Duga Poljana pripada općini Sjenica i zauzima njen istočni dio. Dugopoljski kraj se nalazi na jugozapadnom dijelu Srbije, između dvije veće morfološke cjeline: visoravni Pešteri i planine Golije i Ninaje. Prema nadmorskoj visini koja iznosi 1169m, spada u visoke planinske prijedele Srbije. U geomorfološkom pogledu pripada Dinarskom pojasu i čini sastavni dio Sjeničke kotline. Pod imenom dugopljski kraj prvi ga spominje Ejup Mušović u studiji stanovništvo Duge Poljane. Na jugu se graniči sa novopazarskom općinom, na jugozapadu tutinskom, na sjeveru ivanjičkom i na zapadu teritoriji mjesnih zajednica Rasna i Stavlja. Duga Poljana kao centar nalazi se s obje strane glavnog puta Novi Pazar – Sjenica, pri čemu je od Novog Pazara udaljena 32km, a od Sjenice 21km.
Zbog brdsko-planinskog reljefa i slabe putne mreže, kraj je bio nepristupačan i tretirao se kao zabačeno područje. Međutim, u ranijoj prošlosti bio je povezan putevima lošeg kvaliteta koji su ga, ipak, povezivali sa bližim privrednim područjima. Na tom prostoru su se u srednjem vijeku ukrštali srednjovekovni karavanski putevi: bosansko – dubrovački, kojim su se kretali karavani ka Dubrovniku, Nišu, Solunu, Sarajevu i Carigradu. Posebno je bila poznata dugopoljska pijaca, za koju je, u vrijeme turskog vakta, i sam sultan znao. Naime, prepričava se kazivanje vezano za dugopoljsku pijacu, kada je sultan, jednog od svojih odanih ljudi, inače porijeklom iz Sandžaka, nakon što mu je ovaj vjerno služio, poslao u Dugu Poljanu, i zarad vjernog služenja, dao mu da naplaćuje tzv. duhuliju (ulaznicu) na ovoj pijaci.
U poslijeratnom periodu, asvaltiranjem magistralnog puta Novi Pazar – Duga Poljana – Sjenica, saobraćajno – geografski položaj Duge Poljane se znatno poboljšao. Njime je omogućena veza Sjenice, Nove Varoši i Priboja, sa Bosnom i Sarajevom na zapadu. Na jugoistoku preko Novog Pazara, put se uklapa u mrežu puteva koji vode ka Beogradu, Skoplju, i krakom Jadranske magistrale preko Rožaja, Berana i Podgorice, prema Jadranskom moru. Od puta Novi Pazar – Duga Poljana – Sjenica odvaja se jedan krak koji vodi preko Draževića, Kamešnice, Rasna, Karajukića Bunara i Ugla prema Crnoj Gori, a drugi krak prema Žabrenu.
Dugopoljski kraj nema dugih Rijeka i velikih jezera, ali zbog različitog geološkog sastava, raznovrsnosti morfoloških oblika a naročito razlomljenosti topografskih cjelina, u njemu se javljaju kratke rijeke sa izvorima u vidu vrela.
Dugopoljski, novopazarski i sjenički kraj, kad se tiče najstarije prošlosti praistorijskog perioda arheološki nisu dobro ispitani, niti je ranije u ovim krajevima bilo planskih istraživanja, Prve arheološke podatke o ovim krajevima daju engleski arheolog Evans Artur i austrijski istoričar – putopisac Feliks Kanic, koji su iznijeti bez dublje analize i iskopavanja. Od važnih historijskih lokaliteta, u Dugoj Poljani su se izdvajali: Prahistorijska gradina na Šarskom kršu, Antičko utvrđenje na Šarskom kršu, dva grčka groblja, turska groblja, kula Grčić Manojla, dvorac kralja Dragutina
Ostaci materijalne kulture i pisani dokumenti koji se odnose na ovaj kraj, te stari toponimi, svjedoče o bogatoj prošlosti Duge Poljane. Ovome u potpunosti odgovara mišljenje Ejupa Mušovića koji kaže: “Malo je malih mjesta poput Duge Poljane da imaju tako bogatu prošlost…” Toponim Duga Poljana je slavenskog porijekla, a prvobitno ime joj je bilo DLGOPOLJE (Dugo Polje). Krajem XIV vijeka u srpskohrvatskom jeziku izvršen je prijelaz zvučnog L u O, tako da je Dlgopolje prešlo u Dugopolje. Nema tačnih podataka kada je naselje Dugopolje prešlo u ime Duga Poljana, mada bi se moglo pretpostaviti da je to bilo u period kada je Srbija postala despotovina, negdje polovinom XV vijeka. Prvi pisani dokument u kojem se pominje Duga Poljana jeste povelja Uroša I koji je vladao 1243–1276. godine. ”Mnoge prijestonice behu u prijedele Rasa i kod rudnika na Kopaoniku. Spominje se Sjenica i Dlgopolje (Duga Poljana).”
U jednoj trgovačkoj povlastici zabilježeno je Dlgo Polje (Duga Poljana) u kome je kralj Milutin primio dubrovačke poklisare. Iz iznijetih podataka nameće se činjenica da su u Dugoj Poljani letovali ili zimovali osim Dragutina I Milutin I njihov otac Uroš I, majka Jelena Anžujska, a vjerovatno kasnije i Stefan Dečanski koji je potvrdio povelju o trgovini sa Dubrovčanima.
Što se tiče turskog perioda važno je spomenuti da još za vrijeme despotovine, turske straže su bile po isturenim utvđenjima, važnim vojno strategijski i oko važnog puta koji je vodio od Novog Pazara preko Duge Poljane i Sjenice za Bosnu. Sasvim je izvjesno da su Turci na Šarskom kršu i na kuli Grčić Manojla u Dugoj Poljani već tada u periodu dvovlašća (Turci-Brankovići) imali svoje posjede, jer su to bili važni objekti sa kojih se mogao kontrolisati krak dubrovačko-bosanskog puta. Sasvim je sigurno da su staroraški prijedeli zvanično bili pod turskom vlašću 1455. Godine. Odmah poslije osvajanja ovih krajeva u XV vijeku Turci su izvršili svoje prve popise. Popis kraišta Isa-bega iz 1455. godine obuhvatio je i dugopoljski kraj. Popis je izvršen po nalogu sultana Mehmeda II i pod rukovodstvom Alije sina Nami Jakubova i predate porti u vremenu od 5. do18. maja 1455. godine. U ovom popisu sredinom XV vijeka, dugopoljska sela su obuhvaćena kao hasovi (feudalni posjedi) Isa bega Ishakovića.

Šačić Šerif, Revija Sandžak 184.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *