Jusuf Mehonjić, junak koji je „svojom borbom za oslobođenje i zaštitu sandžačkih Bošnjaka ispisao najljepše stranice historije ovog naroda. O njemu postoji čitav spjev koji se i danas pjeva uz gusle…“ (H. Crnovršanin, N. Sadiković: „Sinovi Sandžaka“)Jusuf Mehonić

Prilikom našeg prvog susreta sa Mehonjićima u albanskom selu Hamil kod Fiera (http://www.broj19-number19.org/sehid-jusuf-mehonjic/), saznali smo da je njihov djed Jusuf u Grančarevu posjedovao kuću i 5 hektara zemlje, kao i 5 hektara pod šumom. Kada je bio prinuđen da napusti rodni kraj, imanje je ostavio na čuvanje dvojici braće: Stefanu i Maksimu Kastanici. Jusufov rođak Salko Brahović je svojevremeno, prema sopstvenom kazivanju, Stefanu i Maksimu skrenuo pažnju da su prisvojili tuđe imanje, ali su oni odgovorili da je vlasnik ionako mrtav!
Jusufovi unuci su naglasili da ne žele da se odreknu svoje djedovine, kao i da su planirali da se s tim u vezi obrate crnogorskoj ambasadi u Tirani, a u svakom slučaju će tražiti i tapije u istanbulskom arhivu kao dokaz o vlasništvu!
Nakon povratka u Crnu Goru, pokušali smo doći do bližih podataka o braći kojoj je Jusuf Mehonjić povjerio svoju imovinu. Pretpostavili smo da je, usljed zaborava i slabijeg poznavanja jezika, došlo do permutacije prezimena i da su u pitanju braća Kasalica. Tako smo u Monografiji Bijelog Polja, na str.824 našli sljedeći podatak:
„…336. KASALICA Neđeljka MAKSIM, borac, rođen 1895., Komarnica, srez šavnički, zemljoradnik, živio u Grančarevu srez bjelopoljski. U NOB-u od 1941. Borac Šahovićkog partizanskog bataljona. Teško ranjen u borbi protiv četnika na Ostrelju, kod Ravne Rijeke, 27. januara 1942. Kao ranjenik na zvjerski način ubijen od četnika na Brezi, kod Kolašina, u proljeće 1942.kuća
337. KASALICA Sava MILORAD, borac, rođen 1922., Grančarevo, srez bjelopoljski, đak. U NOB-u od jula 1941. do juna 1942., pa od oktobra 1943 borac Bjelopoljskog NOP odreda, zatim 4. sandžačke NOU brigade. Umro u bolnici 37. udarne sandžačke divizije, u maju 1944. kao komesar čete“.
Po svemu sudeći, u Grančarevu porodici Kasalica tuđe imanje nije donijelo sreću…
Nedavno smo u razgovoru sa jednim od mještana Grančareva saznali da je imanje Sava Kasalice u Grančarevu, kupila porodica Furtula. Napravili su novu kuću ali staru nijesu srušili. Pomenuto imanje nalazi se pored crkve u Grančarevu. 16144744_1647543255272818_308443904_n

16144110_1647545345272609_876253359_n
Između ostalog, Mehonjići su tada ispričali kako je njihova nana, Jusufova supruga Naza, oko 13 godina provela u Skadru gdje je rođen i sin Lutvo. Stanovali su kod izvjesnog Ćazima Kapisuze visokog oficira rodom iz Podgorice. Feriz Salković, čuveni komita i saborac Jusufov, sa drugim muhadžirima je početkom 30-tih godina prošlog vijeka pošao za Fier pa su pozvali Nazu da im se pridruži, pošto je kao udovica bila u veoma teškoj situaciji…
Familija Kapisuza je, u stvari Kapisazović, koja se u Albaniju doselila iz Podgorice, nakon što se Turska povukla iz Crne Gore. General Ćazim je i danas u sjećanju starijih stanovnika Skadra, pa smo uspjeli da nađemo i njegovu kuću, koja i nakon toliko godina nije izgubila ništa od svoje ljepote.16144744_1647543255272818_308443904_n
Zahvaljujući Aranitu Bušatliju, potomku čuvene familije Bušatlija, upoznali smo 75-godišnjeg Agima Kapisuzu, bliskog rođaka generala Ćazima. Jezička barijera nam nije dozvolila da se detaljnije informišemo o čuvenom generalu Kapisuzi, koji se iz Skadra odselio za Tiranu, a od potomstva imao je sina Perlata. Inače, Agimov otac Imer i Ćazim su od dva brata djeca… Agim nam je potvrdio da mu je poznata priča kako su u toj kući svojevremeno utočište nalazili Jusuf Mehonjić i njegova porodica…

Piše: Mirsad-Mirza Kurgaš, Revija Samdžak, broj 188.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *