji Isakovića sarajevska “Svjetlost”, kultrna izdavačka kuća, objavila (1987), Avdov ep “Ženidba Smailagić Meha” i što se tiče Bosne se gotovo na tome stalo. A kada je u pitanju izdavačka djelatnost za kulturu u Sandžaku (čime se ova regija može najviše ponositi) ima najmanje sredstava. Na taj način svjetlost dana očekuje još osamnaest Avdovih epova, koji se specijalno čuvaju u zbirci biblioteke na Univeriztetu u Harvardu (USA) i očekuju stručnu i kritičku obradu, a među njima i ep “Osmanbeg Delibegović i Pavićević Luka” (koji ima 13.331 stihova, čije se objavljivanje, kako saznajemo očekuje uskoro), koji profesori i stručnjaci iz Amerike smatraju uspješnijim od epa “Ženidba Smailagić Meha” (koji ima 12.311 stihova).
Bez obzira na svjetski renome ovog pjesnika, u Srbiji i Crnoj Gori u oficijalnim publikacijama (enciklopedijama i udžbenicima) nije napisano ni jednog redka o sandžačkom Homeru Avdu Međedoviću, pošto sa na engleskom jeziku malo prati što je objavljeno o ovom velikanu bošnjačkog duha, upravo samo zato što pripada bošnjačkoj kulturnoj tradiciji, upravo zbog vođenja permanentne diskriminatorske i denacionalizirajuće kulturne politike prema Bošnjacima i njihovom umjetničnom stvaralaštvu. Zato autor ovih redova, sa zadovoljstvom upućuje čitateljsku publiku na ovu neistraženu i nepoznatu (na našim sadašnjim prostorima) problematiku, koja po svom dosegu spada u sam vrh svjetskog epskog pjesništva i upoće stvaralaštva.
Globalno gledano, ovaj rad donosi jedan opći pristup i pregled unutrašnje strukture kompleksnog stvaralaštva Avda Međedovića. Izuzimajući epohalno djelo “Pjevač priča” harvardskog profesora dr Alberta Lorda, od strane bošnjačkih i drugih autora, bez obzira na više usješnih pokušaja, ne postoji cjelovit pristup tumačenja ovog epa, kojeg svjetski stručnjaci smatraju neprevaziđenim u ovom vidu ljudskog stvaralaštva pa ga s punim pravom smatraju da je nadmašio starog grčkog pjesnika Homera. U vezi ove problematike konsultirali smo se sa kolegom prof. dr Zlatkom Čolakovićem (koji je svojevremeno predavao na Univerzitetu u Bostonu, USA), koji nas je ljubazno uputio na kolegu prof. dr Davida Elemra na Harvardu, koji vodi brigu o Međedovićvoj duhovnoj ostavštini, koju su američki profesori u vremenu od 1933-35 i 1950. brižljivo sakupili i snimili, kada su istraživali pjesnčko stvaralaštvo sandžačkog Homera Avda Međedovića.
U svjetskoj literaturi ep, kao književna vrsta, je gotovo iščeznuo koncem XIX stoljeća, međutim, ep, kao stvaralačka forma, u bošnjačkoj književnoj tradiciji Sandžaka (na prekograničnom dijelu izemđu republika Crne Gore i Srbije) se zadržao do kraja XX stoljeća (o čemu govore epovi Muratage Kurtagića 1908-1999, kao jednog od najvećih izdanaka i pedesetih godina XX stoljeća i to u svom najsveobuhvatnijem i jedinstvenom narativnom obliku.
Međedovićevim epom, američki profesori su riješili tzv. Homersko pitanje. Avdo je posjedovao sjećanje i stvaralački duh, na osnovu čega su relevantni stručnjaci prosudili da je, ipak velika književna enigma riješena: Homer je postojao! Do Avda, znanstvenici su bili podijeljeni po ovom pitanja. Oni su bili podijeljeni da li je u situaciji da sveobuhvatno pjeva povjesnu dramu koja se dogodila šest i više vijekova prije njegovog rođenja. Zato, Međedovićev ep “Ženidba Smailagić Meha” u sebi sadrži kompleksna svojstva, od Gilgameša, Pjesme o osvajanju Jopea, Ilijade i Odiseje, Mahabharate, Pjesme o Rolandu, pa sve do Gundulićevog “Osmana” i Mažuranićevog “Smrt Smail age Čengića.” Prema važećoj književno-teriojskoj klasifikaciji epova, Međedovićev spjev “Ženidba Samilagić Meha” predstavlja vrhunac u svijetu povijesno-junačkog epa u svjetskoj literaturi.
Ep: „Ženidba Smailagić Meha” Avdo je ispjevao u periodu 5-12. jula 1933. godine. Ovaj ep se nalazi pod brojem 6840 u istraživačkoj kolekciji “Milman Perry” na Harvardu. “Ženidba…” je na našem jeziku prvi prut objavljena 1974. godine (Centar za studije usmene književnosti na Harvardskom univerzitetu).
Avdo MeđedovićAvdo opjeva događaje, jedne velike drame, s početka XVII stoljeća. U prvom dijelu epa Avdo osmišljava lik junaka Meha, a u drugom Tala. Radnja se odvija na dosta širokom rasponu i prostoru od Kanjiže do Budima. Pjesnik opisuje familiju čuvenog Meha (Mehmeda), Smailagina sina iz Kanjiže. Ovaj junak je bio poznat po izuzetnom ugledu, jer je u porodičnoj tradiciji držao položaj alajbega.
Interesantno, mladi Meho je bio zanimljiv momak. Rastao je kao ambiciozan i manje odgovoran čovjek, osjećajući izvjesnu krivnju u sebi. On je u tim godinama želio izvršiti pobunu. Ali, u tom činu, u izvjesnom smislu, smetao mu je očev autoritet. Zatim, mladi Meho ide sa bajraktarom Osamnom u Budim, gdje od vezira prima visok položaj. Meho na putu susreće grupu vojnika koji su ukrali ljepoticu Fatimu, koju su namjeravali udati protiv njene volje za generala Petra iz Karabogdana. Takvu situaciju je režirala Fatimina familija da bi se na taj način stvorio savezništvo sa Petrom, što je bilo protiv interesa Bosne. Zbog takve igre djevojka se usprortivila i pripremila je samoubistvo!
Meho u stilu velikog junaka oslobađa Fatimu i sa svojim pratiocima ubija Kapetana. Zatim, bošnjačku ljepoticu Fatimu, Meho vodi za Budim. Iz Budima on se vraća sa titulom alajbega, a oca iznenada izvještava haberom o svojoj ženidbi.
Međutim, prije toga dolazi do bitke između Bosanaca i izdajničkog vezira. U svatove se zovu najveće ličnosti Bosne, Krajine i Like. Međutim, nešto se iza leda kuhalo. To je osjetio Budalina Tale, koji je zahtijevao da se ubrza povratak.
Nakon toga, dolazi do bitke gdje Tale uspjeva da uhvati generala i budimskog vezira, zatim oslobađaju Fatiminog oca. Na taj način tema “Ženidba…” dobija novu dimenziju razvojom situacije u rekonstrukciji povijesnih događaja.
Dalje, u epu je prisutan blagi estetski humor, posebno kada je Tale u pitanju, kome je na kraju Fatima obećana. Dakle, humor se javlja kao osjećanje dinamičke reakcije posebno nadahnuto vedrinom i ljepotom Talavog lica. Na taj način, ep “Ženidba…” je postala vrhunska muslimansko-bošnjačka pjesma, pjesma koja se pamti i ne zaboravlja. Historijska identifikacija likova i glorifikavija naziva je posebna tema kojom se mogu baviti istraživači iz oblasti historiografije i etnologije.
Ako čitatelj hoće da sazna, kakva je osobenost Avdovog stiha, onda on mora pažljivo da prati ritam kazivanja pjesnika. Avdov stih je borba! A, poznato je da je borba pravilo postojanja. Njegove pjesme nas vežu za misiju Osmanlija i za muslimansku renesansu na Balkanu. Svaki lik njegovog epa je duboko individualiziran i manifestuje se kroz sukob različitih pogleda na svijet, kao i kroz sjećanja. Nad njima stoji um, tajna sila i borba sa simbolima, Naravno, sva se borba odvija kroz interese velikih sila toga vremena, koje pjesnik provodi kroz kosmogonijske ravni.
“Ženidba…” je drama po sudbini, a po stilu je nenadmašena lirika u kojoj svi elementi funkcionišu besprijekorno kao sistem. Dakle, u pitanju je nevjerovatno dramatično djelo narodne mudrosti, jedinstveno na Balkanu. U Avdovom epu je data jedna cjelovita etika u kojoj se doista veliča muslimanski narod, a isto tako s puno poštovanja i brige pjeva se i o svakom drugom narodu. U tome se bitno razlikuje Avdov ep od drugih poznatih djela iste vrste. Na taj način naš pjesnik je stvorio besmrtnu poeziju s kojom, bez sumnje, ulazi u najuži izbor najsuptilinije muslimanske klasične poezije na svijetu.

Piše: Prof. dr Šefket Krcić, Revija Sandžak, broj 185.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *